Počeo kao perač posuđa, a sada je šef kuhinje u elitnom hotelu
26.03.2015.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 26188
Ivan Šestak (u sredini) s roditeljima
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Radio sam za predsjednike Mesića i Josipovića, za Balaševića, glumca Mustafu Nadarevića, jako puno hrvatske estrade. Oni obično u Opatiju dolaze zbog nekakvog festivala i nisu uopće zahtjevni, bitno im je samo da se najedu i idu dalje. Naravno, mora stajati neka kvaliteta iza toga", priča 28-godišnji Kutjevčanin Ivan Šestak, koji je već nekoliko godina šef kuhinje jednog od najelitnijih opatijskih hotela "Milenij Grand Hotel 4 opatijska cvijeta".
Ono što je zanimljivo je kako se kroz život dokazao radom. Počeo je kao najobičniji perač posuđa.
- Kad sam upisivao srednju školu, nisam se uopće dvoumio. Odmah sam u Obrtničkoj školi u Požegi predao papire za kuhara. Dok sam bio manji, kuhale su mama, baka i stariji brat koji nije školovani kuhar, ali je "kuharčina velika". Uz njih sam i ja krenuo raditi. Nakon srednje škole sam otišao na fakultet u Opatiju koji još uvijek nisam završio. Ja i kolege s faksa smo uvijek komentirali hotel Milenij s pet zvjezdica i ovaj u kojem sad radim s riječima: "Vau, da je tu raditi", ali nisam nikad mislio da bih se tamo mogao zaposliti. Vratio sam se u Kutjevo, odslužio vojsku i vidio da se traže djelatnici. To je bilo 2008. godine. Došao sam na razgovor kod direktorice s time da sam kao završeni kuhar s 21 godinom dobio posao perača posuđa. Počeo sam od nule, prao sam posuđe šest mjeseci i onda sam napredovao od pomoćnog kuhara, kuhara, pa ... Kratko vrijeme sam bio zamjenik šefa kuhinje i nakon odlaska tadašnjeg šefa preuzimam kuhinju. Sad sam više od tri i pol godine šef kuhinje u tom hotelu - ispričao nam je Ivan svoj profesionalni put koji bi se mogao lako filmski ekranizirati.
- Što se tiče odgovornosti, kad pereš posuđe, nemaš je. Imaš 10 ili 15 stvari koje su ti zadane i koje moraš raditi. Isto je i kad si pomoćni kuhar, a kad si kuhar već moraš nadzirati ljude ispod. Kad postaneš šef kuhinje moraš paziti da cijeli kuhinjski mehanizam ide kako treba. Paziš da ima robe, da ona bude vrhunske kvalitete i najbolja, što ti ljudi u kuhinji rade. Moraš imati sve konce u rukama. Trenutno nas je sa mnom 31 djelatnik. Posao je izazovan, stresan, a i lijep. Najviše volim izazove, zadatke poput banketnih, elitnih događanja, pirova, svatova gdje se očekuje da hrana bude nešto savršeno jer sam hotel i cijela destinacija je visokog renomea. U biti hranom moraš zadiviti ljude. Izazov je da napraviš nešto čime će gost biti zadovoljan, mora biti lijepo vizualno, okusom dobro, mora se sve pogoditi - opisuje nam svoje odgovornosti.
- Manje-više svi su dani isti, ujutro se ustajem u 6-7 sati i idem tržnicu s kolegom iz drugog hotela naše korporacije. Svatko sebi kupuje namirnice koje nam trebaju za taj dan. Dolazi se u hotel, kontrolira se doručak. Onda se radi papirologija za protekli dan. U prijepodnevnim satima dolaze kuhari i polako se radi priprema za ručak ili večeru gdje sam s njima i govorim im što ćemo i koliko raditi, za koliko osoba. U prijepodnevnim satima krećemo s kuhanjem večere koju poslužujemo od šest sati navečer. Tempiramo da večera bude gotova između 18 i 19 sati. Večeru u hotelu prezentirano kao festival hrane, tako da jela polako iznosimo u restoran kako ih završavamo. Gosti čekaju kad će što doći svježe da odmah konzumiraju. Završavamo oko 20 sati, nekad i oko 22 sata. Sve zavisi o okolnostima. Posao nam diktira sve - opisuje nam svoj radni dan naš mladi, ali iskusni šef kuhinje.
