Biskup u Kuzmici krstio peto dijete u obitelji Semmelroth
14.11.2017.
Požeška biskupija
Pregleda: 5539
Krštenje petog djeteta obitelji Semmerloth
(FOTO: Požeška biskupija)
U nedjelju, 12. studenog Župa sv. Kuzme i Damjana u Kuzmici slavila je svoje godišnje klanjanje pred Presvetim. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je biskup Antun Škvorčević, tijekom kojega je krstio Filipa, peto dijete u obitelji Kristijana i Danijele Semmelroth. Župnik Ivica Bošnjak je na početku uputio biskupu izraze dobrodošlice. Uvodeći u misno slavlje, biskup je rekao da se raduje što se danas zajedno s kuzmičkim župljanima može vjerničkim srcem zaustaviti pred Isusom Kristom prisutnim među nama u otajstvu presvete Euharistije te mu u ime cijele Požeške biskupije iskazati poklon i zahvalnost. Kazao je da današnji dan klanjanja u Kuzmici ima posebno značenje jer se odvija nakon Euharistijskog kongresa na kojem smo se snažno podsjetili kako kao Crkva živimo od Isusova djela na križu, prisutnog među nama u presvetoj Euharistiji. Osobitu radost izrazio je što su roditelji Semmelroth danas donijela svoje peto dijete na krštenje. Naglasio je kako je žrtva ljubavi koju su oni posvjedočili duboko povezana s Isusovom žrtvom ljubavi na križu, koju slavimo i u ovoj svetoj misi. Čestitao im je i zahvalio za dar života novog ljudskog bića koje je po Božjem naumu određeno za vječnost.
U homiliji biskup je spomenuo kako je vozeći se od Požege do Kuzmice primijetio da i danas, u nedjelju neki ljudi idu kupovati u trgovine, i kako je to povezao s današnjom prispodobom o ludim djevicama, koje su zbog odlaska u trgovinu zakasnile ući u svadbenu dvoranu, i ostale pred zatvorenim vratima. Kazao je kako nam se svima može dogoditi da ostanemo pred zatvorenim vratima života i budućnosti ukoliko suvremena proizvodno-potrošačka civilizacija ne bude uspjela ostvariti prodor na dublje razine postojanja za koje smo stvoreni. Istaknuo je da time ne želi zastupati određeni pesimizam ili negativnost s obzirom na život, jer on u svakom slučaju ostaje vrijednost. Spomenuo je kako je minulih dana bio u Rimu, i kako je ulazeći u Vatikan zapitao jednog švicarskog gardistu "kako život?" a on mu odgovorio iznenađujuće optimistično: »La vita è bella – Život je lijep«. Biskup je kazao kako ga je to potaknulo da u svojoj svijesti obnovi istinu o životu kao vrijednosti koja ima svoju snagu i u najtežim okolnostima što nas mogu snaći. Prisjetio se svoga starog župnika dok je bio kapelan u Zagrebu kako mu je usred onodobnih sve složenijih životnih okolnosti znao reći da je sretan što je star i što će uskoro otići s ovoga svijeta koji je krenuo nekim ludim i zlim putem. Ustvrdio je biskup kako i sam u svojim sadašnjim poodmaklim godinama pokatkad, što u šali, što u zbilji, znade reći svojim suradnicima da je sretan što je star, jer mu je sve teže razumjeti neke negativne procese u ovom svijetu i ljude koji su im pokretači. Međutim, kazao je, kad se ozbiljno zaustavimo pred činjenicom vlastitog života, iznenađeni što postojimo, trebamo poput spomenutog švicarskog gardista reći da je život unatoč svemu lijep. Ponajprije zbog same činjenice da postojimo uronjeni u neke duboke, nedohvatljive dimenzije, koje nam govore kako njegova vrijednost nadilazi sve probleme pa i samu smrt te da on ima smisao.
Istaknuo je da znanost znade ponešto o životu i pokušava njime manipulirati, primjerice umjetnom oplodnjom, ali samo znanjem, odnosno eksperimentalnim putem ona ne može dohvatiti dubinu i cjelovitost života u dimenziji duha - ljubavi, o kojoj govori današnje prvo čitanje iz Knjige mudrosti, otkrivajući u stvorenoj stvarnosti svojevrsnu Božju blizinu, mudrost, napose očitovanu u ljudskoj jedinstvenoj i neponovljivoj osobi. Biskup je podsjetio da u Hrvatskoj postoje specijalizirane agencije koje mjesečno ispituju javno mnijenje o rejtingu određenih političkih stranaka i o tome kamo ide naša država, te nas izvješćuju kako je gotovo 70 % građana trenutačno uvjereno da Hrvatska ne ide u dobrom smjeru. A kamo bi to ona trebala ići, ne zna nitko konačno reći, jer se prosudbe o tome odnose samo na gospodarska pitanja, a ta razina ne dotiče duboke egzistencijalne odrednice upisane u našim srcima kao nemire od iskona u kojima se konačno odigrava naša sudbina.
