Komentar na društveno-političku situaciju: Analni speleolozi, moralne nakaze i dežurni mudobrižnici

18.9.2020. | 15:56

Ante Mandarić

Pregleda: 4963

VEZANO

Afera ʺSvećenikove ljubavniceʺ potresla Slavoniju, a jedan komentar je oduzeo pozornost, pročitajte ga!
Komentar: Što se događa s rasipanjem HDZ-ovaca u Slavoniji?
Komentar tragične nesreće: Radarskim kamerama obuzdajmo gradsku jurnjavu!
Zasićenje pojedinih političara na političkoj sceni u Požeško-slavonskoj županiji ili ne ?!
Radna akcija vrijednih članova HPD ’Sokolovac’ za kraj planinarske sezone
Građansko streljačko društvo Požega 1871 nabavilo 3 nove zračne puške i 3 zračna pištolja za Školu streljaštva uz sufinanciranje Hrvatskog streljačkog saveza
Izborna i Izvještajna skupština LD ʺVeparʺ Kaptol
Grad Kutjevo osniva udrugu- Društvo Naša djeca Kutjevo
Požeški biskup primio predsjednika Hrvatskog katoličkog liječničkog društva
Društvu multiple skleroze Požeško-slavonske županije dva milijuna kuna za projekt Most suradnje


(FOTO: Arhiv)

18.9.2020. | 15:56 | Ante Mandarić
Pregleda: 4963

Još od pamtivijeka Hrvatska vidješe svakakvih čuda, ali ne i toliko juda kao još od uspostave Kraljevine Jugoslavije pa na ovamo, dakle u posljednjih stotinjak godina. Pokušat ćemo to glagolsko prošlo svršeno vrijeme zvano aorist secirati kirurškom preciznošću našim čitateljima koji su sve više ogorčeni količinom klijentelizma, korupcije i nepotizma koje razara svaku poru ovog društva, a koje je i suviše malo za takve radnje gledano kroz naočale s „globalnom dioptrijom“.

Više stoljeća bijasmo pod tuđom čizmom, od europskih jebivjetara, turskog jarma i konačno pod patronatom Beča, a za koje kad s odmakom vremena gledamo osjećamo, usudimo se reći malu nostalgiju. Osjećati nostalgiju za vremenom kad nismo bili svoji vladari u najmanju ruku je petokolonaški i izdajnički reći će mnogi. Toliko lošeg napraviše nam ondašnji vladari, da smo primjerice u to doba po prvi put ozbiljnije provodili popise stanovništva, zemljišta (katastarske knjige), a također uveli smo i kućne brojeve.

Primjer malih i slažem se ne toliko bitnih stvari koji zorno prikazuju kako smo očito oduvijek bili nesposobni za samostalni progres i napredak jer drugačije ne možemo i ne znamo. Ne podcjenjujući svinje i njene navike očito je kako imamo nešto nasljedno i životinjsko u sebi, a to je da se generacijama volimo valjati u kaljuži i blatu.


Složili bi se s konstatacijom o petokolonašima koji osjećaju nostalgiju na spomen Beča, ali samo pod uvjetom da je ovo sadašnje društvo u kojemu živimo konačno „nezavisno“ i „demokratsko“ ( grč. demos – narod, kratos – vladavina, vladavina naroda), odnosno da uistinu živimo u vladavini naroda, a ne u vladavini, usudim se reći onih koji se najviše protive istini, pravednosti, poštenju i napretku, ukratko lustraciji koja je najveći uteg hrvatskog društva koje hvata zadnji udisaj zraka prije nego li se utopi.


Nakon miješanja karata belosvetskih lopina uslijedilo je nestajanja većine carstava i prekrojavanje dotadašnjih poznatih granica. Prvi svjetski rat završio se, a mi smo konačno dobili zajednicu u kojoj bijasmo sami „svoji“ vladari! Doduše uz Srbe i Slovence. U Hrvatskoj je do raspada Austro-Ugarske korupcija bila rijetka, no nakon uspostave Kraljevine SHS 1. prosinca 1918.  počeli smo pokazivati svoje pravo lice i imamo ono što traje i dan danas. Krađa, pljačka, otimačina, lopovluk i kriminal. Pronevjere svih vrsta i svakog oblika.

Tako je starija populacija čitatelja zasigurno upoznata s aferom „Našička“ koja izvrsno ilustrira da korupcija, koja čitavu regiju drži u siromaštvu i po potrebi u ratu, nije ništa novo na ovim prostorima. Radilo se o najvećoj korupcijskoj aferi u Kraljevini Jugoslaviji, a koja je rezultirala s 1400 osumnjičenih i 100 uhićenih! Tipično za aferu bilo je podmićivanje svih, od seoskog policajca do ministra Vlade. Hm, pitamo se vrijedi li taj modus operandi i danas ili je i on prošlo svršeno glagolsko vrijeme?

