Ususret velikom jubileju: Povijest kontroverznih kvadrata Gradskog muzeja Požega i ostalih afera
5.12.2024. | 20:30
Redakcija 034
Pregleda: 2547
Usuret velikom jubileju: Povijest kontroverznih kvadrata Gradskog muzeja Požega i ostalih afera
(FOTO: Gradski muzej Požega)
- Datum 28.siječnja 2022. upisan je masnim slovima i ostat će duboko urezan u memoriju našeg Grada, proračun je ošišan i Gradsko bi vijeće sad trebalo donijeti i odluku da se taj dan slavi kao spomendan – Dan frizeraja.
Veliki je to dan za sve Požežane i kolosalni podvig građanina Željka Glavića, jer je 2000. godine u samoj jezgri Požeškog trga „uspješno“ otkinut komad zaštićenog spomenika kulture - Gradskog muzeja (38,20m2) i prodan za samo tristo tisuća kn, uz napomenu kako je prezentacija prava vlasništva Zvonka Strake od 58,18m2 smišljena perfidna obmana i gnusna podvala, dok je sam Sporazum o uređenju vlasničkih odnosa od 04.12.2015., tek „prava stvar“.
No, prije toga prolazile su godine i godine, i nitko poslije tog „kulturocida“, od nekadašnjih čelnih ljudi Grada Požege - Gregurić, (Ronko i Cesarik, koji su od Zvonka Strake čak i kazneno prijavljivani) pa ni nadaleko poznati Darko Puljašić,svi vjerojatno zbog nedostatka „hrabrosti“, nisu se usudili to vratiti natrag u okrilje Grada, iako im se stalno nutkalo, istinabog, čista mizerija, za samo dvostruko veći iznos. Jedini koji si pripremi teren, a odleti, bijaše Vedran Neferović.
No, znanja radi, uz silne umne napore, bogato stečeno iskustvo i pripremljenu podlogu, na to se odmah, odvaži novopečeni gradonačelnik Željko Glavić i to, za samo četiri puta veći iznos- svega 1,1 milijun kuna, „argumentirajući“ to pred začuđenim svatovima (vijećnici) s pune tri rečenice, dok će sva ostala svoja viđenja, kako „realnih opasnosti“ od gubitka sredstava iz EU - fondova, „titularstva“ spomenika kulture te još ponekih benefita te i takve nagodbe, iskazati u svom poznatom manifestu „Pojašnjenje“, ali i to tek nakon što se uskomešala javnost i užarila medijska scena.
I stoga, kad su se već njegovi prethodnici ponijeli „kukavički“, držeći se slijepo „maxime“- nema nagodbe na račun imovine građana dok traju sudski procesi, pozivam Požežane da Željku daju snažnu podršku kako bi do kraja mandata ostvario i realizirao i druge “životne“ ideje - a čime bi ugodno okončao svoj, već i pticama na grani znani mandat, dvije godine+1 dan. Živio Glavić, bravo, bravo, bravo i samo hrabro naprijed „sve čestitke“ !!!
I zamolimo ga, ne ustručavaj se, ne budi preskroman, ima još vremena do Dana Grada - predloži, odredi i dodijeli si nagradu za te podvige, za to kolosalno životno djelo! Zaslužio si ! - u potpisu objave stoji anđeo čuvar,
Zdravko Ronko.
Dakle, nakon pročitane objave, nameće se nekoliko pitanja. Prvo je zašto je toliko mala kvadratura plaćena toliko visokom svotom novca i odakle toliki kvadrati te zašto je nakon toliko godina i nekoliko gradonačelnika, jedino sadašnji gradonačelnik Grada Požege prof.dr.sc Željko Glavić imao hrabrosti kupiti spomenuti prostor, iako su svi drugi zazirali od kupnje istoga. Je li gradonačelnik Glavić izrazito hrabar čovjek? Kakvi su to ugovori i tko ih je potpisao (živi ili mrtvi). Nismo se usudili spekulirati pa smo gospodina Ronka pitali da nam pojasni sadržaj koji je objavio na svojoj FB stranici, a on nam je poslao očitovanje koje prenosimo u cijelosti.
