Mladi, pokrenite se! Poslovno udruživanje je ključ opstanka
02.08.2013.
Mario Nakić
Pregleda: 11291
Požeško-slavonski župan Alojz Tomašević
(FOTO: Mario Nakić)
Alojz Tomašević, 51-godišnji general Hrvatske vojske u mirovini nedavno je pobijedio na izborima za župana Požeško-slavonske županije i preuzeo funkciju koja, ako poznajemo lošu financijsku situaciju same Županije, slabo gospodarstvo našega kraja i trend brzog iseljavanja stanovništva, nije previše zahvalna. U intervjuu za 034portal župan je otkrio kako se namjerava sa spomenutim problemima uhvatiti u koštac i poboljšati životni standard žitelja na ovom području.
* Prošla su dva mjeseca kako ste preuzeli ovu funkciju. Koji je po vama gorući problem u našoj županiji i imate li ideju kako ga riješiti?
- Temeljni problem je razvoj gospodarstva. Opstojnost županije ovisi upravo o gospodarskom razvoju i zato vidim izazov u tome kako pripomoći našim privrednicima i kako privući ljude izvana koji bi ulagali u naše gospodarstvo. Imamo ogromni potencijal i žao mi je što skupa s jedinicama lokalne samouprave nismo uspjeli privući još veća sredstva iz Europske unije i siguran sam da trebamo ozbiljnije pristupiti tom problemu. Mi kao županija već radimo na nekoliko projekata i očekujemo ulaganja stranih ulagača. Imali smo ovdje goste iz Mađarske i Poljske koji su zainteresirani za ulaganje u Etu i proizvodnju solarnih kolektora. Tu su zainteresirani ulagači za veličke bazene, a ovih dana u suradnji sa zagrebačkom tvrtkom Končar pokušavamo riješiti problematiku odmarališta u Novom Zvečevu, taj prostor će se staviti u funkciju privrede i turizma. Vjerujem da će u doglednoj budućnosti samo ta ulaganja donijeti stotine novih radnih mjesta. Već to je velika stvar za nas. Jasno, da bismo sve to zaokružili, poljoprivreda i turizam su nešto što trebamo staviti u novu formu. U konkretnom slučaju, mljekari su se udružili i njihov zajednički nastup na tržištu bi mogao biti dobar primjer drugim poljoprivrednicima. Rješenje je u boljoj organizaciji i udruživanju. Bez udruživanja, zadruga, strojnih prstenova na jedan moderan način nema opstojnosti. A ja smatram da možemo opstati.
* Kako planirate privući nove investitore u županiju?
- Cilj nam je ubrzati birokraciju i izdavanje potrebnih dozvola. Imamo odličnu suradnju s gradonačelnicima i načelnicima svih naših općina i ja sam ih sve pozvao da u što kraćem roku donesu odluke o izmjenama prostornih planova kako bi se omogućio što lakši pristup ulagačima. Znači, ako je investitor u pitanju, na nama je da učinimo sve što je u našoj moći da on ovdje ostane, da ulaže i podigne standard, odnosno zapošljavanje.
* Mladi ljudi u našem kraju vidljivo gube nadu i sve češće odlaze u druge krajeve Hrvatske ili inozemstvo. Kako to zaustaviti?
- Pozivam mlade ljude da se oslobode strahova od otvaranja radnih mjesta, apeliram na sve. Nema potrebe sjediti kod kuće i kukati kako nema posla ili kucati i tražiti po drugim vratima zaposlenje. Konkretno, smatram da su ljudi koji diplomiraju ekonomiju godinama pripremljeni i obučeni da kreiraju nova radna mjesta, za sebe i za svoje. Ekonomist mora znati od nula kuna stvoriti kune. Apeliram na mlade ljude, ali i na ostale, neka se ne boje pokrenuti i ući, da budemo realni, i u poslovne rizike.
* Kako će im u tome Županija pomoći?
- Mi ovdje imamo razvojnu agenciju koja im može strašno puno pomoći. Imamo prostor i u Pleternici, Pakracu, Kaptolu...a evo i u općinama i gradovima koji se priključuju. Imamo fenomenalne resurse za pripremu na našem, ali i europskom tržištu. Neka ova kriza bude zapravo izazov za ljude koji su u stanju nešto napraviti.
* Što je s onima koji nemaju nikakav početni kapital?
