Spašavaj se tko može! – Dolaze izbori
21.5.2020. | 10:01
Ante Mandarić
Pregleda: 3489
(FOTO: Arhiv)
Ostavljamo za sobom neizvjesnosti pandemije, izolacije i potresa, a dolaze nam vrući dani ljeta s izborima. Život ide dalje. Marširaj ili umri. Svake četiri godine biramo svijet tog političkog marša. Sami si biramo tko će voditi kolonu i kojim će smjerom ići kolona. Ozbiljna vremena rekli bi neki te dodali kako nas očekuje ekonomska, epidemiološka i još poneka neizvjesnost na jesen.
Ne bojte se neću vas na ništa nagovarati iako ja znam svoj izbor kao i većina drugih. Rijetko mijenjam mišljenje za koga ću glasovati, a naprosto ne vjerujem onima što stalno mijenjaju boje i kapute. O njima ću iznijeti svoj stav. Ima takvih pustolova na svim razinama, od mjesnih odbora pa do Sabora.
Agresivni dosadnjakovići se nameću, unose u facu, iskaču iz paštete i redovito predstavljaju kao spasitelji. Sreća naša pa ih imamo jer da nije njih mi bi bijednici bili izgubljeni! Prekopajte po svojoj memoriji i vidjeti ćete da su im stranke propale, ili su šutirani iz stranke ili su zbrisali iz stranke jer se s nečim bitnim ne slažu, a ustvari su razočarani jer nisu lideri. Puno guzica, a malo stolica kaže naš narod.
Stvarno previše frustriranih i potrošenih ljigavaca lijevog i desnog političkog spektra svake 4 godine dosadno ponavlja istu priču i traži svoju šansu. Što god mislili i koliko god se čudili imaju oni svoju publiku pa makar nas i bilo stid kad završe u Saboru i tamo nas sramote. E sad, prekopajmo malo po sjećanju i prestanimo govoriti o drugima. Od sebe krenimo. Koga smo mi birali u Požegi? Jesmo li birali mlade i obrazovane s potrebnim kompetencijama? Jesmo li konačno birali Požežane?
Recimo iskreno, birali smo one s višom i srednjom školom, a neki su u Požegu došli trbuhom za kruhom prije koju godinu i odmah postali saborski zastupnik. Boli vas to? To je istina. Onda se čudimo što nas u Zagrebu „ne šljive“ i što takvi gledaju samo svoj interes. Baš čudno!
A kako je danas i što ćemo sad? Uteko Penava kod Škore, a Enjingi od Škore. U Mostu, Bože pomozi, ne zna se više tko je gdje i kome ušao, a tko izašao. Trebali su zaplesati tango sa Škorom, ali raziđoše se oko programskih razlika, mada neki pričaju da su razlozi materijalni i mjesta na listi. Pokušali zaplesati i s Beljakom, ali izgleda da glazba s radija nije bila dovoljno glasna, mada su poslije neki pričali da to nije istina i da se nisu ni vidjeli. Šišljagić se šmuca po Požegi, a požeški gradski stražar Vlado Pleternički ga voda po ulicama pa se požeški kibiceri počeše sprdati da je upitna Snaga Slavonije i Baranje.
Eto, gotovo sve znamo, samo se još nestrpljivo čeka kuda će i s kim će Peki kosijaner i Pejo gumeni. Nakon toga zaslužili smo godišnji odmor. Četverogodišnji!
Ja znam što ću, a vi?
