Požežanin na radu u islamskim zemljama: Pri izlasku uvijek odvrtim film i pitam se ¨Što ako...?¨
08.08.2015.
Lidija Galić
Pregleda: 13974
Ilustracija
(FOTO: Wikimedia Commons)
Irak, Sirija, Libija, Maroko, Sudan, samo su neke od zemalja u kojima je u sklopu svog posla posljednjih godina boravio naš sugovornik, Požežanin koji se i trenutačno nalazi u Africi. U telefonskom razgovoru s njim pokušali smo doznati kako izgleda život u zemljama u kojima je stupanj rizika visok ili vrlo visok te kako se Europljani prilagođavaju na takav život.
- Pravila su strogo propisana. I njihovo poštivanje nije opcija, već obaveza – kaže nam.
- Pravila ponašanja postavljaju se na temelju procjene. Ako je procijenjeno da pri izlascima iz kampa treba pratnja, toga se strogo pridržavamo. Postoje situacije gdje izvan kampa izlazimo samo s pancirkom i kacigom, ali i one, gdje se vozimo u blindiranom autu s kacigom i pancirkom uz dva naoružana pratitelja u autu te i dva vozila ispred odnosno iza nas s još četiri naoružana čovjeka u svakom od njih – prepričava.
Kaže da pri dolasku u kamp dobivaju točne upute kuda se smiju kretati, gdje je, a gdje nije potrebna pratnja.
Kretanja izvan kampa strogo su praćena i svaka dva sata dužni su javiti se jer se u protivnom pokreće potraga za tom osobom.
Situacija koja je ovih dana zabilježena u Egiptu, dodaje, mogla se dogoditi svakome jer se procjene rade na temelju prijašnjih godina i situacija.
- Nemaš što hodati bilo gdje. Komunikacije s lokalnim stanovništvom nema, osim onih s kojima radimo u bazi. Lokalno stanovništvo zapravo i ne viđamo jer su baze od gradova udaljene i po 150 kilometara kroz pustinju. Ili ćeš se priviknuti na ta pravila ili nećeš ići u te zemlje. Ili tako ili nikako. Do sada nisam imao rizičnih situacija, no uvijek odvrtim film i sam sebe pitam: Što ako.....? – zaključuje naš sugovornik.