- Čovjek koji ima želju, volju i ideju, ali ima problem vođenja ili s financijama, ja ga pozivam da dođe u našu razvojnu agenciju Panora. Tu su ljudi koji će mu pomoći, koji prate natječaje naših ministarstva i EU, koji će ga uputiti, a može se obratiti i direktno nama u Županiju.
- Takvi ljudi neka se vežu, ako je pojedinac neka u startu u svojoj blizini potraži nekoga tko se želi sličnim stvarima baviti, neka budu suvlasnici, bit će im lakše funkcionirati. Imamo iskustva u Pakracu i Pleternici, gradovima koji razvijaju industrijske zone i poduzetničke inkubatore. To su prostori za mlade ljude koji imaju ideju, ondje im se pruža potpora u pravnoj i ekonomskoj pomoći. Sad se i u Požegi priprema teren za slične projekte. Treba napomenuti da i ministarstva nude mnoge mogućnosti. Na primjer, znam da Ministarstvo branitelja potiče osnivanje zadruga. One dobivaju subvencije koje mogu poslužiti kao početni kapital. Slična je stvar i s Ministarstvom poljoprivrede, koje također potiče zadruge, odnosno vezanje poljoprivrednika.
* Popis stanovništva, ali i broj upisanih u osnovne škole kazuju da broj stanovnika drastično pada.
- Imamo strašan fenomen iseljavanja iz naših prostora. Cilj nam je zaustaviti negativne pristupe kako razvijati županiju u budućnosti. Mi vodimo bitku kako zaustaviti trend iseljavanja, kako doći do novih radnih mjesta. Ali ljudi moraju početi razmišljati kako svatko od nas sam može učiniti nešto više. Sigurno nećemo graditi rakete za odlazak za mjesec, moramo tražiti prostor u poljoprivredi, voćarstvu. Ako netko ima ovdje svoju kuću i zemlju lakše mu je uložiti i raditi na svojoj zemlji nego otići, recimo, u Zagreb i tamo biti podstanar. Mi moramo raditi, bez puno rada nema ništa. Svaka stopa hrvatske zemlje treba biti obrađena. Ima dosta ljudi koji samo traže potpore, a zemlja im zarasla. Razumijem ako je netko bolestan, onda mu svakako treba pomoći, ali svatko tko može raditi treba dobro razmisliti što može učiniti da bi mu bilo bolje. Imamo 78.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, a svaki hektar bi trebao zapošljavati jednog čovjeka. Pozivam i ljude s Veleučilišta, neka njihovi diplomski radovi budu u funkciji razvoja gospodarstva. Bilo da se radi o voćarima, vinogradarima, vinarima ili pravnicima i ekonomistima, neka već na veleučilištu razmišljaju i rade na tome kako bi poboljšali vlastitu situaciju, ali i stanje šire zajednice.
* Pokrenuli ste koordinaciju župana s gradonačelnicima i načelnicima općina...
- Svakog mjeseca održavamo sastanke na kojima su svi gradonačelnici i načelnici bez obzira na političke stranke. Od prvog sastanka želim svima pružiti ruku. Za mene je razvoj kraja u kojemu je HDZ na vlasti jednako bitan kao i razvoj kraja gdje je pobijedila neka druga politička opcija. Mi smo upućeni jedni na druge i moram istaknuti da imam potpuno konkretnu suradnju sa svima. Cilj koordinacije je da se razmjenjuju iskustva, rađaju nove ideje i gaji suradnja među susjednim općinama i gradovima, pa i zajednički projekti.
* Županijski proračun je opterećen kreditima i već je više puta zapao u financijsku krizu. Hoće li do toga doći i tijekom vašeg mandata?
- Mislim da neće doći do krize. U prethodne dvije godine stanje je stabilizirano. Mi servisiramo sve svoje obaveze. Vjerujem da neće biti potrebe za novim zaduživanjem. Izazov će nam biti kada projekti koje pripremamo za fondove EU budu prihvaćeni, u tom će slučaju Županija morati preuzeti dio sufinanciranja. Predložit ćemo Vladi da osnuje fond za županije koje se nalaze u težoj financijskoj situaciji koji bi nam svima pomogao. Iz njega bismo financirali svoje projekte, investiranjem bi se podigao standard i samim time bismo postali oni koji će u taj fond moći i uplatiti. To su svi župani prihvatiti i u tom smjeru ćemo ići. To je iskustvo Poljske i sličnih zemalja.
