POŽEŠKA ELITA: kockari, pijanci, policiji stari znanci
7.9.2018. | 18:47
Ante Mandaric
IZVOR: 034 portal
Pregleda: 14782
FOTO: Google
Da u Požeško-slavonskoj županiji, kao i u ostatku Republike Hrvatske ne cvijeta cvijeće, jasno je i pticama na grani.
Naime, za situaciju u kojoj se nalazimo, prije svih vrlih političara koji su se izredali na svojim funkcijama kao na tvorničkoj traci, trebali bi pogledati srž problema iz malo drugačije perspektive, a to je perspektiva novonastale elite i lokalnih šerifa kao što je slučaj u svakoj lokalnoj zajednici. Zasigurno možemo reći da ne kaskamo ni za Chicagom 20ih godina prošlog stoljeća, čak naprotiv, smatramo da imamo još bolje “stručnjake” nego što su bili gangsteri nekih prošlih vremena, te bi smo mogli svoja znanja i vještine prenositi širom svijeta i za to možda čak zarađivati i novac.
Pukom slučajnošću, životnom srećom ili nečim trećim, prosudite sami, našavši se na dobroj poziciji za vrijeme raspada SFRJ i nastankom Republike Hrvatske raznorazni šefovi i šefići iskoristili su kaos ondašnjeg sistema te su tražili svoj komad neba u novom, zapadnom, “poštenijem”, kapitalističkom sistemu.
Puni zanosa prilikom rušenja komunizma i SFRJ (ne, ne branimo ni najmanje SFRJ, a ni komunizam) mnogi od njih su uspjeli u svome naumu, te su i dalje ostali u najvišem društvenom sloju, samo ovaj put enormno bogatiji, puno bahatiji i još bolje umreženiji.
Kako je zamjena dresova dobro prošla, slijedila je raspodjela plijena odnosno službenim imenom slijedila je pretvorba ili privatizacija društvenih firmi i poduzeća. Osim klasične priče i već viđenih scenarija oko privatizacije postojali su i drugačiji načini zarade, a to je konverzijom valute koja je na tlu Republike Hrvatske prestala važiti te je bila zamijenjena novom valutom, a u RH je ta ista valuta trebala biti uništena. Naravno, valuta je još uvijek vrijedila u nekim ostalim državama bivše SFRJ te su novčanice umjesto uništavanja bile mijenjane u tada važeće njemačke marke, DEM. Dakle, pojedinci su se bogatili upadom u monterane fondove drugih država bez trunka srama, a danas se predstavljaju za moralne vertikale?
Osim toga, tih ili ranijih godina, skoro pola jednog kvarta je izgrađeno uz naravno blagoslov slavnih bankara na kreditima za koje se znalo kolika će inflacija biti kroz mjesec, dva, što bi u prijevodu značilo da su cijeli krediti vraćeni za svega nekoliko rata. Ima toga još, nećemo nikome prebrojavati krvna zrnca, ali samo vas želimo navesti da uvijek, ali uvijek sve na kraju plati narod, a tko drugi.
Sve ono što su naši roditelji, djedovi, bake, ujaci, ujne, stričevi i strine pošteno zarađivali svih godina, pojedinci su preuzeli zamislite apsurda bez ispaljenog metka dok su goloruki hrvatski mladići ginuli upravo od metaka boreći se za novu i “pošteniju” državu nesluteći što im se sprema.
U ovih skoro 30 godina zasigurno je bilo osoba koji su se bavili politikom iz nekakve časti, morala, krajnjeg višeg cilja i borbe za opće dobro koje možda nismo dovoljno dobro kao društvo niti prepoznali, no nažalost nerijetko smo bili svjedoci i slatkorječivim beskičmenjacima koji su nas preveli kako narod kaže vrlo često žedne preko vode.
Upravo dolazimo do toga kad čovjek postane bogatiji i moćniji tako mu i apetiti rastu pa mu nije nikad dosta. Tu počinje priča o novonastaloj “eliti” i lokalnim šerifima kojima ništa nije sveto. Ucjene, mito, korupcija, razvrat, blud, nemoral, poznanstva, službe, paralelni sistem i u konačnici novac njihovo je oružje koje svakodnevno koriste kako bi dolazili do svojih ciljeva zajedno u simbiozi s političarima jer jedni bez drugih ne mogu. Štoviše, ne znamo kome više imponira biti viđen u takvom društvu, poduzetnicima s političarima ili obrnuto?!
Naravno, uvijek postoje časni i pošteni ljudi, poduzetnici, obrtnici, seljaci na kraju krajeva čak i političari koji svoj posao obavljaju transparentno i savjesno bez trunke kriminalnih radnji, ali kako da se ti isti bore s vjetrenjačama ?!
Zamislite županiju u kojoj “nitko nema” mješalicu pa nitko nije ni u stanju konkurirati za bilo kakav posao? Zamislite da pružate bilo kakvu uslugu financiranu javnim novcem pa da u konačnici ne morate pružati nikakva jamstva ni garanciju? Nažalost to je samo kap u moru od onoga čemu smo ovih godina svjedoci. Zamislite kad netko promijeni više vozila, što automobila što motocikala nego prosječna obitelj pari tenisica i cipela godišnje?! Zamislite one koji su nekad državnu imovinu, pretvorili u privatnu, zatim propili, prokockali radi osobnih poroka?
Smiju li nam se u lice ?!
Živimo li u društvu kakvom smo nekad težili?!