Nije lako, radi "od jutra do sutra", ali posao jednostavno obožava. Ne kuha jedino kad dođe kući, onda ga mama Reza malo poštedi. Tata Stjepan se pak šali kako je mu nije lako pored troje kuhara u obitelji. Ivan je nedavno snimao i kulinarsku emisiju "Seoska gozba" za HRT. Pokazivao je spravljanje jela nacionalne kuhinje sedam natjecateljica, nije mu mu bilo lako, ali snašao se jer mu ovo nije bio prvi nastup na televiziji.
- Meni je od početka školovanja bio cilj postati šef kuhinje. Mogu biti sretan što sam u takvoj tvrtki gdje se to meni ispunilo nakon tri i pol godine rada, gdje sam šef kuhinje postao s 25 godina. Znam što je taj posao i koje breme nosi. Ako hoćeš to biti, moraš živjeti taj posao. Slobodnog vremena baš i nemam, rijetko dođem u Kutjevo. Ove godine sam bio već dva puta. mislim da je to rekord u sedam godina. Slobodno vrijeme potrošim malo na zezanje s kolegama iz hotela. Moraš malo otići van i zabaviti se - priča kutjevački chef.
- Kuharsko zanimanje je uz sve kuharice i kuharske emisije steklo neku težinu, ali još uvijek smo kuhari, nismo "Vau, kuhari!". Nismo još kao u Francuskoj, ali na putu smo da to postanemo. Svakako bih mladima preporučio to zanimanje, ne mogu nikako reći da sam se ikad pokajao. Sve bih ponovno isto radio da imam drugu priliku. Jednostavno ne vidim sebe da bih nešto drugo radio. Onima koji su ambiciozni i žele postati šefovi kuhinje kao ja, preporučujem trud, rad, rad, trud i rad i ništa drugo. Što više rade na sebi i što su više zainteresirani, prije će steći znanje s kojim će odudarati od ostalih. To je cjeloživotno školovanje, uvijek čitate kuharsku literaturu od uvaženih kolega, tu su i tečajevi, predavanja. S time se nadopunjuješ. Trendovi prehrane se stalno mijenjaju, nekoć je to bio "slow food", sad je to makrobiotika, sad i neoboljeli od celijakije traže hranu bez glutena. Jednostavno moraš pratiti trendove - poručuje Šestak mladim kuharima i onima koji to žele postati.
- Nedavno sam snimao i "Seosku gozbu" za HRT. Svih sedam dama iz prošle sezone su došle u Opatiju jer smo specijalizirani za nacionalnu kuhinju, a kupujemo hranu od malih obiteljskih gospodarstava. Kako one sve dolaze iz OPG-ova, tako su došli do našeg hotela, radio sam tri jela za sedam dama. Nije lako pred kamerom, kad se sto sve montiralo i izrežiralo ljudi kažu: "Pa ti si bio prirodan, to tebi ide super", ali cijeli dan traje snimanje. Kamera, mikrofon, reflektor, sve je oko tebe. Uvijek postoji neka trema, hoćeš li se zamucati, nešto krivo reći ili zbrljati. Na kraju je ispalo dobro. Ipak mi ovo nije bio prvi put, već sam par puta nastupao u emisiji "Dobro jutro Hrvatska", tamo je to puno teže jer idete uživo - ispričao nam je Ivan o televizijskim nastupima, kojih će zasigurno biti još puno.
- Kuhar je želio postati od malih nogu i kad je upisivao taj smjer braća baš nisu bila oduševljena. Mogao je odabrati i neku bolju školu jer je bio dobar učenik, ali je to volio i izabrao. Voli to i puno radi, puno se žrtvuje, jako sam ponosna. Samo neka ostane tako dobar. Kad dođe kući, onda ipak kuha mama, premalo je kod kuće da ga još time opterećujem, pustimo ga da se odmori - rekla nam je Reza Šestak, ponosna Ivanova mama.
- Dobro je biti u obitelji s toliko kuhara, samo kako su oni dobro kuhali ja sam se udebljao i došao na 125 kilograma. Eto kako je to dobro. Teško je odoljeti svim tim mirisima i okusima oko vas, to je očito - kaže na kraju uz smijeh tata Stjepan Šestak, koji je ipak uspio malo smršaviti.
