¨Socijalnih slučajeva je sve više. Nedostaje nam radnika¨
17.03.2015.
Lidija Galić
Pregleda: 15984
Martina Vlašić, ravnateljica požeškog Centra za socijalnu skrb
(FOTO: Lidija Galić)
Nedostatak stručnih kadrova unutar Centra za socijalnu skrb jedan od je od gorući problema požeškog centra. Na oko 64 tisuće stanovnika trenutačno je samo 14 socijalnih radnika.
- Prema našoj analizi potrebno nam je tri puta više socijalnih radnika nego što to danas imamo. Unatoč tome, prilikom posljednjeg raspisivanja natječaja za zapošljavanje dva socijalna radnika, nije se javio nitko iz Slavonije. Tako će u kod nas uskoro početi raditi socijalna radnica s područja Dalmacije, a u svibnju jedna s područja Zagreba – rekla nam je ravnateljica požeškog Centra za socijalnu skrb, Martina Vlašić.
- To znači da nemamo socijalnih radnika na Zavodu za zapošljavanje, odnosno ako ih ima oni ne žele ostati raditi u svojim lokalnim sredinama – ustvrdila je ravnateljica Vlašić u prigodi obilježavanja Svjetskog dana socijalnog rada.
Današnja situacija u društvu itekako se, dodaje Vlašić, odražava na stanovništvo i broj socijalnih slučajeva sve je veći.
- Priljev zahtjeva za jednokratne pomoći i zajamčene minimalne naknade je puno veći nego prije jer je sve više onih koji ostaju bez posla i potrebna im je pomoć. U prva dva mjeseca ove godine odobrili smo 154 jednokratne naknade u iznosima od 500 do dvije tisuće kuna, ovisno o prilikama u određenoj obitelji. Maksimalan iznos u jednoj godini je dvije i pol tisuće kuna za samca, odnosno tri i pol tisuće kuna za obitelj- pojasnila je.
Tijekom prijepodneva edukaciju za socijalne radnike na temu "Gubici i podrška u procesu tugovanja" održala je prof. Lidija Arambašić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu,Odsjek za psihologiju.
- Ovo je jednodnevni senzibilizacijski seminar jer ovakva tema iziskuje barem tri-četiri dana. Često govorim o tome sa stručnjacima u području socijalne skrbi i prosvjete, a razlog je taj što je gubitke nemoguće izbjeći. Svi smo suočeni s gubicima različitih vrsta i jedna od nevolja u oporavku, zbog kojih neki ljudi imaju ozbiljne psihosomatske posljedice, je neodgovarajuća podrška, bilo od obitelji, bilo od prijatelja ili kolega s posla. Moja je ideja da svi stručnjaci moraju nešto o tome znati i ako im dođe netko tko je proživio gubitak nikako ne kažu: Što se toliko uzrujavate, to je samo sitnica. Moraju ga čuti i, ako je potrebno, pružiti mu odgovarajuću podršku – istaknula je prof. Arambašić.
