Hvala Bogu i - gradonačelniku
18.07.2011.
Dragutin Cesarić
Pregleda: 9206
Gradsko vijeće
(FOTO: Mario Nakić)
Stara poslovica glasi: "Slika govori više od tisuću riječi". To mi je prvo palo na pamet dok sam gledao snimku sjednice Gradskog vijeća od prije par dana na 034portalu. Hvala Bogu na medijima, a najviše na televiziji i internetu. Još od Vijetnamskog rata kada su kamere prvi put u povijesti, praktično uživo prenosile rat, svijet se stubokom promijenio. Razotkrivene su sve strahote rata općoj populaciji, a sve priče o romantici ratovanja zauvijek su pale u vodu. Osim ratovanja, televizija je počela prenositi sve, naravno u svrhu vlastite gledanosti i profita, a između ostalog i političke kampanje, skupove, izjave i izbore.
Prvo uživo televizijsko sučeljavanje odigralo se u američkoj predsjedničkoj kampanji 1960. godine između Johna Kennedyja i Richarda Nixona. U svom debiju takve prirode, televizija je pokazala neviđenu moć. Za nekog pozitivnu, za nekog negativnu. Uštogljeni, nepripremljeni i preznojeni Nixon, doslovno je pometen od strane šarmantnog, mladog, elokventnog i pripremljenog za debatu uživo, JFK-a. Tada je sve počelo, a traje do današnjih dana. Dolaskom interneta, livestream-ova, YouTube-a i društvenih mreža, sve je manje tajnog i skrivenog materijala ljudi koji su interesantni javnosti.
Vratimo se mi u najdražu i jedinu nam Požegu. Sve te tehnologije koje su započele još prije 50-ak godina, ljeta gospodnjeg 2011. dođoše i u naš grad i na sjednicu našeg Gradskog vijeća. Nakon duljeg opiranja, gospodin gradonačelnik odlučio je pustiti novinara našeg portala na navedenu sjednicu. Iz toga proizlazi moje drugo hvala Bogu, a odnosi se na demokraciju. Kakva god ona bila i koje god manjkavosti imala, opet je puno bolja nego nedemokracija. Zašto? Pa zato što imate neka prava koja se vladajućima i moćnima bilo koje vrste ne sviđaju, ali moraju vam ih omogućiti. Jedno od tih regula kaže da su sjednice Gradskog vijeća javne i da pristup novinarima mora biti omogućen. Naravno, pošto smo mi na Balkanu, u Hrvatskoj i Požegi, to nije moglo biti odmah sprovedeno u djelo. "Šta mi sad hoće ovi Indijanci s tog portala", razgovaraju među sobom gradski oci, "šta je to uopće portal?", misle u sebi neki jer se boje pitati da ne ispadnu neinformirani. Naravno da većini na vlasti u današnjoj Hrvatskoj ne paše stalno novinarsko njuškanje, pitanja, fotografiranja i snimanja jer se time razotkriva njihovo neznanje, nemoć, podkapacitiranost za posao koji rade, a vrlo često i nečasne i/ili kriminalne radnje. Naravno da im ne paše kad većina njih na državnoj i lokalnoj razini ne poštuje procedure kako se nešto radi, već se stvari obavljaju s dva-tri telefonska poziva, kako se sam prije par godina hvalio zagrebački gradonačelnik. Ne paše im jer oni ne shvaćaju da se stvari u javnim službama moraju obavljati po određenim pravilima i da tu nema preskakanja.
Oni ne razumiju da ne mogu telefonskim pozivom dogovoriti bilo kakve radove pa makar oni stvarno bilo najpovoljniji na tržištu, već da se mora odraditi natječaj, proći rok žalbe i sve ostalo. Oni u svojoj veličini ne razumiju da su izabrani od naroda i da jedino narodu odgovaraju, da su mediji samo „medij“ preko kojih narod dobiva uvid i obavijesti o njihovom radu i učinku. Na Balkanu, u Hrvatskoj i Požegi, mediji su nužno zlo koje smeta, davi i gnjavi, osim ako političari nisu u oporbi pa im trebaju za dolazak na vlast. Demokracija je došla jer je njima trebala da osvoje vlast, a ostat će jer treba nama, da ih skinemo s vlasti kad to bude potrebno.
Koliko god gradonačelnik nekog grada bio „jak i moćan“, koliko god može dići u benču ili pojesti ćevapa, koliko god se mlade i zgodne cure pale na njega, ne može ništa protiv Ustava, demokracije i medija. Mediji će ih uvijek čekati, pratiti i bilježiti. Makar mediji i pojedini novinari ponekad pretjeraju i odu u senzacionalizam i žutilo, vladavina demokracije i prava omogućit će poštenom, neiskvarenom i nekorumpiranom političaru da pokaže svoje pravo lice. Oni drugi, uvijek će se žaliti da ih mediji i novinari ne vole, da ih proganjaju i izvlače samo negativnosti. To nisu ništa drugo doli bijedna opravdanja za vlastitu nesposobnost, nerad, nepotizam i korupciju.
Zbog svega toga, neopisivo sam sretan i zahvalan gradonačelniku i svima koji o tome odlučuju, što su odlučili pustiti i našeg novinara na sjednicu Gradskog vijeća. Baš se veselim što ćemo sad moći gledati njihova mudra lica i obrazovane glave kako odlučuju, debatiraju, daju prijedloge, konstruktivne kritike, kako prihvaćaju tuđe mišljenje na osnovu argumenata, kako brinu za dobrobit naše lokalne zajednice i paze na svaku našu kunu i lipu. Nadam se da neće biti puno znojenja, crvenjenja, zamuckivanja, nepripremljenosti, neznanja i unezvjerenog gledanja u objektiv s upitnikom iznad glave jer znate već, slika govori više od tisuću riječi.
Vašem i našem portalu želim što više demokracije, pristupačnosti i suradljivosti onih koje smo izabrali, jer ako nam ne žele reći što i kako rade te što i kako planiraju učiniti s našim novcem, podcjenjuju nas kao misaona i ljudska bića. Kazna za takvo ponašanje na izborima mora biti oštra i nedvojbena.
