S druge strane objektiva: ¨Živim kao momak, naš posao je takav¨
11.03.2015.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 12911
Dušan Mirković
(FOTO: Lidija Galić)
"Nisam dosad napravio puno izložbi, možda desetak s obzirom na to da imam puno godina. Zašto? Praktički svaki dan izlažem svoje fotografije kroz novine i portale. Jednostavno nisam nikad bio toliko preokupiran time da radim tematske izložbe ili ovakvu koja je retrospektiva prošle godine u gradu", kaže najdugovječniji i najpoznatiji požeški fotoreporter Dušan Mirković "Dule" dok u pozadini svira pjesma "Forever Young" (eng. Zauvijek mlad) koja najbolje opisuje boemski i hedonistički stil života kao njegov, praktično, zaštitni znak. Povod za razgovor je njegova izložba fotografija "Požegom kroz 2014." koju možete pogledati u galeriji Ciraki u Gradskom kazalištu. Njegovih 40-ak fotografija ispričat će vam svakakve priče na zanimljiv način, no i legendarni Dule je priča za sebe.
- U suštini živim kao momak. Ne zato što ne bih htio biti obiteljski čovjek. Imam sina i obitelj sam imao, a sada više ne u klasičnom smislu. Naš posao je dinamičan, nema radnog vremena. Jednostavno, naša obitelj trpi naše svakodnevne izlaske do pet puta dnevno, preko vikenda bude i 10-ak manifestacija koje pratimo. To se često kosi s obiteljskim mirnim životom. Zato sam odlučio sam da ne stvaram klasičnu obitelj - kaže Mirković o svom stilu života.
Snimio je oko pola milijuna fotografija. Skoro nema događanja u Požeštini koje nije zabilježio, za kvalitetnu fotografiju kaže da prije svega mora biti neobična, oprema je sporedna, ali je uvijek pratio tehnologiju. Iako je poznat kao "ženskar", kaže da zbog žena nikad nije upao u nevolje jer pazi da je "djevojka raspuštena i slobodna", a zbog fotografije je jednom prilikom "skoro dobio batina".
- Stvarno sam u životu snimio negdje oko pola milijuna fotografija, što na negativima, što u nekakvom digitalnom obliku. Najzanimljivija fotografija ti je kao i prva djevojka, prva koju izložiš. To je bilo daleke 1967. godine kad sam je objavio u Večernjaku. Kad kažem da sam počeo snimati u četvrtom razredu osnovne škole, kaži mi: "Hajde, ne pretjeruj". Moj pokojni otac je bio profesor na Poljoprivrednoj školi i onda je svake godine snimao razrede. Stavi klupu pred školu, đaci sjednu i onda je nedostajao netko da to snimi. On je meni napravio sve elemente na tom aparatiću i ja sam to "cviknuo". Kasnije sam postao amater u školskoj sekciji, već u srednjoj školi sam imao crno-bijeli laboratorij.
- Boj ne bije svijetlo oružje, već srce junaka kao što kaže narodna izreka. Tako sam radio i ja. Refleksne aparate sam imao tek kasnije, neku Minoltu 300b. To je bio vrlo dobar aparat. Do tada sam imao fotoaparate koji su bili skoro "camera obscura". Prije 40-ak godina čitam u novinama "Amerikanci prodaju prvi digitalni aparat za 200.000 dolara." Razmišljao sam kad ću nabaviti toliki novac, međutim nije prošlo puno, nekih 15-ak godina i zahvaljujući Večernjaku čiji sam bio fotoreporter, nabavio sam prvi digitalni Nikon, otprilike 2000. godine. Reportažna fotografija koju njegujem i od koje živim ima zakonitosti. Ona treba kroz fotografiju-dvije pokazati čitatelju o čemu se radi, što je to. Mora na neki način biti zanimljiva, puno govoriti. Fotografija nema dubinu, ona ima visinu i širinu i onda akcijom stvaranja pune fotografije pokušavamo riješiti taj nedostatak. Zato pokušavam stvarati neke fotografije koje su neobične - ukazuje Mirković na srž fotoreporterskog posla.
- Prije 10-ak godina su uhvatili jednog pedofila na požeškom bazenu. To se pričalo po Požegi i po novinama, bilo je ljeto i ja prolazim pored brane na kojoj se okupilo 30-ak kupača, bila je sparina a svi "goluždravi". Naravno stao sam s autom da ih snimim kad je netko krenuo vikati: "Evo pedofila!". Digne se jedno pet-šest muškaraca i krenu prema meni, naravno da me istuku. Srećom dotrčala je jedna djevojčica koja me je prepoznala, koju sam slikao prije izvjesnog vremena i kaže: "Joj, čika Dule, hoćete li me slikati?" i spasi stvar - ispričao nam je za kraj jednu od mnogih anegdota sa svojeg posla jedan, jedini i neponovljivi Dule.
Neke od izloženih fotografija (autor: Dušan Mirković):
