Komentar: Kad dužnosnik završi u stečaju zbog navodnog duga prema državi
24.3.2024. | 14:28
Redakcija 034
Pregleda: 6969
Komentar: Kad dužnosnik završi u stečaju zbog duga prema državi
(FOTO: Screnshot HDZ PSZ )
U današnjem društvu, sve veća isprepletenost privatnih i javnih interesa stvara ozbiljne dvojbe, posebno kada je riječ o dužnosnicima koji istovremeno upravljaju i javnim resursima i vlastitim privatnim poslovima, dakako posredno putem ovlaštenika. Nedavni slučaj Antonije Jozić (HDZ), koja obnaša dužnost požeško-slavonske županice dok je njen privatni posao završio u stečaju, kako je naveo Telegram.hr, otvara mnoga pitanja o integritetu, odgovornosti i transparentnosti u obnašanju javnih funkcija.
Osnovni etički principi zahtijevaju od dužnosnika da služe javnom interesu iznad osobnih interesa, a koji svojim primjerom moraju biti ono što propagiraju, u suprotnome su ništa više nego li licemjeri. Nije problem to što netko nije uspio kao poduzetnik i nije problem to što je netko završio u stečaju. Treba biti hrabar uopće baviti se privatnim poslom, i svakome tko se privatnim poslom bavi, treba čestitati. Problem nastaje onog trenutka kad firma u vlasništvu dužnosnika završi u stečaju zbog cirka 6.000,00 eura i to upravo zbog ne plaćanja duga državi, kažu nam bolje upućeni. Istoj onoj državi od koje dužnosnik prima plaću. Ne malu. I za koju upravlja proračunskim milijunima i milijunskim projektima.
Nedostatak financijske discipline i odgovornosti u privatnom poslovanju sugerira nedostatak sposobnosti da se efikasno upravlja javnim sredstvima. Nije važno je li stečaj prouzrokovan lošim planiranjem i vođenjem ili poslovno uvjetovanim događajima. Nismo sigurni što je gore, ostati dužan dobavljačima, zaposlenicima ili pak državi? Dug je dug, a poruka je vrlo loša.
Razgovarajući na ovu temu s nekoliko kolega, rekli su nam, znate, županica Jozić je velik radnik, dobro radi za Požeško-slavonsku županiju, pa i bivši američki predsjednik Donald Trump je propadao nekoliko puta… i slažemo se s tim. Ipak, postavlja se pitanje, zar u Požeško-slavonskoj županiji od 65 000 ljudi ne postoji netko sposobniji ili barem jednako sposoban kao županica Jozić? Usporedbu s Trumpom ne treba komentirati s obzirom na to da iza svakog američkog predsjednika stoji tisuće lobista i zaposlenika u raznim administracijama, a koji itekako znaju kako se posao radi i koji ne moraju za i najmanju sitnicu tražiti odobrenje dužnosnika, dok iza Jozić stoji nekoliko stotina zaposlenika, a kojima je morala uvesti alkotestiranje za vrijeme radnog vremena, pa to ipak čini neku razliku…
Na pitanje postoji li netko sposobniji ili barem jednako sposoban, odgovor se nameće sam, a to je naravno da postoji, no negativna selekcija koju požeško-slavonski HDZ neprekidno provodi rasipa ionako ograničen bazen ljudskih resursa. „Je li naš član?“ - nekada je bilo pitanje na natječajima za zapošljavanje kada su morali izabrati zaposlenika od nekoliko ponuđenih sa sličnim znanjima i perspektivama, a danas to ni ne pitaju jer uvjete natječaja kreiraju po „sposobnostima“ onih članova koji trebaju biti uhljebljeni. No tu nije kraj, čak se i javni natječaji poništavaju od nemila do nedraga, a sve dok ne bude izabrana željena osoba.
Čak smo i rezultate javnih natječaja na kojima je bilo po šest, sedam kandidata pogađali unaprijed, no na to nitko ni da trepne. Zavladala je ogromna letargija u hrvatskom društvu i pravosudnim institucijama kao da nam to nikada u bliskoj budućnosti neće doći na naplatu. Upravo sve to poklapa se i s nedavnom izjavom nekadašnjeg predsjednika Hrvatskog sabora Željka Reinera, a koji je uz podsmijeh izjavio:“Svaki član HDZ-a bio bi jako dobar na svakom mjestu koje je predviđeno za njega.“ pa zapravo svakim danom postaje sve jasnije kako državu i demokraciju imamo, ali samo na papiru.
Osobe koje obnašaju ozbiljne političke dužnosti, a koje imaju konflikt interesa ili nedostatak financijske discipline su neprihvatljive i u konačnici štetne za društvo, koliko god to neki htjeli relativizirati. Ipak, Jozić je “mala maca“ ako je promatramo kroz prizmu njezinog političkog učitelja i kreatora Franje Lucića, a čije tvrtke su prošle isto, samo s većim dugovima nego li ona u vlasništvu Jozić. Dužnosniku nije zabranjeno završiti u stečaju, niti ga obvezuje na išta, ali isto tako puno toga otkriva i sugerira.
Je li normalno da se dužnosnik čija firma završi u stečaju zbog duga prema državi i dalje bavi politikom, procijenite sami.
Na dnu članka nalazi se anketa s pitanjem:“Smatrate li da bi dužnosnik čija je firma završila u stečaju zbog navodnog duga prema državi i dalje trebao obnašati javne dužnosti?"
