Ostaje nam županija i naš župan Lojza
06.12.2017.
Franjo Memedović
Pregleda: 9485
Požeško-slavonska županija
(FOTO: Google)
Neka razmišljanja i neke kombinacije kako bi moglo doći do ukidanja Županije Požeško-slavonske i njenog pripajanja jednoj od susjednih županija, kao jednog od rješenja neke ,,krize" u ovoj županiji, nisu razlog za brigu. Pogotovo ne u kontekstu ,,slučaja" Tomašević i zbog izbora u županijskom HDZ. Župan Tomašević je na neposrednim izborima, legalno i legitimno izabran na četverogodišnji mandat i skoro sam siguran da će ga odraditi do kraja, uz HDZ ili bez njega. ,,Slučaj" koji se uz njega povezuje, njegova je privatna stvar, koju će riješiti pravni sustav uz dokazanu krivnju, koje će biti ili je neće biti, i zbog toga se mnogi ,,dušobrižnici" i ,,zaštitnici" svih i svakakvih prava ne moraju puno trgati i na to se bacati kamenjem. Niti na kraj pameti mi ne pada da Lojzu branim, ali sam na strani onih koji kažu, da dok se nekomu istina i krivnja ne dokažu, da do tada taj kriv nije.
Očekivanje nekih kako bi se sadašnjeg župana moglo rušiti neizglasavanjem županijskog proračuna za 2018. godinu, neće se ostvariti, jer je ta mogućnost otklonjena usvajanjem i izglasavanjem proračuna. HDZ je to riješio snagom svoje većine , ne želeći ulaziti u neke eksperimente i to mudro odradio s jednostavnim razlogom, ne žele prekid kontinuiteta mnogih započetih gospodarskih planova i projekata. U tim i takvim okolnostima suradnja župana i skupštinske većine sigurno će biti nastavljena, što je prvenstveno dobro za Županiju, a i za župana.
Nije novost, da se u nekim konstrukcijama drugog i drugačijeg teritorijalno-upravnog modela Republike Hrvatske, a koji se odnosio na smanjenje broja županija, gradova i općina razmišljalo o okrupnjavanju pripajanjem sadašnjih jedinica lokalne uprave i samouprave. Kako sada stvari stoje, pa čak i u neko dogledno vrijeme, tako nešto , dogoditi se neće. Razlog je jednostavan i vezan je na dosadašnji izborni zakon koji je proizašao iz sadašnjeg ustroja lokalne uprave i samouprave, a koji najviše odgovara dvjema najvećim hrvatskim političkim strankama, a jedino te dvije stranke mogu izglasati neku novu promjene. Koke koja nosi puno jaja, pa makar ona i sitnija bila, nitko se ne želi riješiti.
Po toj nekoj shemi oko novog decentraliziranog teritorijalnog ustroja lokalne uprave s državnim ovlastima, o kojoj se razmišljalo, Slavonija je trebala biti podijeljena u dvije velike županije, Istočnu i Zapadnu. Centar Istočne Slavonske županije bio bi Osijek, a nju bi tvorile sadašnje Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija s dijelom Virovitičko-podravske, dok bi centar Zapadne Slavonske Županije trebao biti Slavonski Brod, a tu bi županiju sačinjavale, Brodsko-posavska i Požeško-slavonska , ostatak Virovitičko-podravske županije uz dodatak dijela Sisačko--moslavačke županije, granično s Jasenovcem i sve istočno od rijeke Ilove, što uključuje Lipovljane i grad Novsku, koji su sadašnjim ustrojem otkinuti iz povijesnih granica Slavonije. Ovako ustrojene dvije Slavonske županije imale bi svaka oko ili preko 450 000 tisuća stanovnika i smanjeni broj gradova i općina, jer bi dosadašnji neki gradovi taj status izgubili, a broj općina bi se smanjio do razine broja od minimalno 7 000 stanovnika i morale bi biti fiskalno i funkcionalne održive.
Kako sada stvari stoje i bez obzira kako tko na ovakva rješenja gledao, sviđalo se to nekome ili ne, bilo to funkcionalnije, racionalnije i jeftinije ili ne od sadašnjeg, dalje će se voziti po starom i ostaje kako je i do sada bilo, pa što košta, neka košta, a to znači da i Županija Požeško-slavonska ostaje u granicama u kojima je do sada bila. Ako do nekog ovakvog ili sličnog rješenja i nekih promjena teritorijalnog ustroja Hrvatske nekada i dođe, to se neće dogoditi zbog nekih Lojzinih ili nečijih drugih grijeha, nego zbog nekih viših proračunatih interesa politike i političara, koja se uvijek za sebe pobrinu, a za nas ,,brinu".
TEKST: FRANJO MEMEDOVIĆ
