Krnja 1 ŽNL., a takse veće 30%!?
13.7.2018. | 08:33
Franjo Memedović
Pregleda: 4751
FOTO: Franjo Memedović
Za sada je sve poznato? 1. ŽNL Požeško-slavonska od iduće natjecateljske sezone brojat će jedanaest, 2. ŽNL imat će 10 , a 3. osam klubova. Bez obzira na to što nikada do sada 1. ŽNL nije imala manje članova i što je stanje i situacija u klubovima 2. i 3 ŽNL više nego neodrživo, sve to nije zabrinulo i zasmetalo čelnike ŽNS da donesu odluku o povećanju sudačkih taksi za 30/%. Nakon ove i ovakve odluke nameće se logično pitanje, i to tko zna po koji put, zbog koga i za koga amaterski nogometni klubovi postoje i za koga se nogomet igra? Zna li netko u ŽNS koliki je za klubove veliki trošak od 1500 kuna za podmirenje troškova službenog osoblja, sudaca i delegata, samo na jednoj utakmici, bez obzira na to što klubovima u najvećem dijelu ove troškove podmiruju jedinice lokalne uprave i samouprave, gradovi i općine. Ovdje treba napomenuti da se ova sredstva klubovima umanjuju od ukupnog iznosa sredstava koji gradovi i općine dodjeljuju klubovima za njihov rad i djelovanje, tako da to ispadne po onoj staroj, UDRI PO GLAVI, BIT ĆE I PO UŠIMA.
Zbog ovih i ovakvih odluka ne čudi odustajanje nogometaša Kaptola od kvalifikacija za viši stupanj natjecanja, kao i neprihvaćanje mogućnosti igranja u 1. ŽNL od strane ekipa Sulkovaca i Graničara iz Zagrađa, te potpuno gašenje nekih klubova. Istina da klubove ne ugrožavaju samo materijalne financijske neprilike, da tu ima puno problema i s pomanjkanjem igračkog kadra u svim kategorijama, kao i mnogih organizacijskih problema, ali financije su uvijek bile presudne za rješavanje svih tih problema. Kada bi neki samo znali kako je nekoga u nekoj maloj sredini teško privoljeti da bude predsjednik nogometnog kluba i da oformi neki svoj tim suradnika, nikada ne bi donosili odluke o povećanju troškova koji direktno ugrožavaju egzistenciju tih klubova. Nekada treba proći i šest mjeseci pa i godinu dana da bi neki klub dobio novo vodstvo, jer jednostavno više nema takvih zanesenjaka koji su voljni svoj novac i svoje slobodno vrijeme trošiti za neke koji za dva- tri sata nedjeljnog popodneva zarade 250 ili 300 kuna, i to svakog vikenda u sezoni. Možda bi dobro bilo, da zbog dobrobiti nogometnih klubova troškove službenih osoba na utakmicama snosi ŽNS, a da im recimo ne dijeli lopte? Dobro u savezu znaju da troškovi službenih osoba na nogometnoj utakmici nisu jedini troškovi klubova. Troškovi putovanja na gostujuće nogometne utakmice, nekada i negdje i do 100 kilometara, sportska oprema, održavanje sportskih objekata, komunalni režijski troškovi i još puno sitnih stavki s kojim na kraju proračun jednog skromnog kluba na godišnjoj razini dođe do preko 100 000 kuna, a da igrači jedva dobiju i popiju mineralnu vodu i čaj. Na koji način do tolikih sredstava doći? Veliki je to novac za jedan Drenovac, Badljevinu ili Bučje i samo je pitanje vremena i dana do kada će to tako moći ići.
Koga sve ovo brine? Nije primjetno da ikoga. Kada smo ne tako davno postavili pitanje jednom političaru s pleterničkog područja kako riješiti probleme opstanka seoskih nogometnih klubova i ostalih udruga te ostanka mladih u tim sredinama, onako kao iz rukava reče nam taj ,,vizionar", pa ako ti klubovi i udruge ne budu mogli opstati u Zagrađu i Sulkovcima, neka ta djeca i mladež dođu u Pleternicu, tamo se sa svim mogu baviti i tamo sve imaju. Zbog ovih i ovakvih razmišljanja ne čudi onda ni odluka o povećanju sudačke takse za 30%, jer će ih u Požegi i Pleternici, a možda i u Kutjevu i Velikoj, i moći plaćati, a u Gradcu, Bučju i Zagrađu neka na nogometnim igralištima raste kukuruz i šikara. Tako su neki u prošlosti razmišljali i o rukometu, pa sad znamo i vidimo gdje nam je ovaj sport danas na razini županije. Govori se i piše o revitalizaciji rukometa u Požeštini, ali čini se da od toga brašna pite neće biti. Pala knjiga na dva slova, Požega i Lipik, a nekada je i Pleternica imala dobar rukometni klub, a cijela ondašnja općina Požega i te kako dobru i jaku ligu. Nekad bilo sad se spominjalo. Po svemu sudeći ni nogometu na području Županije požeško-slavonske ne piše se bolja sudbina i sjajna budućnost ako se o njemu na ovakav način nastavi razmišljati i brigu voditi. Neće biti dobro ako jednoga dana i on ostane u uspomenama i u pamćenju kod nekih kroničara i nostalgičara.
