¨Takva smo obitelj, što u prirodi nađemo u nju i vratimo¨
25.08.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 9620
Željko i Ana Hercigonja
(FOTO: Aleksandar Grlić)
U cijelom veličkom kraju teško ćete naći bolje domaćine od Željka i Ane Hercigonje. U njihovoj se ostavi redovito nađe par stotina kilograma ili litara raznih džemova, meda od borovih iglica, rakije od srijemuša, krekera od vrganja, vina od višnje i drijenka. Od svega što nađu u prirodi naprave čaj, kolač, sok, vino... Vrste ljekovitog bilja koje beru teško je uopće nabrojati kao i sve što naprave od njih. Većinu toga podijele prijateljima. 1971. su "oteli" šumi i šikari mali komad zemljišta u Velikoj i pretvorili ga u privatni raj u kojem posebno uživaju od Željkovog umirovljenja.
- Više radimo za druge nego što bi nama to trebalo. Takav nam je stil života, mi ne znamo drugačije živjeti. Prošle noći sam do 1 sat kuhala rajčicu i pravila papriku jer sam danas trebala čuvati unuku. Mi smo takva obitelj. Što iz prirode uzmemo, u nju i vratimo. Vrt prirodno gnojimo i špricamo preslicom i koprivom. Ovo vam je med od borovih iglica. U med se stavlja red zelenih iglica, red šećera i to se sve treba pretvoriti u tekućinu. Strašno je dobar za dišne puteve, za astmaše i alergičare - pokazuje nam Ana Hercigonja.
- Ovo je rakija od šipka kao domaći konjak, ovo je od bazge, ovo od srimuša ili medvjeđeg luka. Popiješ rakiju i onda se masiraš bocom i izvrsno djeluje. To je kao mentol, zdrava je za srce. Sve radimo na prirodnoj bazi. Čajevi su kod nas svi prirodni, stalno se nešto bere i suši. Sinovi su otišli, kuća je velika i imamo dovoljno prostora. Srijemuš isto spremamo po zimi da ga možemo napraviti kad ga nemamo, lukovice kiselimo, ali manje jer se tako uništava biljka - nastavlja Željko, a povremeno ga nadopunjuje Ana.
- Naberemo otprilike sto kilograma kupina , ostatak kupimo od ljudi u krugu nekoliko kilometara, ovisno o tome koliko imamo novca. Plaćali smo ih deset kuna. Mislimo da je to pošteno za posao u kojem ne moraju ni kopati ni saditi. Drijenak beremo sami i od jednog i drugog pravimo vino, a imamo i vino od višnje. Uvijek volim više dati nego primiti i nikad još nitko nije došao u ovu kuću da nešto nije dobio i da se nismo "proljudikali" toplo i ljudski. Tako smo stekli puno prijatelja koji rado navraćaju. Čovjek mi iz Pule dolazi i donese svaki put ribu, mandarine mi šalju iz Metkovića, pa to je nešto nevjerojatno. Moji prijatelji i generacija iz Zagreba se podrazumijevaju - pokazuje nam i govori Željko Hercigonja, inače rođeni Zagrepčanin koji se dobro asimilirao u Slavoniju.
- Pa "jelde" da smo mladi, ja ću imati skoro 66, a on ima 73. Puni smo energije kad stalno radimo - kaže Ana Hercigonja, a njezin suprug Željko je nadopunjuje: - Tek sam počeo živjeti. Sad radim veće gluposti nego što vama priliči.
Najveća fešta u obitelji je Željkov "kruškovdan" koji će ove godine proslaviti 16. puta.
- Pao sam sa šest metara visoke kruške, slomio sam ključnu kost i ruku, bilo je to 16. listopada. Dobro sam se razbio. Iduće sam godine ispekao janje i prase i napravio veliku feštu na koju su svi došli. Obično se kaže kad ti neko priča nešto "Nisam pao s kruške da ti vjerujem". Ljudi misle da je taj koji je pao s kruške "pošandrcao", a ja sam primjer da možeš biti sasvim normalan iako si pao s kruške. Budući da je to moj drugi rođendan, fešta bude bolja nego za pravi - prepričava na kraju Željko.
