30.06.2015.
Klementina Malčić
Pregleda: 15953
Manda Dražetić
(FOTO: Klementina Malčić)
"U selo uopće ne idem, najviše volim biti kod svoje kuće, u svome dvorištu, gdje najčešće radim ono što me umiruje, a to je predanje vune. Tomu me naučila moja majka kada sam imala 10 godina. To je običaj koji se u to vrijeme morao znati. Nisam imala izbora pa sam naučila, a s vremenom i zavoljela", započinje svoju priču 66-godišnja Manda Dražetić iz Brodskog Drenovca kod Pleternice.
- Ovce se šišaju jednom godišnje, i to ljeti. Naravno, imam svoje stado ovaca od kojeg dobivam vunu. Vuna mi koristi kao sirvina od koje pravim odjevne predmete, posteljine i slično. Kada imam manje vune, moram pažljivo birati što ću tijekom zime presti, tada uglavnom izrađujem čarape, šalove i manje deke.
Nakon šišanja ovaca postupak prije samog predenja nije nimalo jednostavan.
- Dobivenu vunu je najprije potrebno oprati i dobro isprati u vreloj vodi. Meni je to najteži dio posla jer je uistinu težak, a i dugo traje. Oprana vuna se zatim raščešljava, grebe zatim ravna te na kraju slaže na kadulju. Kadulja je štap pomoću kojeg predem vunu. Tijekom predenja kadulja se zabaci iza struka i lijevom rukom se čupa vuna dok se desnom okreće vreteno - pojašnjava baka Manda.
- Za jedan par čarapa potrebno mi je 2 sata, a za neke veće radove i do mjesec dana. Neki radovi budu od čiste bijele vune, a neke pak bojam različitim bojama. Većinu svojh radova poklonim susjedima, obitelji, a najviše svojim unucima. Uz predenje i heklam preko 20 godina, ali mi je ipak predanje vune draže - dodaje.
- Jako mi je žao što mlade ne zanimaju narodni običaji. Pokušavala sam naučiti svoju kćer presti vunu, međutim, nije htjela - razočarano je zaključila na kraju.