-Poštovani, na Vaš upit dajem i obrazloženje svog istupa, pa dozvolite; 15. prosinca prošle godine (op.a. 2021. ) imao sam u zagrebačkoj „Potkovi“ jedan dogovoren ručak s mojim prijateljima, od generala Marekovića, Kruljca i Peternela, pa do režisera Jakova Sedlara, kipara Krešimira Roda, i slobodnog novinara Andrije Kačića. Za Zagreb sam išao s poznanikom koji je već imao padobranca, simpatični požeški vijećnik. Naravno, da je tema bila i grad, a kako je za dva dana išlo i Gradsko vijeće, dotakli smo se i toga. Sjećam se, popušio je i „batine“ na ime porotnika i frizeraja, ali i junačio se on, onako pred nama, kako će oštro istupiti, no poslije ćuh, na sjednici se nije ni pojavio. Secirali smo mi i „stručnjaka ekonomskih znanosti“ pokraj kojeg, nakon 1.100,00 kn naknade, mogu proći i milijuni, pa i cijeli Muzej, a ne par kvadrata gradske imovine. I doista, obistini se, niti jedan vijećnik usta da otvori, osim jedne koalicijske narudžbe: „Da li je on prihvatio taj iznos?“ Nevjerojatno, ali dostojno Guinnessove knjige. O toj kupnji istupao sam i u siječnju mjesecu, mediji prenosili, ali ništa!
Na sjednicu Vijeća bili su prijedlozi, odluke, zaključci, obrazloženja ali nigdje ni spomena koliko se kvadrata i kupuje. Uvodna riječ i obrazloženje gradonačelnika su točno tri rečenice, od kojih se jednom daje na znanje–ugovor će sastavljati tri odvjetnika, no niti tu nema spomena kvadrata. Rasprave nije bilo, rezultat 11 za, 4 suzdržana i O protiv, a donesena je i Odluka o kupnji opet bez spomena kvadrata.
Dakle, za vijećnike koji odlučuju kvadrati su misterij. No, s tim se i računalo jer njih to baš niti ne zanima. Što se tiče Procjembenog elaborata on je priložen kako bi se ostavio privid struke, pameti i poštenih namjera, a prave analize, studije i ocjene recimo izvodljivosti ili pak opravdanosti tog i takvog posla nema. Jednostavno pljus –imamo procjenu i što čekamo, idemo trgovati. Sam taj elaborat je dosta i indikativan, primjera radi, na stranici 2.Sažetak, ne zna se tko pije, a tko plaća, ali je zato iskazana tržišna vrijednost 143.170,00E koju čini vrijednost postojećeg prostora od 39,23 m2 i nekog budućeg, nepostojećeg, virtualnog od 18,95m2 odnosno ukupno 58,18 m2, a sve prema Sporazumu...
Na stranici 17. Tablica usporedbe nekretnina poslužile su dvije nekretnine u Vinkovcima i jedna u Sisku (što zvoni na uzbunu), te je, kao utvrđena prosječna kupoprodajna cijena 2.465,36 E /m2 , odnosno za prostor od 39,23 m2 96.900.00 E ili 720.000,00 kn., dok se na stranici 18. Vrijednost nekretnina navodi kako je između stranaka sačinjen Sporazum u uređenju suvlasničkih odnosa kojim su se iste dogovorile kako će zbog dogradnje, time i povećanja površine muzejskog prostora u vlasništvu Grada koji sam i financira, eto uvećati i kvadratura frizeraju za 18,85m2 alikvotno udjelu, te se stoga brže bolje odmah izračuna i vrijednost 46.470,00 E, čime netko postade vlasnik–prodavatelj 58,18 m2 sa 143.170,00 E, (malo i zaokruženo-1.100.000,00, kuna) a da ni luk jeo, ni luk mirisao.