I u ono doba sat je otkucavao jednakom brzinom baš kao i danas, geopolitičke okolnosti s godinama su se mijenjale i u modi su postale neke nove ideologije i politike. Ludi švabo gurnuo je svijet u novi, drugi svjetski rat, a u međuvremenu Kraljevina Jugoslavija je nestala, dobili smo epizodu s NDH, a nakon toga ulazimo u drugu Jugoslaviju.

Pisanje o nesretnom ratnom vremenu, tko je koga, s koje strane, kako i zašto napadao, mučio, svirepo ubijao i sl. ostavljamo drugima, no jedno je sigurno, u svakom selu bilo je previše sumnjivih lica koji su kapute mijenjali i po nekoliko puta dnevno, a sve zbog vlastitog interesa.

Kako se drugi svjetski rat završio, dobili smo novu državu, drugu Jugoslaviju, a kojoj je na čelu bio bravar Josip Broz Tito. U današnje vrijeme nevjerojatno bi zvučalo da jedan bravar može voditi bilo koju republiku koja je nastala iz ondašnje države, a kamoli cijelu Jugoslaviju. Stvarno nevjerojatno. Ne, ne idealiziram, niti kudim Titu, ali možda je starac bio suviše iskren za kićenje tuđim perjem kao što to danas pojedinci nerijetko čine s diplomama, državnim ispitima i tko zna s čime sve ne, a priznajmo si, da je htio mogao si je priuštiti bilo koju titulu.

Stari je bio lisica, ubrzo nakon drugog svjetskog rata otpilio je Staljina i Sovjete, a za sve one koje je smatrao kako su staljinisti i da bi ga mogli ugroziti osigurao je otok, more i kamen. Iz današnje perspektive, stari je bio široke ruke, idealno mjesto za odmor. Šalu na stranu, za one koji ne znaju o čemu se radi dovoljno je ukucati u internetsku tražilicu Goli otok kako bi vidjeli sav potencijal koji je taj otok imao.

Glavni stanovnici bili su kontrarevolucionari i staljinisti, no bilo je tu zatiranja i akademskih, časnih i poštenih ljudi koji su nešto vrijedili na kulturnoj vrijednosnoj skali, a završili su tamo jer nisu bili po volji nekome u partiji. Tako su 70-ih godina prošlog stoljeća najčešći stanovnici najpoznatijeg otoka u Jugoslaviji, ukoliko nisu uspjeli pobjeći iz Juge bili proljećari, sudionici događaja poznatijeg pod imenom Hrvatskog proljeća, dakako.

Godine su prolazile, došla je 1980., a starog više nije bilo. Umro je! Bum! Što činiti? Kamo poći? Kuda dalje pitali su se ljudi. Nadali su se kako će država koju su gradili nastaviti prosperirati i povećavati životni standard, ali dogodilo sve suprotno. Na naplatu su došli stari zajmovi, vlast su preuzeli gladni miševi koji su se brinuli isključivo o sebi, kako priskrbiti kuću, stan ili auto dok je običan puk svaki dan stajao u redu za kavu, kilu kruha ili litru benzina. Kakav oksimoron!

Osim toga, počeli su i obračuni službe na ulicama Europe, najčešće na tlu Njemačke gdje su svi oni koji nisu bili nekome po volji završavali na isti način, a to je dva metra pod zemljom. To je također još jedna tužna stranica naše povijesti o kojoj bi se mogli pisati kilometarski članci. Vrijeme odmiče, situacija se zaoštrila i ubrzo ponavljamo povijest i doživljavamo Domovinski rat. Utopija Jugoslavije nestaje, a nacionalni osjećaji bude se među svima nama.

Stvari po kojima pamtim rat? Tisućljetni san, nebrojne žrtve, razaranje, kriminal i privatizacija. Privatizacija? Tragična priča. Isplivala govna na površinu, ljudski talog, podguzne muhe i karakterni gubavci. U međuvremenu doživljavamo još jedno presvlačenje odjeće. Najveće komunjare doživješe prosvjetljenje i postadoše najveći vjernici. Sinovi i nećaci zauzeli ključna mjesta i pozicije pa je sustav ostao u sigurnim rukama. Nisam siguran koji žanr gledam? Horor ili humor?

Smrdljive hijene najgore vrste pokradoše sve što se pokrasti moglo. Čast izuzecima! Poštene, moralne i radišne poduzetnike koji su nešto stvorili i privredili ovoj državi mogu nabrojati na prste svojih ruku, no nije sve tako crno. Ovih dana svjedočili smo nekim od povijesnih trenutaka za određene poduzetnike u Republici Hrvataskoj prvenstveno u području IT sektora i autoindustrije. Skidam kapu i pozdravljam.

Ono što boli i smeta su paraziti plave, crvene, ljubičaste ili neke četvrte boje, a koji su spremni napraviti sve za vlastito dupe. Ne, nismo glupi ni tupi kako bi neke stvari shvatili. Ne znam jesu li gori nalogodavci ili izvršitelji u ovom kriminalu?!? Da, mislim na analne speleologe, moralne nakaze i dežurne mudobrižnike koji su se sigurno već prepoznali u ovom tekstu. Kako vas nije sram samih sebe?

Dragi narode.
Glavu gore! Ima nade!


Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI