Zadovoljan radnik, uspješan poslodavac
10.2.2018. | 09:41
M.B.
IZVOR: Franjo Memedović
Pregleda: 1334
Radna snaga
(FOTO: google)
Dugi niz godina, od njenog osamostaljenja pa sve do danas, Hrvatska je bila i još uvijek je, država slabo plaćene radne snage ili narodni rečeno- jeftine, kao što je Hrvatska i država siromašnih umirovljenika, koji nakon odrađenog radnog vijeka nemaju pravo na dostojanstvenu starost i umiranje.
I kada danas sve češće čitamo i slušamo kako nam mladi, pa i oni u srednjim i zrelim godinama, sve više i sve češće odlaze na rad izvan Hrvatske, tome se čudimo, pa čak i bez imalo srama osuđujemo te iste ljude kako neće raditi i ako im se posao nudi u njihovom gradu ili u široj sredini gdje prebivaju.
Zašto smo uvijek tako licemjerni, neiskreni i dvolični, pa svaku situaciju i stanje prilagođavamo neki svojim uskim interesima, nesvjesni da to činimo u korist svoje štete i to na dugoročnom planu. Tako i ova današnja situacija na tržištu radne snage u Hrvatskoj nije došla sama.od sebe, jer kako kaže stara izreka, kiša neće padati ako se ne naoblači. Dugogodišnja potplaćenost radnika u svim zanimanjima i strukama, slab ili nikakav interes mladih za školovanje određenih, prije svega zanatskih i uslužnih zanimanja, nikakvo planiranje tržišta radne snage, loša ili skoro nikakva demografska i socijalna politika, uzrok su i razlog današnjeg stanja, koje će se tek na dugoročnom planu pokazati koliko je za ovu državu u svim sferama života pogubno.
A gdje su, i što su sve ove protekle godine činili hrvatski poslodavci, poduzetnici i gospodarstvenici? Za sebe puno i previše, ali za svoje zaposlenike vrlo malo ili skoro ništa. Ni ovaj puta ne treba generalizirati, bilo je i onih svijetlih primjera i zato oni danas nemaju problema s radnom snagom i zapošljavanjem novih radnika. Svi oni ostali, a njih je najveći dio, moraju se zabrinuti, ako kasno nije, kako svoje poslovanje nastaviti dalje. Dosadašnjom politikom nepravedne raspodjele stečene zarade i dobiti koja je najvećim dijelom završavala u džepovima tih i takvih poslodavaca, a onaj mali mizerni dio, na platnim listama njihovih zaposlenika, mora se prekinuti, jer nitko više za tako mali plaću, pa makar ona za konobara, bravara, zidara ili prodavača iznosila 4000,00 kuna, neće raditi. Razvoj i širenje poslovanja nikada ne smije ići na uštrb onih koji tu novu vrijednost stvaraju, jer bez njihovog doprinosa u tom procesu te vrijednosti ne bi bilo. Poimanje kapitalizma i poduzetništva u Hrvatskoj treba dobiti novu socijalnu dimenziju i vrijednost, temeljenu na jednakopravnom poštivanju i stvaranju doprinosa svih njenih dionika, a naravno da su to prije svega misli na radnike. Dobrog gazde i dobrog poslodavca bez dobrih, stručnih i zadovoljnih radnika, nema.
I zato kad se netko u Hrvatskoj usudi reći, da radnici ne žele zaposlenje i rad u svojoj zemlji, mora se pogledati u ogledalo i upitati, koliko sam ja tome doprinio i koliko sam ja za to,, zaslužan", dali je to stvarna istina i koliko svog svog sadašnjeg radnika, a i onog budućeg, shvaćam i prihvaćam kao potrebu ili kao neku potrošnu robu.
Piše: Franjo Memedović