No, kad su se stvari u javnosti zakuhale, a medijski počelo iskriti, Grad Požega, kojeg jedino i isključivo zastupa gradonačelnik Željko Glavić, 5. siječnja 2022. podiže na internetske stranice „Pojašnjenje Odluke o kupnji suvlasničkog dijela nekretnina u sklopu Gradskog muzeja Požega-Frizerski salon „Straka“, te grubim neistinama i podmetanjima drsko obmanjuje građane i nadležne institucije. Citiram: „Naime, u lipnju 2001. godine Grad Požega sklapa kupoprodajni ugovor (prilog 1) sa Zvonkom Strakom kojim prodaje svoje poslovne prostorije na adresi Ulica Matice Hrvatske 3. U ožujku 2002.godine Grad Požega i Zvonko Straka potpisuju Anex kupoprodajnom ugovoru (prilog 2)kojim je Grad dao u vlasništvo dodatni dio svog poslovnog prostora čime je Zvonko Straka postao vlasnikom 58,18 m2. Zatim Sporazumom o uređenju suvlasničkih odnosa iz prosinca 2015. godine (prilog 3) Grad Požege se obvezuje, zbog povećanja površine muzejskog prostora, nakon dovršetka radova izdati Zvonku Straki ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige za onaj dio površine prostor koji odgovara vlasničkom omjeru 18,95 m2. Važno je napomenuti kako je potpisani Sporazum u praksi neprovediv jer podrazumijeva da će Grad Požega Zvonku Straki dograditi 18,85 m2 koji nisu obuhvaćeni građevinskom dozvolom, niti su predviđeni i obuhvaćeni projektom rekonstrukcije i dogradnje Gradskog muzeja Požega, zbog čega isti neće biti moguće izvršiti po završetku procesa obnove…..“
Dakle, više je nego razvidno kako se zbog umirivanja javnosti, posredno i odmicanja pozornosti nadležnih institucija javno objavljuju neistine, veća i od same zgrade Muzeja, te se u prilog tomu dodaju čak i „krucijalni“, gotovo nečitljivog dokumenta. Naime, Sporazum o uređenju vlasničkih odnosa od 4. prosinca 2015., majstorstvo je i remek djelo izvedeno pod palicom bivšeg gradonačelnika Neferovića koji je i pripremao teren, a da bi sadašnji gradonačelnik (s tri odvjetnika i pročelnicom -sestričnom bivšeg gradonačelnika) zaključio, kako je to savršena podloga i za kupnju, te su to i formalizirali na tom i takvom “angažiranom“ Vijeću. Vjerojatno zaključiše i kako ne bi trebalo krimenovati živa čovjeka koji tim i takvim štetnim Sporazumom otkide još 18,95 m2 spomenika kulture, pazara radi, te sramotno podvališe u tom Pojašnjenju „….kako je Anexom kupoprodajnog ugovora iz 2002. Grad dao u vlasništvo dodatni dio svog poslovnog prostora čime je Zvonko Straka postao vlasnikom 58,18 m2…“ i time sve svališe na ondašnjeg gradonačelnika Karla Gregurića kojeg ionako više nema, pa eto proći će.
No, pred ovom i ovakvom perfidnošću treba stati u obranu časti i pijeteta bilo koga, pa tako i pokojnog gradonačelnika Požege, jer on jest potpisao navedeni Anex, ali kojim Straka Zvonko postaje vlasnik 1,03 m2 - prolaza do toaleta i ništa više, a sve ostalo je umotvorina bivšeg, ali i živućeg Vedrana Neferovića. I zaključno, imali smo mi i vraške sreće, jer da se kojim slučajem Grad odlučio svojim sredstvima u sklopu Muzeja izgraditi neboder, ovi iz Grada, kakvi su nagli odmah bi mu, čak i prije nego se i lopata zakopa dodijelili dva, tri kata, istovremeno dogovorili i otkup i žurnu isplatu.
