Požeška biskupija donirala OŽB Požega medicinski aparat vrijedan 150 000 kuna
13.02.2017.
Požeška biskupija
Pregleda: 10371
Biskupija darovala aparat bolnici
(FOTO: Požeška biskupija)
Na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače, ujedno Svjetski dan bolesnika, požeški biskup Antun Škvorčević nakon svete mise u Općoj županijskoj bolnici u Požegi predvodio je na odjelu radiologije svečanost blagoslova medicinskog aparata "Udarni val" što ga je Požeška biskupija darovala istoj bolnici. U prisutnosti ravnatelja Bolnice dr. Željka Glavića i njegovih suradnika te drugog medicinskog osoblja i bolesnika, biskup je podsjetio da Biskupija povremenim donacijama Bolnici nastoji posvjedočiti svoju osjetljivost i solidarnost s bolesnima te zahvalnost onima koji im služe. Izrazio je radost što na taj način pridonosi poboljšanju medicinskih usluga i širi u društvu svijest o mogućnostima koje se ostvaruju kad mislimo na one koji trebaju našu pomoć.
Potom je dr. Dejan Miščević, voditelj odjela za fizikalnu medicinu predstavio aparat "Udarni val" i njegovo značenje za fizijatrijsko liječenje bolesnika u požeškoj bolnici. U kratkim je crtama protumačio princip njegova rada i njegovu funkciju u smanjivanju boli i poticanju boljeg zacjeljivanja tkiva. Biskup je zatim zazvao Božji blagoslov na donirani aparat, na one koji će njime rukovati i na one koji će se pomoću njega liječiti. Ravnatelj Bolnice dr. Glavić zajedno s voditeljem fizijatrije dr. Miščević zahvalio je biskupa na daru koji požešku Bolnicu smješta na drugo mjesto u regiji po mogućnostima liječenja novim aparatom.
Prigodom blagdana Gospe Lurdske i Svjetskog dana bolesnika, 11. veljače, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u kapeli Opće županijske bolnice u Požegi misno slavlje za bolesnike i djelatnike Bolnice. Pozdravivši na početku misnog slavlja ravnatelja dr. Željka Glavića i suradnike, medicinsko osoblje i nazočne bolesnike, biskup je rekao da danas na blagdan Gospe Lurdske ujedno slavimo i 25. Svjetski dan bolesnika, koji je utemeljio sv. Ivana Pavao II., želeći da ovoga dana, stojeći pred likom Isusove Majke, vjernički razmišljamo o smislu čovjekove bolesti, patnje i smrti.
Homiliju je biskup Antun započeo čestitkom članicama Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji, koje danas slave zaštitnicu svoje Udruge i zahvalom ravnatelju Željku Glaviću, njegovim suradnicima i osoblju bolnice za sve ono što nastoje činiti za ljude u posebnim i teškim okolnostima bolesti. Ustvrdio je da nam je pred bolešću, tim znakom naše prolaznosti i određenosti za odlazak s ovoga svijeta, pristup vjera od velike pomoći. Osvrnuvši se na prvo čitanje iz knjige proroka Izaije, ulomak o sluzi Jahvinu, opisanom kao čovjeku boli, vičnom patnjama od koga svatko lice otklanja, ali koji je naše boli na se uzeo, biskup je rekao da je tu nakon teškog i bolnog iskustva izraelskog naroda u babilonskom sužanjstvu, opisano iščekivanje nekoga koji će po Božjem poslanju biti solidaran s patnicima i nositi njihovu bol, poniženost i odbačenost.
Ustvrdio je da kršćani sve te značajke sluge Jahvina otkrivaju u Isusu Kristu, koji raspet na križu, tjelesno nemoćan blista najvećom nutarnjom snagom i ljepotom kojoj je ime ljubav. Kad ta moćna Božja ljubav pristupi čovjeku u teškim stanjima njegova života, onda on prestaje biti prepušten bolesti i smrti, rekao je biskup, postaje pobjednikom života. Naglasio je da je solidarnost s bolesnicima u promišljanjima vjere uvijek bila cijenjena. Primjer joj je Isus u svom pristupu bolesnicima, o čemu govori današnji evanđeoski ulomak. On prolazi Galilejom i propovijeda evanđelje o kraljevstvu nebeskom te liječi svaku bolest i nemoć u narodu kao znak prodora kraljevstva na zemlju. Pojasnio je da Isus nije neki liječnik koji čovjeku pristupa s razine medicinske stručnosti i vraća zdravlje bolesnom tijelu, nego je on moćan Duhom te ostvaruje ono na što je čovjek u konačnici pozvan, puninu života u kraljevstvu nebeskom. Ako je kraljevstvo nebesko stanje naše konačne dovršenosti, oslobođenosti i punine života, nastavio je biskup, onda ono nije neka daleka stvarnost, upisana je u dnu našeg bića kao čežnja, određenje za drugačiji, puni, vječni život, u naše opiranje bolesti i smrti.
Biskup je podsjetio da čovjek ne umire onda kad tjelesno oboli, nego kad sebičnost i zloća usmrti njegov duh, istaknuvši da od te ranjenosti može izliječiti samo Isus Krist snagom svoga Duha ljubavi. Istaknuo je koliko je uz liječničku službu važno služenje Crkve bolesnicima koja im sakramentalnim putem donosi Isusovu blizinu i njegovu djelatnu ljubav koja liječi naš na smrt ranjeni duh. Kazao je da u cjelovitom služenju bolesniku ima izvanredno značenje i naša ljudska blizina koja svjedoči da on nije izgubljen jer mi na neki način, poput Isusa uzimamo na sebe njegovu bolest i umiranje. Zaželio je nazočnima da blizina Isusa Krista svakom njihovom osobnom životu, i njegova moć kojom je liječio, zagovorom Isusove Majke bude prisutna u njihovu djelovanje, i da ova bolnica bude velika - ne prvenstveno prostorom i tehničkim pomagalima - nego velikim ljudima: liječnicima, medicinskim sestrama i drugim osobljem ispunjenim dobrotom, plemenitošću i ljubavlju.
Nakon popričesne molitve biskup je u ime svih nazočnih izmolio molitvu pape Franje Gospi Lurdskoj. Na svršetku slavlja zahvalio je nazočnima za sudjelovanje na ovom slavlju, i zaželio im da Isusova Majka prati sve ono što iskrena srca nastoje po Božju živjeti u svom osobnom životu i u poslanju u ovoj bolnici te je na sve njih zazvao Božji blagoslov.
