Čekaju odgovor države: ¨Samo da nam krov ne ubije djecu¨
04.12.2014.
Lidija Galić
Pregleda: 7067
Ivica i Zdenka Turkalj pred kućom u Radovancima
(FOTO: Lidija Galić)
Pune tri godine obitelj Turkalj iz Radovanaca nedaleko Velike čeka na svoj novi krov nad glavom. Birokracija je ta zbog koje još uvijek žive u više od sto godina staroj kući koja bi se svakog dana mogla srušiti.
- U kući s tri sobe od 1992. godine živi nas sedam. Uz mene i suprugu tu su i dva sina, snaha i dvoje dječice starosti sedam i pet godina. Djeca su bolesna i svakih šest mjeseci moraju putovati u Zagreb kod liječnika. Nemamo vodovod ni kupaonicu. Koristimo vodu iz bunara, a ljeti nam je dovoze vatrogasci jer smo na brdu pa se zna dogoditi da bunar presuši – prepričava Ivica Turkalj pokazujući u kutu srušene dvorišne zgrade "varaniju" u kojoj griju vodu te je nose u kuću kako bi se okupali.
Ivica je prije radio u Kamen-ingradu. Danas nitko u obitelji nije zaposlen i žive od 2.900 kuna socijalne pomoći. Upravo je požeški Centar za socijalnu skrb prvi krenuo u rješavanje njihovog problema, no kako se ništa ne miče s mjesta već tri godine, predložili su Turkaljima da si nađu privremeni podstanarski stan, za koji Ivica kaže da nemaju od čega plaćati.
- Najviše se u cijeloj priči angažirao načelnik općine Velika Vlado Boban. On je čak našao rješenje, kuću u Radovancima na broju 17, koja je u vlasništvu države. Nekoliko je puta bio u Agenciji za upravljanje državnom imovinom u Zagrebu. Ni njemu nije jasno zašto se ništa ne rješava, a kuća u koju bi trebali preseliti već je urasla u travu – dodaje Turkalj.
Kaže da su pomoć zatražili i od župana Alojza Tomaševića, ali rješenja još nema.
-Pogledajte kako je kuća ispucala, unutra curi, a najgore je kad puše jak vjetar. Onda uopće ne spavam, već strahujem da će se sve srušiti na dječicu – požalio nam se Ivica.
On i njegova obitelj izgubili su već svaku nadu da će rješenje o stambenom zbrinjavanju, koje su dobili još prije tri godine, konačno biti realizirano. Dom u koji bi trebali preseliti za sada još uvijek mogu samo gledati dok prolaze kroz selo, a sve je izvjesnije da je pred njima još jedan Božić i neizvjesna zima bez ogrjeva, tople vode i sigurnog krova nad glavom. Jer, kako nam je nekoliko puta ponovio Ivica, ovaj sadašnji neće još dugo izdržati.
- Samo da nam krov ne ubije djecu – ponavljaju na kraju zabrinuto Ivica i supruga Zdenka.
