"Naša obitelj na tržnici u Požegi ima 45 godina zakupljenu klupu gdje prodaje povrće, ali ozbiljno razmišljam da od svega odustanem", kaže Zvonko Jagodić iz Frkljevaca, jedan od najvećih povrtlara u Požeštini čiji je OPG za Dan grada Pleternice dobio godišnju nagradu. O raznim problemima, dodao je, mogao bi pričati unedogled, a posljednje dvije godine posebno su im naštetile poplava i suša.

- Prije dvije godine komisija za procjenu šteta od poplava je procijenila kako smo na usjevima imali štetu 900 tisuća kuna, a nisam dobio ništa za odštetu. Ljudi čija je zemlja bila s jedne strane Londže su dobili, a mi s ove druge nismo. Navodno, nama nije ništa poplavljeno. Sve sam snimio i snimke odnio u Ministarstvo, ali nije pomoglo. Prošle godine je bila suša. Soju na 18 hektara nisam ni vršio koliko je bila loša – prepričavao je Zvonko.

Na OPG Jagodić uz Zvonka radi i supruga Štefica te sinovi Darijo, Sebastijan i Petar. Zajedno obrađuju 160 hektara zemlje od Londže u Pleternici pa sve uz Orljavu do Ratkovice i to uglavnom u zakupu. Prošle godine na 45 hektara su imali zasijanu pšenicu, na 10 hektara ječam, na 20 hektara sjemensku pšenicu, na 35 hektara uljanu repicu, na 10 hektara povrće, a na ostatku kukuruz i suncokret.



- Sijemo od svega po malo nešto jer moramo zbog plodoreda, a nešto jer se nikada ne zna kakva će godina biti i koja će kultura uspjeti. Ako se odlučimo samo za jednu ili dvije pa one propadnu, propadamo i mi. Trenutačno nas spašavaju ratarske kulture koje predajemo Agronomu jer oni redovito plaćaju. S povrćem nikada nije bilo teže. Niti ga kome imate prodati niti vam plate. Evo, recimo, za kupus sam se dogovorio s Varaždincima i pitam mogu li na novac računati do Božića, a oni mi odgovaraju kako nisu sigurni da će mi moći platiti do Uskrsa – u nevjerici je pričao Zvonko.

Proteklih godina Jagodićevi su povrće predavali jednoj domaćoj tvrtki koja je otišla u stečaj. Trenutačno, kažu, u Požeško-slavonskoj županiji nema nikoga tko bi otkupio njihove proizvode.



- Od trgovačkih lanaca nema koristi, ne plaćaju. Zapravo, nitko danas nema novaca i svi žele kompenzirati. Nude mi gorivo, gume, a meni treba novac da mogu posijati, platiti branje. Treba i novih strojeva za ovako velike površine. Jednostavno, nekad mi dođe da od svega odustanem kao i što je većina odustala i da po malo na pijacu prodajem. Sinovi žele nastaviti raditi. Pokušavamo sada tražiti negdje dalje otkupljivače za povrće i ako ih ne nađemo, nakon toliko godina ćemo odustati od povrća, nema nam druge – zaključio je Zvonko Jagodić.