Pupak se prisjeća: Kako su me razoružali, pretukli i skoro ubili

Stjepan Pupak
(FOTO: Mario Barać)

02.03.2013. | Mario Barać
Pregleda: 15761

Iako to nigdje nije službeno priznato, Domovinski rat započeo je u Pakracu 1. ožujka 1991. godine, kada su pobunjeni Srbi zauzeli Policijsku stanicu Pakrac, razoružali sve policajce nesrpske nacionalnosti, a nakon povlačenja na obližnja brda i zapucali prema gradu.

Među razoružanim policajcima bio je i Pakračanin Stjepan Pupak, u to vrijeme 25-godišnji policajac, pripadnik postrojbe Prvi hrvatski redarstvenici. I nakon 22 godine sjeća se svih detalja, tvrdi da se uoči samih nemilih događaja naslućivalo da se nešto „kuha“, a dodaje i da samo srećom tog dana nije izgubio život i tako postao prva žrtva u Domovinskom ratu.

Razoružavanje pod prijetnjom oružjem


- Tadašnji zapovjednik stanice Jovo Vezmar je sazvao sastanak, a u dvorani je, uz mene i ostale redarstvenike – Verhaza, Grgića, Kozića, Čavlovića, Vukovića, Kosinu, Ribarića koji smo imali oružje, bilo i više od 20 nenaoružanih mladih policajaca pripravnika. Sastanak je kasnio dva sata i bila je strašno velika psihoza jer nismo znali što se događa i što će biti s nama. Na sastanku nam je rečeno da moramo vratiti oružje. S obzirom da sam zaduženi puškomitraljez držao kod kuće, otišao sam po njega i po povratku ga predao, ali sam iskoristio priliku i ukrao im dva pištolja „tetejca“. Nakon razoružavanja slijedilo je razilaženje, i to jedan po jedan. Nisam vidio da je u stanici bilo premlaćivanja, ali smo po izlasku svi bili pod direktnom i otvorenom prijetnjom oružjem. Meni je Dobrovčanin Ljubiša Mirolović doslovno pod nos stavio cijev snajpera, prisjeća se Stjepan.


Odmah izvijestio Šretera

Nakon što je napustio stanicu, odmah se zaputio u bolnicu u Lipiku gdje je radio dr. Ivan Šreter, kako bi ga upoznao s ovim događajem. – Čim sam mu ispričao što se dogodilo, dr. Šreter je zvao u Bjelovar, a zatim i u Zagreb i 95 posto sam siguran da je tada pričao sa Stjepanom Mesićem. Budući da je većina razoružanih policajaca također došla do bolnice i stajala ispred nje, pobunjeni Srbi su dobili dojavu i ubrzo su u bolnicu stigli Mile Gvozdenović, Stevo Miličević i Vlado Pavlica. Počeli su pred vratima vikati da izađem inače će pucati.

Šreter mi je rekao: Nećeš pucati u bolnici

- Repetirao sam onaj ukradeni tetejac i bio sam spreman pucati, ali je tada Šreter stao ispred mene i rekao: U bolnici nećeš pucati, ističe Stjepan.

Nakon što je odlučio otvoriti vrata i izići, Stjepan tvrdi da je odmah krenulo batinanje. – Gvozdenović me je dva puta u glavu udario kundakom svoje puške, a Miličević me po glavi udario drškom onog ukradenog tetejca. S obzirom da je pištolj bio repetiran, nakon što me je udario, pištolj je i opali i pravo je čudo što me metak nije pogodio nego je završio u štoku od vrata. Nakon „obrade“ su me zatvorili u auto u kojem je „dežurao“ Ranko Vukleš koji je, na sreću, bio uplašeniji nego ja. Iskoristio sam njegov strah i pobjegao iz auta, ispričao je Stjepan.

Pobjegao je u kuću u kojoj je živio u tadašnjoj Omladinskoj ulici, na brzinu se presvukao i vratio do Šretera. Zajedno s njim se vratio u Pakrac, u doktorovoj kući je formiran punkt, a drugo jutro se zajedno s bjelovarskim specijalcima vratio do policijske stanice.

– U stanici je bilo tek nekoliko ljudi jer je većina pobjegla budući da su imali dojavu da dolaze specijalci iz Lučkog i Bjelovara. Oni koji su bili u stanici su odmah privedeni, a uskoro su pobunjenici s okolnih brda počeli pucati po stanici i gradu. Specijalci iz Lučkog su krenuli u akciju nakon koje su se Srbi razbježali, a navečer, nakon što su se specijalci povukli, Srbi su ponovo zapucali. Već drugog dana u Pakrac su stigle političke i vojne delegacije, krenuli su pregovori, specijalci su se povukli, a nakon nekoliko dana su i pobunjeni Srbi predali oružje.

Do 19. kolovoza vladao prividni mir

Nastao je prividni mir, ako to uopće možemo nazvati mirom jer smo živjeli pod gotovo svakodnevnim eksplozijama, napadima na policijske patrole i sličnim provokacijama. Tako je bilo sve do jutra 19. kolovoza kada je počeo otvoreni minobacački napad na Pakrac, ispričao je Stjepan, po zanimanju glavni policijski inspektor koji je danas u mirovini i živi na relaciji Pakrac – Vis.

Iako je u ratu od prvog dana i tri puta je ranjavan, Stjepan otvoreno, kritički i bez dlake na jeziku govori i o današnjem stanju među braniteljskom populacijom.

Kukolj u braniteljskom žitu

- Smeta me što o nekim stvarima i događajima pričaju i busaju se u prva i neki „branitelji“ koji u to vrijeme čak i nisu bili u Pakracu. S druge strane nitko ili rijetko tko od istinskih branitelja želi o tome javno govoriti i osuditi one koji zloupotrebljavaju svoj položaj i koji ne pripadaju braniteljskoj populaciji, pa imamo jako puno licemjerja i lažne solidarnosti. A upravo su ti istinski branitelji obavezni reći istinu i na taj način očistiti kukolj u žitu, odnosno  eliminirati lažne branitelje koji o nama stvaraju krivu sliku, zaključuje Stjepan.


Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI