¨Djeci moram objašnjavati zašto nešto ne mogu dobiti¨
18.12.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 19117
Suzana Kremeček s djecom
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Mislim da je u zadnjih godinu dana situacija u gradu malo bolja, ali nemam nadu da će našoj djeci biti jednog dana bolje kada gledam kuda ide Hrvatska", kaže nam Požežanka Suzana Kremeček, majka četvero djece koja je danas došla primiti jedan od 150 poklon bonova za socijalno ugrožene obitelji u iznosu 300 kuna, koje je u povodu božićnih i novogodišnjih blagdana podijelio Grad Požega. Gradonačelnik Vedran Neferović im je uručio i 80 paketa s namirnicama, a razni sponzori su prikupili još 95 paketa.
- Ova pomoć nam znači sve, nismo još otvorili ni kuvertu pa ni ne znamo koliko smo dobili. Imam četvero djece. Nezaposlena sam, a suprug radi kao cestar. Jedva krpamo kraj s krajem, puno toga nam nedostaje za normalan život. Djeci često moram objašnjavati zašto ne mogu nešto dobiti, odgajam ih jako skromno. Zadovoljni smo kad imamo za jesti i obući se. Djeca nose uglavnom iznošenu odjeću koju dobijemo na dar. Božić ćemo proslaviti vrlo skromno s obitelji. Financijski problemi nas muče već godinama, suprug dugo nije dugo mogao naći posao, ja sam bila zauzeta s djecom. Dobar dio toga što sad zaradi uzme banka jer smo morali kupiti automobil na kredit. Troje djece su bili teški bronhitičari i stalno ih je trebalo voziti liječniku. Na kraju mjeseca smo sretni kad ne moramo posuđivati, nekad nam to ne uspije iako smo jako štedljivi - ispričala nam je Suzana.
Teškoće muče posebno starije osobe kojima je zbog starosti li neke bolesti skoro nemoguće naći posao. Preživljavanje s 800 kuna socijalne pomoći se čini znanstvenom fantastikom, a nažalost dosta naših sugrađana upravo tako živi. Sretni su kada im Grad pomogne oko nabavke drva za ogrjev i uljepša blagdane s par stotina kuna.
- Samac sam i živim od socijalne pomoći. Svaka kuna mi dobro dođe pa tako i ovaj bon. Nisam nikako uspio zaraditi mirovinu jer sam obolio prije 40 godina. Živio sam s mamom koja je umrla. Cijeli život sam se bavio vinogradarstvom dok nisam dobio moždani udar. Onda sam morao ostaviti sve, zapustio sam vinograd jer ne mogu više raditi. Sad mi je jedini prihod 800 kuna socijalne pomoći, Grad mi pomaže oko plaćanja režijskih troškova i ogrjeva, nekako se snađem. Ja sam zadovoljan s onim što imam - kaže nam Miško Balog, 62-godišnji Požežanin.
- Kao branitelj prešao sam s opskrbnine na socijalnu pomoć. Bonom ću moći nadoknaditi razliku koja mi nedostaje za preživljavanje svaki mjesec. Živim sam sa sinom koji je sada također nezaposlen. Grad nam pomaže još pri nabavi drva. To mi znači puno, od socijalne pomoći se ne može živjeti. Kad god mogu, radim sezonske poslove, samo ih po zimi nema. Nemam pravo ni na kakvu mirovinu jer nisam ranjavan u ratu, imam 55 godina i tek malo više od dvije godine radnog staža jer sam stalno radio na selu i kod kuće - kaže nam Stjepan Franekić iz Seoca pokraj Požege.
- Grad ima svoj program potpore iz proračunskih sredstava. Nažalost, imamo veliki broj potrebitih obitelji. Uručujemo im bonove da im olakšamo božićne i novogodišnje blagdane. Nastojimo ublažiti poteškoće našim sugrađanima. Sigurno je da velik problem nezaposlenosti u ovom gradu diktira današnju situaciju u kojoj nam mnogi ljudi dolaze jer praktično nemaju izlaza. Teško je svima osigurati dostojanstvo koje trebaju imati, ne samo ovih dana, nego i inače tijekom cijele godine. U ovakvoj situaciji moramo biti humani i pomoći što više možemo - izjavio je gradonačelnik Vedran Neferović.