* Tijekom svoga vojnog i časničkog školovanja neko vrijeme proveli ste u inozemstvu. Konkretno, u Mađarskoj, Kanadi, Engleskoj i SAD-u. Kakva ste iskustva tamo stekli, što biste htjeli kod nas primijeniti?
- Nije u drugim zemljama med i mlijeko. Oni žive dobro, ali radi se i 10 sati dnevno da bi se dobro živjelo. Ono što je dobro na zapadu, pojednostavili su stvari gdje god je to moguće. Posebno kod birokracije, mi volimo zakomplicirati i tamo gdje ne treba. Kod njih namjera i ideja pojedinca, ako je ona pozitivna, može se s minimalnim sredstvima vrlo lako realizirati. I taj čovjek kada pokrene neki posao, ne može se dogoditi da mu u vrlo kratkom vremenu to ne bude plaćeno. Također, oni su itekako svjesni rada i svog doprinosa zajednici. Ako njegov susjed proizvodi nešto što je njemu potrebno, on će to kupiti od njega, neće tražiti dalje. Ne zato što je to neka ljubav, nego interes. Jer zna da će i njegov susjed od njega kupiti. To je mene oduševilo u Kanadi i SAD-u i to nama treba, zajedništvo radi naših interesa i suradnja u poslovnom smislu.
* Bili ste branitelj, dragovoljac u Domovinskom ratu. Danas sve češće čujemo kako su mnogi branitelji razočarani. Kako to objašnjavate, je li to opravdano?
- Sigurno su branitelji dijelom razočarani, možda iz osobnih razloga i tu moramo biti jasni. Dok su neki bili dragovoljci na prvoj liniji bojišnice i razmišljali kako se bore da bi njima i njihovoj djeci sutra bilo bolje, drugi su se malo "šalili" i napravili puno loših stvari u privatizaciji ili upravljanju državom u cijelosti. Da nije tako, mi ne bismo danas imali dugova. Dug koji je stvoren, vjerujte, nije stvoren zbog branitelja nego zbog lošeg upravljanja državom. Zato su branitelji razočarani, znaju za ideju zbog koje se krenulo, to je slobodna i neovisna Hrvatska i mi smo svoj posao časno obavili. Očekivali smo i od drugih ljudi da isto svoj obol daju za razvoj domovine. Branitelj se borio da bi njegova djeca ostala na ognjištu, a ne da bi danas odlazila trbuhom za kruhom u inozemstvo.
- I drugo, vidite da mi stalno raspravljamo koliko nas je zapravo bilo, tko se borio, a tko ne...Sve je to lako dokazivo. Mi smo davno rekli, gospodo, postoje živi zapovjednici, postoje ljudi, neka se okupimo. Dajmo dragovoljcu važnost. Dragovoljac, koji je među prvima stao u obranu domovine, je obezvrijeđen. Ja ću u suradnji s gradonačelnikom Požege osigurati prostor, neku "Kuću branitelja" u Požegi. Ta povijesna važnost i veličina hrvatskog branitelja treba dobiti mjesto koje mu pripada.
* Imate li neki hobi, stignete li se još nečim baviti?
- Imam nekoliko jutara šljivika u Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, to radim kad stignem sa sinom i nastojim proširiti. Osim toga, uzgajam konje, lipicance na koje sam ponosan. To je ljubav i nadam se i to proširiti. Imam i imovinu na selu, u Bučju kod Pleternice odakle dolazim, nadam se da ću i to revitalizirati, možda kroz program ruralnog razvoja.
* Koji je bio vaš motiv zbog kojeg ste se kandidirali za ovu funkciju?
- Ja sam od 1990. godine dragovoljac i od početka među utemeljiteljima HDZ-a. Nastavio sam kao časnik oružanih snaga. Mogao sam stan dobiti u Zagrebu, dovesti svoju obitelj tamo. Ali već tada sam znao da želim ostati u Požegi, zbog svoje prošlosti, ali i budućnosti. Kao vojnik, kao ratnik, volim voditi i dobiti bitke. Dosad nisam nijednu izgubio, pa vjerujem da neću ni ovu za boljitak ovoga kraja. Meni je moglo biti dobro, otišao sam u generalsku mirovinu. Međutim, nije u pitanju samo novac. Moja obaveza prema mojim ljudima, obitelji, suborcima, je biti s njima i u budućnosti.
