Naše šljive su najbolje, duga tradicija i pekmezi bez dodataka su veliki potencijal
Stjepan Galović
(FOTO: Ivan Vlahović)
Na Veleučilištu u Požegi u suradnji s udrugom šljivara "Slavonka" iz Osijeka održan je okrugli stol na temu autohtonih sorti šljiva.
- Naučili ste kod svoje kuće da imate puno šljiva koje zovete narodskim imenima jarara ili kamenjara, ali svi su kod vas uglavnom govorili o nekoj požegači, to je alijas mađarica tj. bistrica, koje su inače šljive na širem području od Hrvatske i Europe. Međutim, ovdje su tih 18 sorti koje se zovu bjelica, sitna, debeljara, torgulja, brdaklija, pogotovo oko Prekopakre. Te plave i bijele šljive su sada istražene najmodernijim metodama kroz genetski kod. Umjesto tipova proglašene su sortama, upisane su u svaki popis vrsta i postale su osim vrijednosti Hrvatske i vrijednost Europe, jer po svim referencama pripadaju tamo - rekao je predsjednik udruge šljivara magistar Stjepan Galović pojašnjavajući koliko je to važno.
- Putem operativnih programa sadili smo šljive iz uvoza s licencom. To su proizveli neki drugi instituti i nama prodavali, a nitko nije stvarao, odnosno poboljšavao sorte iz naših šljiva. Znamo da onaj tko se sjedinio s tlom na kojem živi, gdje su svi metali, hranjive tvari, sunce, nebo, voda da se iz toga radi sve. Po prvi put imamo mogućnost praviti i poboljšavati sorte i njihove osobine kao što su rodnost i druga svojstva iz naših sorti i ne moramo više kupovati okolo po svijetu već to možemo raditi sada u našoj zemlji.
Bistrice su najdugovječnije. Jevlija Ćelebija 565. godine u svom zapisu piše: "Vidio sam šljive", a vidio je plave šljive, kaže u Sotinu, Dalju i Požegi - prepričao je Galović.
- Ovaj kraj Slavonije ima izvanrednu tradiciju proizvoda od tih šljiva. Kad prođete sokakom i osjetite miris šljiva, onda znate da je to ta šljiva. Uvozna šljiva nema nikakvu aromu, ta gospoda kada prave proizvode dodaju arome, ugušćivače, dodaju sve. To je naša prednost i u tome ćemo biti bolji od drugih - zaključio je Stjepan Galović.
