Trener generacija dobio priznanje kakvo zaslužuje: Milobari dodijeljen 6. DAN
19.2.2026. | 05:36
D.M.
Pregleda: 1623
FOTO: D. MIRKOVIĆ
Jedno od najviših priznanja u svojoj bogatoj sportskoj karijeri ovih je dana primio legendarni požeški džudaš Dane Milobara – osnivač i dugogodišnji pokretač Judo kluba „Judokan“. Hrvatski judo savez dodijelio mu je majstorski stupanj 6. DAN, čime je stekao pravo nošenja prestižnog crveno-bijelog pojasa, simbola vrhunskog znanja, iskustva i predanosti ovom borilačkom sportu.
Ova titula predstavlja krunu čak šest desetljeća neprekidnog rada i doprinosa razvoju džuda u Hrvatskoj. Milobarin sportski put započeo je 1965. godine, kada je kao šesnaestogodišnjak prve zahvate učio u tadašnjem požeškom „Partizanu“. Tada vjerojatno nije ni slutio da će džudo postati njegov životni poziv i trajna misija.
Unatoč tome što je zakoračio u osmo desetljeće života, Milobara i dalje ostaje aktivan i predan radu s mladima. Prošla godina za njega je bila posebno simbolična – obilježio je 60 godina aktivnog bavljenja džudom te 40 godina od osnutka „Judokana“, kluba koji je 1985. godine osnovao i od tada neumorno vodi.
Tijekom četiri desetljeća kroz „Judokan“ su prošle tisuće mladih Požežana. Klub je izrastao u rasadnik sportskih talenata, ali i mjesto gdje se uči disciplina, odgovornost i poštovanje – temeljne vrijednosti džuda koje je Milobara usađivao svakoj generaciji.
Posebno mjesto u njegovoj bogatoj trenerskoj karijeri zauzima Andreja Bekić, koja je pod njegovim vodstvom 2007. godine postala prvakinja Europe u kategoriji do 52 kilograma, ispisavši povijest požeškog sporta. Svoj niz uspjeha upotpunila je naslovom europske viceprvakinje te srebrom s Olimpijskih igara mladih u Beogradu – rezultatima koji su trajno upisani u anale hrvatskog džuda.
Danas „Judokan“ okuplja više od četrdeset aktivnih članova koji treniraju tri puta tjedno, a uoči natjecanja i intenzivnije. Dodjela 6. DAN-a Milobari nije samo osobno priznanje, već i snažan poticaj cijelom klubu za nastavak predanog rada.
Crveno-bijeli pojas u Požegi je dobio onaj tko ga doista zaslužuje – čovjek koji je od mladenačkih dana na tatamiju pa sve do danas svoj život posvetio sportu i odgoju generacija mladih džudaša.
