Stalo nam je do Vaše privatnosti i do boljeg korisničkog iskustva. Budući da 034 portal i njegovi partneri koriste kolačiće, dužni smo Vas na to upozoriti i zatražiti Vašu privolu. Više o kolačićima pročitajte ovdje: Pravila privatnosti. Pročitajte i Uvjete korištenja. Nastavkom korištenja ovih stranica pristajete na naša Pravila privatnosti i Uvjete korištenja.
Što su kolačići i zašto ih koristimo?
Kolačići su male računalne datoteke koje program šalje Vašem pregledniku. Služe nam da omogućimo korisnicima sigurno pretraživanje našeg sadržaja (zaštita od spama), sudjelovanje u anketama, komentiranje itd. Također, koristimo kolačiće naših partnera za vođenje statistike posjećenosti i prilagođeni prikaz oglasa. Naši kolačići su potpuno bezopasni za Vaš uređaj, možete ih lako obrisati u bilo kojem trenutku.
Ako prihvaćate naša Pravila privatnosti i Uvjete korištenja, kliknite "Prihvaćam" i nastavite uživati u sadržaju. Ako, pak, ne prihvaćate, onda nemojte koristiti ove stranice.
23.8.2023. | 18:23
I.S.
Pregleda: 3485
Čitatelji ocijenili:
FOTO: rtvlukavac.ba
Čitatelji ocijenili:
U današnjem društvu gdje se financijska stabilnost temelji na transparentnosti, odgovornosti i pravednoj raspodjeli resursa, iskorištavanje javnog novca predstavlja ozbiljan problem. Dok se ponekad čini da su kratkotrajne koristi od takvog ponašanja primamljive, njegova štetnost na proračun i društvo u cjelini ne treba se i ne može se zanemariti.
Jedna od najznačajnijih uloga vlada i institucija je zaštita interesa poreznih obveznika i pravedno upravljanje njihovim sredstvima. No, situacije u kojima se tolerira ili čak nagrađuje pojedince ili organizacije koje su "kradom" donosile privremene koristi, dovode do dubljih problema. Ovakav pristup može dovesti do narušavanja povjerenja građana u institucije i njihovu spremnost da sudjeluju u poreznim obvezama, što dugoročno rezultira manjim prihodima za državni proračun.
Iskorištavanje javnih sredstava često se provodi na račun vitalnih sektora poput obrazovanja, zdravstva i infrastrukture. Kratkotrajne koristi, kao što su prividno bolje obrazovanje ili infrastrukturni razvoj, mogu maskirati dugoročne negativne posljedice. S vremenom, nedostatak investicija i održavanja može dovesti do degradacije tih sektora, što direktno utječe na kvalitetu života građana i pridonosi socijalnoj nejednakosti.
Pored toga, kad se tolerira korupcija ili zloupotreba javnog novca, gubi se poticaj za razvoj transparentnog i odgovornog poslovanja. Poslovna klima postaje nepovoljna za investitore i poduzetnike, što ograničava gospodarski rast i inovacije. Na duge staze, to dovodi do slabijeg općeg napretka i konkurentnosti društva.
U praksi bi to izgledalo da konstantno jedna te ista, ili više istih tvrtki koje se rotiraju, dobivaju poslove direktno od JLSR, dakle one financirane javnim novcem tj. novcem poreznih obveznika. Mišljenje da je dobro ako takve poslove obavlja isključivo neka “domaća tvrtka” iz nekog grada ili općine može biti pogrešno iz razloga što to nužno ne znači da bi posao bio najjeftiniji ili najkvalitetnije odrađen, a kad je riječ o javnom novcu, uvijek se treba ponašati u duhu dobrog gospodara. S jedne strane, Europska unija takvu praksu u kojoj radove izvode domaći izvođači počela je potencirati, dok se s druge strane u Republici Hrvatskoj takvo favoriziranje nalazi(lo?) u sferi kaznenog djela, primjerice trgovanja utjecajem.
Još jedan problem s kojim se potencijalno zainteresirani sudionici javnih natječaja objavljenih od strane JLSR, a koji nisu iz one JLRS koja je ga je raspisala, je često zloupotrebljavanje natječaja koji nerijetko završavaju poništavanjem opravdano krajnje banalnim razlozima. Također, javni natječaji i javni pozivi kamuflirani objavama u (sporednim) tiskanim medijima, a što je zakonska obveza, samo pogoduju potencijalnom zloupotrebljavanju trošenju javnog novca.
Da bi se društvo razvijalo i prosperiralo, ključno je stvoriti okruženje u kojem se javni novac koristi na odgovoran i transparentan način. To zahtijeva dosljednu provedbu zakona, jačanje institucija koje nadziru financijske tokove te promicanje integriteta i odgovornosti u svim segmentima društva. Samo kroz takav pristup može se osigurati održiv rast, pravedna raspodjela resursa i dugoročna dobrobit svih građana.
Društvo bi konačno trebalo shvatiti da bi izreka odnosno praksa u kojoj se pravda nečiji kriminal:”Neka je krao, al’ je i nama dao!”, trebala ostati tamo gdje je i nastala, a to je sada već u ropotarnici povijesti.