Povodom 120. obljetnice planinari HPD Sokolovac na izletima u NP Una, Osječenica, Bihać i Kozara
27.6.2018. | 08:44
Predrag Livak
Pregleda: 3689
HPD Sokolovac
(FOTO: P.L.)
Polazak je bio u subotu 23.6.2018., u 4.00 sata, a povratak u ponedjeljak u ranim jutarnjim satima. Na izletu je ukupno bilo 35 planinara iz 5 gradova (Požega, Slavonski Brod, Belišće, Beli Manastir, Kutjevo), i iz 4 planinarska društva (HPD „Vidim“ Kutjevo, HPD „Bršljan-Jankovac“ Osijek, HPD „Belišće“ iz Belišća, HPD „Sokolovac“ Požega), te članovi neformalne planinarske skupine „Šapice“.
Iako je u subotu ujutro bilo hladno, u svim aktivnostima u subotu i u nedjelju pratilo nas je lijepo vrijeme, a put i planinarenje su završili bez ikakvih kvarova i povreda. Dan je svanuo u 4.30 h, a sunce nas je, nakon jutarnje magle, obasjalo u točno 6 sati i 22 minute. U točno 7.10 sati u Prijedoru pridružuje nam se naš vodiš kroz planine BiH, Marko Sarić, član PD „Klekovača“ iz Prijedora, a nedugo nakon toga zaustavljamo se na prvoj pauzi na terasi u predivnog restoranu na obali rijeke Sane.
Nakon pauze preko Sanskog Mosta i Bosanskog Petrovca dolazimo u selo Kolunić iz kojeg smo trebali još par kilometara autobusom do početne točke našeg uspona na jednu od najljepših planina BiH, Osječenicu. I to dolazi do našeg prvog izazova…
Utvrdili smo da autobus ne može proći do početne točke zbog obilne kiše koje je padala noć prije i zbog uskog puta. No prvi izazov smo brzo i uspješno riješili uz pomoć gospođe Biljane čija kuća je na kraju sela (i koja je tu uglavnom stalno, ne dolazi zorom i ne odlazi s noći), koja nam je pak dogovorila prijevoz traktorom do određene točke polaska dok su oni uporni i željni hodanja krenuli prije dolaska traktora. Ovaj izazov se pokazao kao zanimljivo iskustvo za neke jer su se (njih 7) po prvi puta vozili u traktorskoj prikolici.
Na usponu na Osječenicu i nazad pratio nas je pas Garo, iz kuće na kraju sela, koji nam se ničim izazvan pridružio. Naravno da nitko nije imao ništa protiv novog člana ekspedicije koji je usput, na vrhu i na silasku dobrano „omastio brk“. Na vrhu su neki dobili „nagradu“ za to što im je Osječenica najviši vrh na kojem su do sada bili, i to u vidu udaranja užetom po turu. Nakon uspješnog uspona na vrh Osječenice (1795 mnv) s koje se pruža predivan pogled na preko 30 planinskih vrhova BiH, i nakon uspješne vožnje traktorom do sela Kolunić, nastavljamo put prema Planinarskom domu „Kotlovača“ na Kozari uz istoimeni potok koji teče pokraj doma, u koji stižemo oko 21 sat. Na brzinu se smještamo, tuširamo (kako tko, op.a.), i silazimo u dvoranu na ukusni i okrjepljujući gulaš te okrjepljujuće pivo i hladnu žilavku.
E sad dolazimo do izazova broj dva. Iako su svi već bili spremni za pjesmu jer smo se „uštimavali“ u autobusu uz pjesme s CD-a posebno snimljenih za izlete Društva.
Izazov je bio program na koji su svi u početku gledali s nevjericom i pitali su se hoće li uspjeti: karaoke!?
Uz početnu stidljivost malo-pomalo javljali su se „pjevači“ i brzo je nastala gužva kod prijava pjesama. Pjevali smo bećarce, zabavne stvari, rock, sevdalinke i starogardske pjesme od izvođača kao što su Novi Fosili, Azra, bijelo Dugme, Riblja Čorba, Prljavo Kazalište, Dino Dvornik, Halid Bešlić….
U pauzi je doktor Matoković priredio zabavnu igru za osam dama koje su u igri pokazale svu svoju snalažljivost i kreativnost. Već sada znamo da nam nitko neće vjerovati da su se neki usudili otpjevati i nešto od grupa The Rolling Stones, AC/DC, Iron Maiden, ali za sve postoje dokazni materijali, a je li zabava uz karaoke uspjela može se zaključiti da je zadnja pjesma otpjevana u 4 sata i 4 minute. Ujutro smo doznali da su oni koji su ranije otišli spavati bili jaaako zadovoljni „pjevanjem“ ovih koji su kasnije otišli spavati.
U nedjelju ujutro, bez obzira na vrijeme kad smo otišli spavati, ustajemo se u 7 sati i 6 minuta, i prema dogovoru krećemo na izlet oko 8 sati na Kozaru.
Popeli smo se na vrhove Glavuša (793 mnv) i Mrakovica (806 mnv), i posjetili Memorijalni centar na Kozari. Nakon fotografiranja i kratke pauze spuštamo se u planinarski dom gdje nas očekuje ukusan grah. Prije ručka spremamo stvari, i nakon ručka pozdravljamo se s domaćinima i nastavljamo prema našem idućem odredištu u Nacionalni park „Una“, slap Štrbački buk, o kojem fotografije govor više od riječi.
Obično se kaže ako si bio u Bosni i nisi pojeo ćevape to je kao da nisi bio, pa smo stoga posjetili prekrasni restoran/hotel „Kostelski Buk“ u blizini Bihaća, nakon čega smo krenuli put Požege. Na putu nismo imali gužvu, a i na granici nije bila gužva kao obično vikendom, pa smo sretno i sigurno stigli u Požegu.
Osim prirodnih ljepota planina BiH, uživancije, gostoljubivosti vodiča Marka i ostalih domaćina, dobrog druženja ovaj izlet će ostati zapamćen po nekim stvarima koje su se vjerojatno u našem društvu dogodile po prvi puta; vožnja traktorom, karaoke, a stariji članovi se ne sjećaju da je naše Društvo organizirano išlo na Osječenicu.
Zaključak s izleta je kratak i jednostavan: ponovilo se!