Lud, zbunjen, nenormalan! - pojasnio je prije dvije i pol godine Zdravko Ronko u svom dopisu.
Grad Požega kupio je poslovni prostor od 39,23 kvadrata po cijeni od 1,1 milijun kuna. Prosječna cijena kvadrata u Požegi je oko 800 eura, a kvadrat u ovoj transakciji između Grada Požege i Zvonka Strake stoji četiri i pol puta više, konkretno 3738 eura po kvadratu.
Iz Grada Požege, gdje upravlja HDZ-ovac dr.sc. Željko Glavić napominjali su da je u interesu Grada zbog pravnog statusa zgrade Muzeja kao spomenika kulture, ali i zbog same prirode muzejske djelatnosti nakon dovršetka projekta Požeške bolte, da bude upisan kao jedini vlasnik cijele te nekretnine kao jedinstvene cjeline. No, krenimo redom.
Kulturno dobro za više od 3738 eura po kvadratu
Na 7. sjednici Gradskog vijeća Grada Požege većinom glasova usvojena je odluka o kupnji Frizerskog salona u Ulici Matice Hrvatske 3. Inače, riječ je o kulturnom dobru. Zvonko Straka prodao je poslovni prostora unutar zgrade Muzeja koja se nalazi u središtu grada u neposrednoj blizini Trga Svetog Trojstva. Poslovni prostor nalazi se u prizemlju i ima 39,23 kvadrata, a prodan je po cijeni od 1,1 milijun kuna, odnosno 3738 eura po kvadratu. Predmetna nekretnina ima status kulturnog dobra. Sukladno članku 37. Zakona Grad Požega imao je pravo prvokupa predmetne nekretnine budući da se kulturno dobro nalazi na njenom području. Osim toga interes je svakako postojao zbog projekta Požeških bolti u kojem se obnavlja zgrada Gradskog muzeja Požega.
Tržišnu cijenu utvrdio sudski vještak
Grad Požega prihvatio je ponudu za kupnju nekretnine čija je tržišna vrijednost utvrđena elaboratom ovlaštenog sudskog vještaka, a zanimljivo istu tu nekretninu Zvonko Straka nudio je i Glavićevim prethodnicima, dakle Ronku, Neferoviću, ali i Puljašiću koji su redom to odbijali. Iz Grada Požege još uvijek nitko nije suvislo objasnio razliku u cijeni s obzirom na to da je prosječna cijena nekretnine u Požegi oko 800 eura po kvadratu, a cijena ove nekretnine 3738 eura po kvadratu, a što je četiri i pol puta više.
Sporni kvadrati koji se dobivaju rekonstrukcijom
Jedan od glavnih kamena spoticanja bio je taj da bi završetkom projekta Požeške bolte porastao broj kvadrata Gradskog muzeja Požega, a prilikom čega bi Zvonku Straki navodno pripalo još 18,95 kvadrata koji mu pripadaju temeljem vlasničkog omjera. S druge strane, bolje upućeni odvjetnik u problematiku imovinsko-pravnih odnosa tvrdi nam da vlasnik poslovnog prostora u kojemu se nalazio Frizerski salon ne bi mogao ostvarivati pravo na dodatnih 18,95 kvadrata s obzirom na to da nije financijski sudjelovao u rekonstrukciji objekta tj. da bi u slučaju spora koji bi bio pokrenut od strane Grada navedene kvadrate izgubio. Osim toga, dodaje da se prilikom kupnje plaćaju kvadrati koji trenutno postoje, a ne nešto što će biti eventualno u budućnosti.
