¨Unatoč tumorima, upisala sam apsolventsku godinu i želim završiti faks!¨
12.03.2017.
A.I.
Pregleda: 21060
Antonija s roditeljima
(FOTO: Privatna kolekcija)
Antonia ima 22 godine i dolazi iz Nove Gradiške. Na prvu sasvim obična djevojka, studentica Stručnog upravnog studija u Požegi, no u drugu ruku posebna djevojka koja unatoč bolesti i tumorima širi pozitivnu energiju.
Živjela je normalnim životom sve dok joj sluh nije oslabio te je počela gubiti ravnotežu. Pretragama je uspostavljeno da ima tumor na mozgu i to ne jedan. Operirana je u Zagrebu, no tamo su nažalost liječnici pronašli i tumore na kralježnici. Nakon svih operacija koje je imala izgubila je sluh, te ima parezu desne strane lica. " Za bolest sam saznala prije godinu dana, a slabije čujem od 3-eg srednje, no na kraju sam skroz izgubila sluh na desnom uhu. Nakon operacije koja je bila prošle godine ne čujem ni na lijevo uho, i od tada sam gluha"- ispričala je.
Antonija studira na Veleučilištu u Požegi. " Imam još par ispita i nadam se da će sve ići kako planiram te da ću diplomirati ove godine"- kaže Antonija. Kako kaže za izlaske više nije, ne radi sebe koliko radi drugih. " Kada izađemo van u klub, nitko me ne čuje jer nisam dovoljno glasna, budući da sam gluha ja pomislim da sam preglasna, da se derem, ali zapravo ne" – priča Antonija.
Živi s roditeljima i starijim bratom koji je inžejer hortikulture, nažalost nezaposlen. Preživljavaju od socijalne pomoći.
Na pitanje kako izgleda jedan dan u njenom životu rekla je : " Što se tiče moga života preko dana, sve je normalno, samo što za razliku od ostalih ne mogu jesti podgrijanu hranu jer me onda muči želudac, oštećen je dosta zbog operacije, a još jedan problem je što iz kuće ne mogu sama nikuda,pa čak ni do trgovine" – ispičala je.
Strina je napisala pjesmu za nju : ANTONIJI S LJUBAVLJU
"Rekla je - nemojte plakati,
Nemojte me žaliti,
Ne želim suze u ničijim očima,
Želim samo osmjeh neka se zrcali
Na vašim licima,
Jer, sve je u Božjim rukama.
Gledala sam tu hrabrost,
Te oči pune topline.
Čak se i liječniku smiješila
Svoju pozitivnost darovala.
I poslije teških zahvata,
Nikad nije rekla da boli.
A boljelo je nas!
Majku koja je svakodnevno kraj nje bila,
Hrabra i nasmijana.
Uvečer u samoći darovanog stana
Suze su plesale svoj ples bola…
A sutradan jurnjava prema bolnici
I silom nabačen osmijeh na licu
I sve ispočetka…
Boljelo je oca i brata kojima se
Iznenada svijet srušio zbog nje!
Antonija ne čuje,
Antonija pije vodu na slamku,
Antonija se ne predaje;
Antonija uči, polaže ispite,
Antonija nedavno upisala apsolventsku godinu!
Ona je radost svojim prijateljima,
Jer takvu kakva je olako ju je voljeti!
U njenoj se blizini osjećaš nesputano.
Ona jednostavno zrači!
Još je punih stepenica teških
Po kojima se mora penjati.
Još je prepuno bolničkih dana pred njom,
Jer liječnik je rekao: dugo ćemo se susretati!
Hvala ti anđele što si tako hrabra!
Sve je u Božjim rukama-rekla si na početku
Shvatili smo bolnu istinu…
Ali glazba nade koju Gospodin šalje I sutra će svirati u našim srcima za tebe Antonija"
"Ne volim negativnu energiju i kukanja, i dalje sam pozitivna. Jednom veseljak, uvijek veseljak" – poručila je za kraj.