Biskup je kazao kako nas Isus u današnjoj evanđeoskoj prispodobi o mudrim i ludim djevicama podsjeća da se naša životna drama ne odvija na razini onoga što je oko nas, znanjem ili neznanjem, nego na razini onoga što je u nama, u dubini našeg bića, našeg srca i savjesti, na razini ludoga ili mudroga. Upaljena svjetiljka u rukama mudrih djevica znak je nutarnje bistrine čovjekova srca koja se postiže kroz vjeru. Kad ljudi žive povjerenje u Boga i međusobno, te se trude oko plemenitosti, dobrote, poštenja, pravednosti i ljubavi, u njihovim je srcima upaljeno Božje svjetlo, i oni - premda možda neškolovani i malenog znanja - puni životne mudrosti po tom Božjem svjetlu nose iskustvo dubinskih dimenzija svoga postojanja i točno vide jedni druge, dok oni koji žive u međusobnom nepovjerenju, nepoštenju i nepravednosti ostaju u tami i ne mogu istinski vidjeti jedni druge. Pozvao je nazočne da ne svedu svoj život na trgovinu, već da promišljaju o onim dubokim dimenzijama po kojima je život lijep, i da idu Isusovim putem koji je mudrost Božja, kako bi prispjeli do razine za koju ih je Bog stvorio.
Podsjetio ih je da liturgijska čitanja posljednjih nedjelja kroz godinu otvaraju pitanje kakav će biti završetak svijeta, ishod povijesti. Istaknuo je kako sv. Pavao u današnjem drugom čitanju iz Poslanice Solunjanima a Isus u evanđeoskoj prispodobi o mudrim i ludim djevicama obznanjuje da je naša konačna sudbina za koju se Bog zauzeo ljubavlju svoga Sina do u smrt – zajedništvo s Gospodinom, biti zauvijek s njime. Upozorio je da Crkva ne naviješta kraj, nego dovršenje svijeta, koje će se dogoditi drugim Isusovim dolaskom, kao konačnim ostvarenjem onoga što je Božja mudrost za nas smislila i u Isusovoj nam ljubavi zajamčila. U tom smislu biskup je pozvao nazočne da se danas obnove u svom vjerničkom opredjeljenju te poput mudrih djevica iščekuju dolazak svoga Gospodina. Spomenuo je da u svetoj misi slavimo Isusovu muku, smrt i uskrsnuće, i riječima euharistijske molitve - »O sveta gozbo, na kojoj se Krist blaguje; slavi se spomen muke njegove; duša se napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave« - istaknuo kako otajstvo Euharistije sadrži tri dimenzije - prošlost, sadašnjost i budućnost. Ono spominje Isusovu muku i smrt, njezinu sadašnju snagu, koja je ujedno kapara, predujam konačne slave. Zaključio je da nema nečega važnijega i snažnijega u našem vjerničkom životu od svete mise, i zato staviti svetu misu i svetu pričest u središte svoga života znači biti mudar čovjek. Pozvao je nazočne da euharistijski stil života iz svojih obitelji prenesu u politiku, gospodarstvo i u sav društveni život, i na taj način doprinesu pobjedi života, Božje mudrosti u Hrvatskoj. Pripomenuo je kako brojni ljudi po nekim svojim prosudbama smatraju ludim što su se roditelji Semmelroth opredijelili za peto dijete, dodavši da su oni postupili u skladu s Božjom mudrošću, jer su prihvatili žrtvu ljubavi kojom je Isus Krist pobijedio i samu smrt. Kazao im je da buduponosni što su se tako svrstali na Božju stranu i potaknuo nazočne da mole kako bi u Hrvatskoj bilo što više mudrih pojedinaca, obitelji i društvenih djelatnika.
Na svršetku misnog slavlja biskup je čestitao supružnicima Semmelroth na krsnom preporođenju njihova petog djeteta. Nazočnoj djeci, pripravnicima za prvu pričest i krizmu zaželio je dobru vjeronaučnu pripravu i pravo raspoloženje srca za primanje spomenutih sakramenata. Na obitelji Semmelroth i na sve nazočne zazvao je Božji blagoslov. Izloženo je potom Presveto Otajstvo pred kojim su nazočni vjernici na čelu s biskupom ostali određeno vrijeme u klanjanju. Nakon toga biskup se u župnom domu susreo s članovima spomenute obitelji, zanimao se za njihov život, djeci je podijelio darove a roditeljima novčani prilog.
