Bolesni i nemoćni: Skupljaju boce i traže hranu u kontejneru
06.08.2013.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 16287
Ivanka i Zdravko Mioljević
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Ponekad nemamo što za jesti. Našla sam jednom u kontejneru nekoliko čistih, vrućih bureka i ostalih pekarskih proizvoda, ne znam zašto su bili bačeni. Sjedila sam s dvije žene na klupi i izvadile smo ih i pojele", priča nam Požežanka Ivanka Mioljević, čiji se suprug Zdravko 14 godina bori s tumorom jezika i debelog crijeva. Preživljavaju s 1.900 kuna mirovine od kojih 600 potroše na lijekove i dodatke prehrani jer su oboje bolesni.
- Sve je počelo kada sam primijetila da ne može jesti juhu i da mu sve izlazi na nos. Kad sam ga zamolila da otvori usta vidjela sam da je sve crno. Odmah smo otišli na pregled, a nakon analize uzorka je poslan na operaciju. Uklonjen mu je veći dio jezika i donja čeljust, a na debelom crijevu mu je napravljena stoma. Tri dana nisam mogla doći k sebi - prepričava nam Ivanka.
Zdravko Mioljević teško priča pa nam je Ivanka koja je i sama oboljela glavni sugovornik. Najpotrebniji su im dodaci prehrani koje moraju plaćati.
- Već godinama imam izraslinu na glavi koju tek sada idem pregledati jer me jako boli, a patim i od osteoporoze, 3. i 7. kralježak su mi oštećeni, imam čireve i na živce sam oboljela i ja moram 100 do 200 kuna platiti lijekove. U utorak i srijedu suprug je bio na kemoterapiji i završio je na hitnoj. Uvijek mu bude muka i povraća mu se. Najskuplja je posebna hrana u bočici Prosure i Ensure koja košta 300 kuna, a mora je jesti jer nema jezik i jako je oslabio od terapija. Mora koristiti i posebne Durogesic flastere protiv bolova, paket gaza nas košta 100 kuna. Pomaže nam dosta i Caritas Župe sv. Terezije u hrani, ja je mogu jesti, a njemu moram praviti kašice kao bebi. Dodaci prehrani i vitamini su mu najpotrebniji.
Ivanka nam potom pokazuje Zdravka kao mladića u naponu snage i fotografiju s njihovog vjenčanja. Te priča kako su se upoznali.
- Došla sam 1987. godine iz Vojvodine pjevati u Požegu u hotel, a on je radio u skladištu u Zvečevu. Bio je uvijek iznimno pristojan i iznenadio me je kada me pozvao do stola i rekao "Bi li se udala za mene?". Dao mi je pet dana da se odlučim i rekao "Volim te i poštujem do smrti". Ja sam tada imala 34, a on 32 godine. Nakon dva dana sam se odlučila udati. Od onda više ne pjevam jer je on htio kućanicu i zajedno prolazimo kroz sve.
Zdravko bolest krati čipkanjem i pletenjem, a odnedavno i na računalu koje mu je poklonila sestra. Ivanka snagu traži kod Boga, a društvo im pravi mačak slomljenog repa Miki kojeg su našli na ulici.
- Jako mu je teško komunicirati s ljudima koji nemaju puno strpljenja da pročitaju što je napisao ili poslušaju što mumlja. Ja ga dobro razumijem, ali drugima je to problem i rekao mi je: "Nikad nismo uzeli kredit ni za što, ali internet moram imati." Dobio je računalo od sestre za rođendan pa nismo morali podići kredit koji si ne možemo ni priuštiti. Kada se Zdravko razbolio promijenili smo dvosobni stan za manji. Ovaj kauč pored vas je netko bacio, bio je dobar pa sam zamolila susjede da mi ga pomognu unijeti u stan. Nikad se nismo zaduživali iako nam je jako teško. Skupljam i boce po gradu da preživimo - kaže Ivanka.
Obitelji Mioljević se može pomoći osobno na njihovoj adresi Vlatka Mačeka 12 u Požegi. Najpotrebniji su im dodaci prehrani ProSure i Ensure, ali zahvalni su i na hrani i bilo kakvoj novčanoj i drugoj pomoći. Kontaktirati ih možete na telefon 034/271-595.
