Nekad su bili dobrostojeći, a danas jedva preživljavaju
28.08.2014.
Mario Barać
Pregleda: 13152
Obitelj Dragana Perka
(FOTO: Mario Barać)
Sve je više je primjera obitelji koje, uslijed neprimanja zarađene plaće, od dobrostojećih obitelji postaju socijalni slučajevi. Jedna od njih je peteročlana obitelj Dragana Perka iz pakračke Ulice Nikole Oršanića koja već skoro dvije godine krpa kraj s krajem.
- U Hrvatsku, odnosno u Pakrac, smo doselili 2004. godine iz Jajca. Najprije smo godinu i pol dana bili podstanari, a onda se pojavila prilika za vrlo povoljnu kupovinu kuće u kojoj i danas živimo. Supruga Snježana i ja izračunali smo da uz moju plaću možemo dići kredit od 500 eura mjesečno na 13 godina i normalno živjeti. Digli smo kredit i kupili kuću - počeo je svoju priču Dragan.
Po zanimanju je tehničar visokogradnje, građevinsko - geodetski smjer i ima 18 godina radnog staža na poslovima u struci. U veljači 2002. dobiva stalno zaposlenje u splitskoj građevinskoj tvrtki "Konstruktor" gdje je jedno vrijeme radio u Zagrebu na visokogradnji, a potom i na izgradnju auto ceste.
- Osim što su bila redovna, primanja su bila i pristojna i kao poslovođa sam mjesečno zarađivao oko sedam tisuća kuna. Do 2011. godine sve je funkcioniralo normalno, otplaćivali smo kredit, školovali tri kćeri Klaudiju (17,5 godina), Vanesu (14,5) i Morenu (8,5) i živjeli sasvim pristojno, bez većih problema. Onda je građevina zapala u krizu. Plaće su postale neredovite, a od svibnja 2012. do ožujka 2013. plaće više uopće nije bilo i u to vrijeme nisam primio ni kune. Imam ovjerene platne liste i potvrde o neisplaćenim plaćama što sam priložio u FINA-u kao opravdanje da mi odgode otplatu kredita. Bio je to period kada smo bili na čekanju zbog smanjenja opsega poslova. Od travnja 2013. su nas ponovno pozvali da radimo, ali smo primali minimalac i terensku na ruke. Problem je bio što i ta primanja nisu bila redovna.
Ostali mu dužni 5.700 eura
Vidio sam da tako ne mogu više živjeti, agonija je bila sve dublja i dublja i u listopadu 2013. mi se ukazala prilika da odem raditi u Njemačku - pojašnjava Dragan i dodaje kako su danas njegova potraživanja prema tvrtki "Konstruktor" oko 5.700 eura.
No posao u Njemačkoj ni izbliza nije značio kraj njegovih muka.
- Za tvrtku iz Ivanić Grada sam u Njemačkoj radio tri mjeseca, a nakon odrađenog posla plaćeno mi je samo mjesec i pol i ostali su mi dužni oko 1.500 eura. Kad smo završili posao poslali su nas kući i rekli da će nam novce uplatiti na račun, ali ništa od toga - kaže Dragan.
U blokadi dvije godine
Obzirom da im je kuća pod hipotekom, strahuju od banke jer su već dvije godine u blokadi zbog neplaćanja rata kredita. Dragan ističe da u bivšoj firmi ne spore da dugovanje prema njemu postoji.
- Od tada pa sve do danas slušamo samo obećanja da će biti plaćeno, ali novaca i dalje nema - uključila se u razgovor supruga Snježana koja je nezaposlena.
Od kada se vratio iz Njemačke traži posao, ali bez uspjeha. Jedina primanja koja danas imaju su 1.200 kuna sa Zavoda za zapošljavanje i nešto manje od 1.400 kuna dječjeg doplatka, a i Dragan i Snježana ističu da im često pomaže i socijalno vijeće Grada Pakraca, posebno u plaćanju režijskih troškova.
Hranu kupuju na akcijama
Maksimalno su smanjili troškove života, posebno se štedi na odjeći, prodali su automobil Vectru i odrekli su se nekih stvari koje su im prije bile normalne, a danas su luksuz. Slično vrijedi i za hranu i ostale namirnice koje uglavnom kupuju na akcijama, po jeftinijim cijenama.
- Pomažu nam i prijatelji od kojih povremeno posudimo nešto novca, pa kad je prilika vratimo. Ali i ostali ljudi imaju sve manje novaca pa više nemaš od koga ni posuditi - priznaje Snježana.
- Imamo dvije školarke i za kupovinu knjiga i svega ostalog za školu treba izdvojiti između dvije i pol do tri tisuće kuna. Ni sami ne znamo kako ćemo to omogućiti i mislim da ćemo i za to morati posuditi novce - dodaje Snježana.
Ne bi ovo preživjeli bez Božje pomoći
Priznaju da situacija u kojoj su posljednje dvije godine jako utječe na njihovo funkcioniranje. Tvrde da žive pod velikim pritiskom, stresom i konstantnom psihozom s kojom se svakodnevno bude i liježu. Utjehu pronalaze u molitvi, postu i Bogu.
- Da nije Božje pomoći ne bi ovo mogli preživjeti. Bilo je takvih situacija koje ne bih nikome poželjela, ali smo ih uspjeli prevladati samo zahvaljujući Božjoj pomoći i providnosti. Što god da mi se događa, uvijek sklopi ruke i zahvalim Bogu - ističe Snježana.
Dragan dodaje kako i dalje konstantno traži posao, svjestan je da na ovaj način neće moći još dugo funkcionirati, a ukoliko se pojavi prilika za rad u inozemstvu, tvrdi da neće puno razmišljati.
I dok Vanesa i Morena još uvijek žive koliko toliko bezbrižno, obiteljsku dramu na svojim maloljetnim plećima osjeća Klaudija koja je završila trgovačku školu.
- Željela bih se školovati dalje, ali problem je novac. U ovakvoj situaciji u kakvoj jesmo nemoguće je da mi roditelji financiraju daljnje školovanje pa ću vidjeti što će s tim biti. U međuvremenu tražim posao, ali bezuspješno jer veći trgovački lanci ne primaju radnike, a u malim trgovinama nema posla jer se i one polako zatvaraju - kaže Klaudija.
Dragan na kraju istuče kako vjeruje da će se u njihovom životu uskoro nešto promijeniti.
"Samo tražim pošteno zarađen novac"
- Nitko nije mogao pretpostaviti da će se ovako nešto dogoditi. Mi smo dobro isplanirali život, nikada nismo patili za velikom kućom ili automobilom. Računali smo da se tadašnje stanje ne može tako drastično pogoršati, a dogodilo nam se upravo to. Mi ne tražimo ništa besplatno ni da nam se otpišu dugovanja. Samo tražim pošteno zarađen novac i kada bih ga dobio, podmirio bih sva svoja dugovanja. Meni je sasvim svejedno, može i FINA direktno naplatiti moja potraživanja od moje bivše tvrtke. Važno mi je samo da otplatim taj kredit i da mogu dalje normalno živjeti. Nadam se da će se ova agonija uskoro završiti jer se bojim da se ova psihoza ne počne odražavati na naše zdravlje - zaključuje Dragan.
