Milan Bajt je najstariji djelatnik pleterničke škole i uskoro se nada mirovini
13.2.2022. | 13:09
Andrea Lužanac
Pregleda: 6206
(FOTO: A.L.)
Milan Bajt (65) rođen je u Sulkovcima, a gdje danas i boravi. Mnogim generacijama iz pleterničke škole poznat je kao profesor iz likovne kulture, a sada je upravo on najstariji djelatnik OŠ fra Kaje Adžića i uskoro se nada mirovini.
Svaki početak je zanimljiv, ali kako nam govori gospodin Milan, s godinama vam dosadi raditi isti posao. Milan Bajt pamti lijepe trenutke koje je proveo u pleterničkoj školi, ali isto tako i one ružne. Za ružne trenutke koji su mu ostali u sjećanju, najviše su krivi oni loši učenici, a koji se i danas znaju ispričati Milanu za svoje ponašanje u školi.
Milan je osim u OŠ fra Kaje Adžića bio profesor likovne kulture u Požegi, Kaptolu, Velikoj i Daruvaru. Posao u pleterničkoj školi dobio je 1993. godine u listopadu, a sada je najstariji djelatnik ove škole. Gospodin Milan, već je neko vrijeme na bolovanju i kako kaže uskoro će u zasluženu mirovinu.
I danas ako se desi nekakva narudžba, Milan ju rado prihvati i odradi. Slikanje je nešto što njemu oduvijek ide od ruke, a njegove radove često možete vidjeti i u pleterničkoj školi. Oduvijek ga je zanimalo slikarstvo i kiparstvo, a nakon što je diplomirao počeo je raditi kao profesor jer kako kaže, samo od slikanja se i ne može živjeti.
Kipove je počeo izrađivati još u šestom razredu osnovne škole i već tada je znao čime se želi baviti u životu. Kako kaže prva slika koju je naslikao bilo je dvorište i ta slika ostala je u školi koju je pohađao. Iza sebe ostavio je mnoge generacije, a u mirovini još uvijek nije jer mu nije odobrena. Milan je već dva puta slao molbu za mirovinu i sve do danas još uvijek nije postao umirovljenik.
Milana često povezuju s Dragutinom Bajtom i veliki broj ljudi i danas misli kako su njih dvojica zapravo braća. Ipak, ovdje se radi o jednoj velikoj slučajnosti kada govorimo o prezimenu i zanimanju. Naime, oni nisu u nikakvom srodstvu već su samo poznanici.
Za osobe koje su planirale krenuti njegovim stopama u smjeru slikarstva, njegov je savjet da budu ustrajni. Danas ima jako malo onih ljudi koji se odluče za Akademiju likovnih umjetnosti. Milan smatra da su zato najviše krivi roditelji koji vrlo često slušaju druge, a najmanje svoju djecu. Većina roditelja ne razumije slikarstvo, nerijetko ih smatraju ljudima koji samo nešto "maljaju" kistovima. Kada im dijete kaže da želi postati profesionalni slikar najčešće ih pitaju "Od čega misliš živjeti?".
Milan se i danas često prisjeti nekih svojih učenika kojima je predavao. Uvijek je nastojao da nastavu učini zanimljivijom, a njegovu dobrotu neki su učenici nerijetko iskorištavali. U svojoj učiteljskoj karijeri nije rušio niti jednog učenika iako je i to bilo moguće. I na kraju cijele ove priče možemo samo reći kako se nadamo da će se Milanova najveća želja uskoro ostvariti, a to je da konačno postane umirovljenik.
