Dragovoljac Domovinskog rata: ¨Uz trčanje se puno lakše nosim s nervozom i stresom¨
04.05.2016.
Tomislav Milanović
Pregleda: 10968
Marijan Križanović
(FOTO: Tomislav Milanović)
Marijan Križanović je 45-godišnji dragovoljac Domovinskog rata i hrvatski vojni invalid iz Požege koji se 21 godinu bavi trčanjem. Kaže da mu je promijenilo život.
- Imao sam posljedice od Domovinskog rata, a trčanje mi je pomoglo da se bolje nosim s nervozom i stresom. Ojačao sam, zdraviji sam, jednom riječju trčanje mi je pomoglo mi da promijenim način života. Počeo sam samoinicijativno trčati na našem nekadašnjem atletskom stadionu, zatim sam krenuo na Zagrebački maraton, istrčao sam Plitvički, a nakon toga sam se posvetio memorijalnim utrkama – prisjeća se Marijan.
Od tada je sudjelovao na brojnim memorijalnim utrkama kao što je utrka od 108 kilometara za 108. brigadu poginulih na Ovčari, memorijalna utrka Požega-Kamenska, memorijalna utrka Zvonko Panežić u Požegi i mnoge druge.
- Trčanje je postao moj način života. Puno ljudi ima zdravstvenih problema, problema s pretilosti i stresom. Ovako jačate krvožilni sustav, pluća, srce, a i mentalno zdravlje. Zato mi je drago vidjeti da sve više ljudi trči i da se otvorila Požeška škola trčanja – priča nam Marijan.
Prije nekoliko dana sudjelovao je na petoj memorijalnoj utrci od 16 kilometara u Novoj Gradišci u spomen na 21. obljetnicu Bljeska na kojoj je sudjelovalo 18 dragovoljaca iz Požege, Osijeka, Đakova i Slavonskog Broda.
- Nakon što istrčim utrku to je strašno lijep osjećaj. U to je uloženo puno truda i patnje i teško je to opisati riječima. Kroz trčanje se stječu i prijateljstva, ponekad se jako napatite, ali na kraju se isplati. Preporučio bih svim ljudima koji se teže nose sa stresom da se bave nekim sportom. To ne mora nužno biti trčanje – poručuje.
Osim trčanja, bavi se i vožnjom bicikla i sudjelovat će na Puminoj biciklijadi 28. svibnja koja je ove godine posvećena Tomislavu Šedeviju, profesionalnom vojniku koji je krajem prošle godine poginuo u prometnoj nesreći dok je biciklom išao u Vukovar. Imao je samo 32 godine, a Marijan mu je posvetio prošlogodišnju utrku za 12. poginulih branitelja na Vojnoj bazi Papuk.
- Moj najbolji rezultat u trčanju je deseto mjesto kao civil na polumaratonu Vinkovci-Vukovar i deveto mjesto kao hrvatski vojnik na državnom vojnom natjecanju, ali više mi nisu bitni rezultati. Posvetio sam se memorijalnim i humanitarnim utrkama. Član sam i Planinarskog društva Sokolovac, često volontiram, a bio sam i darivatelj krvi. Sve ove moje aktivnosti uzrokuju moju odsutnost, ali supruga i dvoje djece me podupiru na čemu sam im jako zahvalan – rekao je Marijan.
Kaže kako je travanj bio vremenski nepovoljan za trčanje, ali da malo kiše pravom trkaču ne stvara problem. Sada će se više bazirati na vožnju biciklom jer kako kaže asfalt nosi posljedice i ozljede.
- Preporučio bih svim ljudima koji su možda nezadovoljni s načinom života da se pokrenu i jave se u Požešku školu trčanja. Ja sam voljan također pomoći s nekim svojim iskustvima, pa ako žele ljudi se mogu i meni javiti. Požega ima puno iskusnih i discipliniranih trkača. Tu su Dinko Zima, Goran Ugrčić, Marijan Brus, Vinko Pisarović i mnogi drugi. Drago mi je vidjeti da se sve više ljudi kreće i bave se trčanjem ili bilo kojim sportom – rekao je za kraj Marijan.