Poslovni prostor prodali 2001. da bi ga 2021. kupili nazad
U lipnju 2001. godine Grad Požega sklopio je kupoprodajni ugovor sa Zvonkom Strakom kojim prodaje svoje poslovne prostore na adresi Ulica Matice Hrvatska 3 za iznos nešto veći od 300 tisuća kuna. Potpisnik ugovora bio je tadašnji gradonačelnik Požege Branko Skorup. Nedugo zatim u ožujku 2002. godine Grad Požega i Zvonko Straka potpisuju Anex kupoprodajnom ugovoru u kojem su se sporili oko pristupa toaletu, a što je u konačnici Zvonku Straki i dano, potpisnik tog ugovora bio je gradonačelnik Karlo Gregurić. Bolje upućeni izvori tvrde nam kako je sva kupoprodaja navedenih poslovnih prostora provedena uz posredstvo i blagoslov tadašnje HDZ-ove zastupnice u Hrvatskom saboru, Marije Bajt. Spomenuti poslovni prostor HDZ-ov gradonačelnik dr.sc. Željko Glavić u konačnici odlučuje vratiti u vlasništvo Grada Požege, a za što je potrošeno čak 1,1 milijun kuna novca Požežana koji navedenu kupnju plaćaju kroz komunalnu naknadu, porez i prirez. Je li i ovaj put svoje prste u tome imala Glavićeva školska, ali i stranačka kolegica Marija Bajt, nije poznato.
Na Trgu Svetog Trojstva poslovni prostor prodan po cijeni od 2300 eura po kvadratu
Prije gotovo 5 godine na Trgu Svetog Trojstva dogodila se transakcija atraktivnog poslovnog prostora, u kojem se danas nalazi ugostiteljski objekt, a koji je po kvadratnom metru plaćen puno manje. Doznajemo kako je prilikom spomenute transakcije kvadrat poslovnog prostora koji se nalazi na samom Trgu Svetog Trojstva u Požegi plaćen 2300 eura po kvadratnom metru, a što je manje za čak 1438 eura nego li je Grad platio udjel u Muzeju Požega.
Gradski proračun oštećen za više od 80 tisuća eura?
Vođeni razlikom u cijeni po kvadratu (uračunati i oni nepostojeći) koju je platio Grad Požega za udjel u Muzeju i privatnog investitora koji je kupio poslovni prostor na Trgu Svetog Trojstva u Požegi, dolazimo do iznosa preplaćenosti u iznosu od čak 81.966,00 eura odnosno 617.572,83 kuna. No to je očigledno sve u redu.
Grad Požega kupuje nekretninu u blizini Muzeja za basnoslovne novce
Na 19. sjednici Gradskog vijeća Grada Požege, vijećnici dižu svoje ručice i potvrđuju Odluku o kupnji nekretnine k.č.br. 2110, u k.o. Požega za cijenu u iznosu nešto više od 3 milijuna kuna, odnosno 402 tisuće eura. Prema podacima dostupnim na Katastru, vidljivo je bilo kako je vlasnik nekretnine koja se nalazi na uglu Matice Hrvatske i Sokolove ulice, izvjesni Tomislav Budimir. Inače, Tomislav Budimir sin je Ante Budimira, a koji je s Gradom Požegom usko surađivao u izradi brojnih elaborata za neke druge projekte.
Ovakva odluka pravdala se proširenjem Sokolove ulice te budućom izgradnjom kružnog toka i parkirne garaže na toj lokaciji, a kako ne bi bilo sumnje u visinu cijene Grad Požega od ovlaštenog sudskog vještaka i procjenitelja naručio je izradu Elaborata o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine koju je izradio SB Consulting j.d.o.o., odnosno procjenitelj Dubravko Čelebija, dipl. ing. građ.
Iako je postojala objektivna potreba da se na neki način riješi situacija s ulaskom u Sokolovu ulicu, bolje upućeni u nekretninske poslove tvrde nam da cijena nije bila realna i da je ona prenapuhana. Dodaju kako takav iznos prodavatelj nikad ne bi dobio da kupac nije Grad pa se eto može kuća prodati po dobroj cijeni, uz opasku da se za toliki novac mogu kupiti nekretnine na ozbiljnim lokacijama u Zagrebu ili primjerice negdje na moru. Danas te kuće koja je tek 50-ak metara od Gradskog muzeja Požega više ni nema, dok građani taj plato koriste kao divlje parkiralište, a o čemu je ovih dana pisao i Branko Matić, dipl. ing.
