Objavljena je knjiga profesora Vinka Tadića o požeškoj parohiji

Knjiga Vinka Tadića
(FOTO: N.H.)

23.5.2024. | 09:11 | N.H.
Pregleda: 2030

Prije nekoliko dana objavljena je knjiga o prošlosti i sadašnjosti požeške parohije. Autor knjige je povjesničar Vinko Tadić. Knjiga nosi naslov „Dijalog u šumskoj dvorani – tragovima paroha požeških“. Na rubu parohijskoga dvorišta u Požegi smještena je mala šuma. Taj je prostor uređen za susrete vjernika i drugih građana. Tim prigodama ondje se vode razgovori o raznim temama. Požeški paroh Nikola Petrović taj je prostor nazvao šumskom dvoranom. Riječ je o trećoj knjizi autora Vinka Tadića. Knjiga je izašla kao osma u nizu Biblioteke Fragmenti prošlosti. Obuhvaća opis i analizu cjelokupne prošlosti i sadašnjosti požeške parohije te susjednih seoskih parohija Požeške kotline i područja Našica. Danas je taj prostor u nadležnosti požeškoga paroha.

Autor je požešku parohiju pozicionirao u kontekst kompleksnih društvenih prilika tijekom prošlosti. Omogućio je duboke uvide u složene probleme. Uočio je čitav niz važnih niti u prošlosti pravoslavnih vjernika navedenoga područja. Knjiga je značajan doprinos kulturnoj povijesti zapadne Slavonije. Profesor Vinko Tadić istražio je pisane izvore 18., 19. i 20. stoljeća, ali i obavio brojne razgovore sa svjedocima suvremene povijesti. Ta publikacija bit će korisna povjesničarima, povjesničarima umjetnosti, antropolozima, etnolozima, arheolozima, teolozima, psiholozima, arhitektima i drugim stručnjacima. Do sada nije objavljena slična knjiga o nekoj pravoslavnoj parohiji na prostoru od Vardara do Triglava. Recenzenti su: dr. sc. Dragutin Babić, prof. dr. sc. Aleksandra Kučeković i prof. dr. sc. Zlata Živaković Kerže. Urednica je dr. sc. Mihaela Markovac.

Među ostalim, u knjizi su prikazana i stradanja srpske pravoslavne zajednice u Drugom svjetskom ratu. Tih godina ustaše su gotovo potpuno uništili židovsku zajednicu. Mnogi Hrvati i rimokatolici stradali su kao žrtve ustaške represije. Franjo Pipinić, župnik župe svete Terezije Avilske u Požegi, bio je odan Crkvi i građanima Požege. Neposredno nakon uspostave vlasti NDH u požeškom kraju 1941. godine, o djelovanju ustaša napisao je: „Počinje klanje i ubijanje!“ Najmasovniji zločin nad civilima u Požeškoj kotlini izvršen je 16. kolovoza 1942. godine u selu Sloboštini. Prema istraživanju dr. sc. Dane Pavlice, utemeljenom na dokumentima s ekshumacije, toga dana ustaše su bacili u seoske bunare 954 žene i 142 djece. Većina žrtava bile su srpske izbjeglice s Kozare te 246 stanovnika obližnjih sela. Primjerice, samo od 13. do 20. kolovoza 1942. ustaše su ubili 1382 civila u selima zapadnoga dijela Požeške kotline. Te zločine osudio je svećenik Franjo Pipinić. O stradanju u Sloboštini te okolnim selima pisali su brojni hrvatski i strani autori. Župnik Franjo Pipinić osudio je uništavanje pravoslavnih sakralnih objekata i paljenje sela nastanjenih srpskim življem u požeškom kraju. Osobno je spriječio pokušaj uništenja crkve u Vrhovcima. Time je izravno doveo u opasnost vlastiti život.


Uslijed tih prilika znatan dio Hrvata i rimokatolika, zajedno sa Srbima i drugim narodnostima, suprotstavio se ustaškom režimu odlaskom u partizane. Velečasni Franjo Pipinić je smatrao da je partizanski otpor odgovor na masovne ustaške zločine nad civilima. Tih godina pravoslavnim Srbima pomagao je i rimokatolički svećenik Đuro Stehno. U poratnom razdoblju došlo je do zločina osvete dijela pobjednika nad znatnim dijelom poraženih snaga i njihovim suradnicima. Protivnici komunističke vlasti bili su izloženi pritisku i represivnim postupcima.


Autor je prikazao kompleksne crkvene prilike tijekom autoritarnoga, ali i modernizacijski usmjerenoga socijalističkog sustava u požeškoj parohiji. Demantirao je neutemeljene teze o asimilaciji Srba u Hrvatskoj tijekom socijalizma te navodnom potiskivanju njihova identiteta u zapadnoj Slavoniji od 1945. do 1990. godine. Prema Natku Martiniću Jerčiću, godine 1989. od ukupno 31 člana Općinskoga komiteta Saveza komunista Hrvatske u Slavonskoj Požegi bilo je 18 Hrvata, 9 Srba i 4 Jugoslavena. Prema Vjeranu Katunariću i Dragi Roksandiću, 1984. godine u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj među političkim dužnosnicima bilo je 17,7 % Srba, a među gospodarskim čelnicima 12,5 % Srba. U prvoj polovici osamdesetih godina 20. stoljeća u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj živjelo je 11,5 % građana srpske nacionalnosti. Primjerice, na području koje danas opslužuje požeški paroh, bez parohije sa sjedištem u Gradištu, od 1949. do 1976. godine bilo je u prosjeku 115 krštenja godišnje, a od 2000. do 2022. godine, obavljeno je prosječno 13 krštenja godišnje. U socijalizmu to područje opsluživala su šestorica paroha, a danas samo jedan. Važna su i kazivanja praktičnih pravoslavnih vjernika. Navode da su u socijalističkoj Slavonskoj Požegi slobodno odlazili u crkvu. Autor je ukazao i na teškoće s kojima se povremeno susretala pravoslavna parohija u Požegi tijekom socijalizma. To se odnosi na nacionalizaciju dijela imovine, ukidanje vjerske nastave u državnim školama, komplikacije prilikom dobivanja suglasnosti za gradnju crkve itd. S tim problemima susretale su se i druge vjerske zajednice.

Knjiga „Dijalog u šumskoj dvorani – tragovima paroha požeških“ znatno je proširila saznanja o važnim segmentima prošlosti požeškoga kraja. Zanimljivo je spomenuti da je autor Hrvat i rimokatolik. Ovo djelo posvećeno je „uspomeni na Nikolu Dugandžiju, Josipa Dumića, Rajka Grujića, Vjekoslava Marića i Zlatka Uzelca u znak poštovanja i zahvalnosti“.



Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Hoćte li glasati na izborima za EU Parlament?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI