4.5.2025. | 11:36
Redakcija 034
Pregleda: 11577
Kako je HDZ “kupio” braniteljsku listu i kandidata koji su ih mogli ugroziti. U svemu sudjelovao i potpredsjednik Vlade Tomo Medved?
(FOTO: gov.vlada.hr/HDZ/ Grad Požega/ Arhiv)
Uoči nadolazećih lokalnih izbora, politička scena Požeško-slavonske županije dobila je još jednu crticu koja otvara niz pitanja o političkom integritetu, transparentnosti, ali i utjecaju državne vlasti na lokalne procese. U epicentru događanja našao se ni manje ni više nego potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, čije se ime veže uz događaje koji su, po svemu sudeći, doveli do raspada braniteljske nezavisne liste u Požegi predvođene umirovljenim brigadirom Željkom Kalićem.
Kalić, poznat i cijenjen u braniteljskoj zajednici, najavljivao je izlazak na lokalne izbore s vlastitom listom te je isticao namjeru kandidature za gradonačelnika Požege. Planirao je okupiti suborce, umirovljene časnike i veterane Domovinskog rata, kako bi ušli u političku arenu kao alternativa postojećim strukturama, ponajprije HDZ-u. No, iznenadnim obratom, cijela inicijativa staje – braniteljska lista nestaje, a sam Kalić biva imenovan savjetnikom ministra Tome Medveda.
Vijest o imenovanju odmah je izazvala sumnje i podijelila braniteljsku zajednicu. Dok su neki to vidjeli kao zasluženo priznanje za vojnu karijeru umirovljenog brigadira, drugi – uključujući bivše suborce koji su s njim planirali izlazak na izbore – tvrde da se radi o klasičnom primjeru političke trgovine. “Sve je dogovoreno unaprijed”, rekao je jedan od razočaranih s kojim smo razgovarali, dodajući kako su i nekim drugim braniteljima s potencijalne liste i drugom kandidatu već obećana radna mjesta – primjerice u Braniteljskom centru u Pakracu, a koji već sada broji 14 zaposlenih bez da uopće imaju izgrađen temelj, a ne zgradu u kojoj će raditi.
Ako se ove tvrdnje pokažu točnima, riječ je o vrlo ozbiljnom presedanu – državna vlast, odnosno potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar iz redova HDZ-a, navodno koristi institucionalni utjecaj i resurse kako bi spriječio političku konkurenciju. Posebno je indikativno to što je imenovanje Kalića navodno prošlo mimo znanja šefice požeško-slavonskog HDZ-a i županice Antonije Jozić, što upućuje na mogući paralelni politički aranžman izvan lokalne stranačke strukture, ali i dovodi u pitanje uopće njezin stvarni utjecaj i moć u Zagrebu.
Pitanje koje se sada legitimno nameće jest – kako je moguće da osobe koje obnašaju visoku državnu funkciju, imenuju za savjetnika osobu koja je javno planirala politički istup protiv vladajuće stranke? Je li riječ o sukobu interesa, zloupotrebi položaja ili tek o spretnoj političkoj taktici? Također, što to govori o odnosu države prema braniteljima, koji očito mogu biti nagrađeni – ili kupljeni – samo ako ne prijete interesima političke elite?
U svakom slučaju, ova priča daleko je od svog završetka. Neovisne institucije, ali i javnost, imaju pravo tražiti odgovore. Jer ako je istina da HDZ političku konkurenciju rješava državnim funkcijama i radnim mjestima, tada je riječ o ozbiljnom poremećaju demokratskih procesa u Hrvatskoj.