Cijena kvadrata pri kupnji frizerskog salona u stvari bila je ulaznica na mala vrata za kupnju dogovorenog posla između Glavića i Budimira za derutnu kuću na čošku Sokolove. Dakle, basnoslovna cijena frizeraja bila je svojevrstan alibi za kasniju kupnju već spomenute nekretnine, a čime je stvoren privid o tržišnoj cijeni zbog čega Budimir i Glavić imaju osnove "zadovoljno" trljati svoje ruke.
“Ne može nam niko ništa…”
Da cijelu situaciju oko kupnji i prodaja nekretnina u razdaljini svega 50 metara, u režiji gradonačelnika Požege, dr. sc. Željka Glavića moramo dočarati glazbom koja bi bila lajtmotiv, zasigurno bi odabrali onu srpskog folk pjevača Mitra Mirića, a koju je u danima svog poslovnog vrhunca znao zapjevati i bjegunac od hrvatskog pravosuđa i nekadašnji gospodar nogometa u Hrvata, Zdravko Mamić, “…ne može nam niko ništa jači smo od sudbine, mogu samo da nas mrze, oni što nas ne vole…” Baš takvu poruku svim svim odlukama šalje i aktualni gradonačelnik Glavić.
Iznosi spomenutih transakcija, i to da ih dio struke smatra prenapuhanim te da je Grad oštećen prilikom kupnje poslovnog prostora Frizerskog salona, implicira da postoji počinjenje kaznenog djela i da posla itekako ima za USKOK i DORH. Ipak, da od toga neće biti ništa, jasno je već i pticama na grani, s obzirom na to da ga upravo te institucije, možemo opravdano posumnjati, štite, a dok je u jednoj od eto slučajno sin gradonačelnika Glavića, Ivan Glavić, visokopozicioniran, konkretno DORH-u, pa ovakav (ne)rasplet cijele situacije ne treba ni čuditi.
No, doći će i vrijeme kad će netko u samom USKOK-u, ali i DORH-u morati objasniti zbog čega se po nekim predmetima nije postupalo, odnosno zbog čega su oni držani po strani, negdje duboko u hladovini pljesnivih arhiva, dok se druge privodi u istražni zatvor radi benignih WhatsApp poruka.
Projekt Požeške bolte u sklopu čega je obnovljena zgrada Gradskog muzeja Požega prate razne kontroverze, počevši od samog frizeraja, afere kran, pa do vantroškovnih radova kao i nadopisivanja raznih brljotina po privremenim situacijama, a zbog čega bi da pravosuđe funkcionira, mnogi već gulili krumpire po zatvorskim kantinama, no izgledno je da od toga barem za sada nema ništa.
Na sreću, lokalni izbori su svakim danom sve bliži, pa će tako upravo Požežani, u slučaju da se nekim čudom Glavić ponovno kandidira, bilo ispred HDZ-a, neke druge stranke ili nezavisno, moći mu dati direktan crveni karton za njegov u najmanju ruku kaotičan četverogodišnji mandat.
Usput rečeno, Gradski muzej Požega sutra obilježava velik jubilej, 100 godina postojanja, a možda ćemo zvučati malo neumjesno, no da nekadašnji gradonačelnik i osnivač Gradskog muzeja Požega, Julije Kempf zna na što se sveo sam Muzej, narodski rečeno okretao bi se u grobu. Uz sve nabrojano, prisjetit ćemo se i trakavice oko poništavanja natječaja prilikom posljednjeg izbora ravnatelja, afere prsten, i tako dalje…
Ipak, ovim putem šaljemo Gradskom muzeju Požega čestitke povodom 100. obljetnice osnutka uz nadu za nekim boljim i sretnijim vremenima, a koja su, nadamo se, tek pred nama!
