Selo s rudnikom: Nekada se hvalilo s konjima, a danas su važni iPhonei

Vladimir Štibrić
(FOTO: Klementina Malčić)

18.08.2015. | Klementina Malčić
Pregleda: 15177

- Ratkovica je zahvaljujući položaju i cesti, željezničkoj stanici, školi te pošti prije bila veće selo, brojila je više od 400 stanovnika dok se danas broj prepolovio pa u selu živi 200-tinjak stanovnika. Usprkos tome Ratkovica ima zanimljivu prošlost koju i neki i danas  prepričavaju.

- U Ratkovici je postojao rudnik mrkog uglja "Majdan", površinskog kopa iz kojeg se pružala željeznica kroz brda i nazad do željezničke stanice u selu s koje se ugljen odvozio. Željeznica od rudnika do sela bila je duga 5 kilometara. Ugljen se prevozio u malim vagonima kojima su upravljali ljudi iako im je ponekada zatrebala i pomoć životinja, najviše konja koji bi vukli vagone.

Po noći su radnici imali tzv. karabitne lampe koje su nosili sa sobom kako bi si osvijetlili rudnik u kojemu su radili, jedna lampa je težila oko jednog kilograma.







Rudnik pokretač sela

- Postojale su zgrade za potrebe rudara, neki su čak i stanovali u njima i u to vrijeme Ratkovica je imala oko 460 stanovnika. Ugljen je bio kvalitetan, ali zbog malih zaliha rudnik je zatvoren 1962. godine. Bez obzira na sve, rudnik je bio pokretač ovog sela, bio je glavni izvor zarade ljudima kako bi prehranili svoje obitelji - prepričava nam mještanin Vladimir Štibrić.

- Prije je u Ratkovici postojala tvornica marmelade, ugljena i gnojiva, a imali smo i knjižnicu. Bez obzira na to što su ljudi bili zaposleni u tvornicama, bavili su se i poljoprivredom. Livade su bile pune krava s kojima bi svaki dan išao drugi pastir u ispašu, patke i kokoši su bile gdje god bih pogledao. Neki su se bavili i šumarstvom, a neki su pak držali stoku za prodaju.

Imamo dva velika igrališta na kojima se zna okupiti i do 60 djece. Broj upisane djece u školu, iz godine u godinu, je zadovoljavajuć i zbog toga smatram da će škola, kako bih ja to rekao, nastaviti živjeti - dodaje Vladimir.
Put kojim je nekada prolazila željeznica od rudnika do željezničke stanice u selu


Škola

Zadružni život

- Ljudi prije nisu imali traktore i kombajne, sve su radili ručno i opet su sve stigli napraviti i još su imali vremena otići jedni drugima i popričati. Tome su uvelike pridonijele seljačke zadruge koje smo imali. One su imale ulogu da se svaki posao dovrši na vrijeme i da bude raspoređen. Dok bi rudari radili u rudniku, stariji bi išli s govedom u ispašu, a žene brinule o kući. Posao bi bio raspoređen i odrađen, a sva dobra bismo dijelili.

Prije je bila daleko veća složnost i ljudskost, osjetio se taj osjećaj pomaganja i zajedništva čega danas nema.

Sjećam se da su se davno ljudi hvalili tko ima boljeg konja, dok se danas hvale iPhoneima. Volio bih kada bi se rudnik vratio u funkciju, mislim da bi puno dobra donio. Smatram da bi na neki način ujedinio ljude međusobno, kao prije - zaključuje naš sugovornik Vladimir Štibrić.












Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI