Prodaje kuću zbog ugroženosti: ¨Prate me i prisluškuju¨

Oglas na kući u Pakracu
(FOTO: Mario Barać)

14.08.2014. | Mario Barać
Pregleda: 21766

Inače bogato tržište nekretnina na području Pakraca odnedavno je bogatije za još jednu kuću, katnicu u Ulici kneza Branimira na kućnom broju 32. Ovo ne bi bila posebna informacija da vlasnik kuće nije javno, na velikoj tabli koja se nalazi na pročelju kuće, obznanio razlog prodaje, a to je "ugroženost".



Kucanje na vrata spomenute kuće nije dalo rezultata jer tamo nismo zatekli nikoga. Susjeda s kućnog broja 30, Milka Milošević nam je rekla da je vlasnik kuće Branko Krajnović i da bismo ga možda mogli pronaći u 25 kilometara udaljenim Cikotama. Doznali smo također da vlasnik ove kuće inače živi u Subotici.


Susjedi iznenađeni


- I mi smo se iznenadili što je to napisao i zašto. Valjda radi razbijenog prozora. Taj natpis je postavio prije par dana - rekla je susjeda Milošević dodavši da sa susjedom nisu imali nekih većih problema.



U pitoresknom selu Cikotama uistinu smo i pronašli Branka Krajnovića. Nakon što mu je novinar morao pokazati iskaznicu Sindikata novinara Hrvatske, čime je dokazao da je uistinu novinar, Branko je temeljito i detaljno ispričao svoju, najblaže rečeno, vrlo zanimljivu životnu priču.

Sve je ozvučeno

Odmah nas je i upozorio. - Ovo je moj automobil i on je ozvučen, a vjerojatno je i ozvučena ova kuća u kojoj je živio moj otac i koju sam naslijedio - rekao je 54-godišnji Branko i dodao kako prodaje i ovu kuću u Cikotama. Odmah je dao do znanja da ugroženost zbog koje prodaje kuću nema veze s nacionalnošću.

- Ja nikada nisam bio nacionalist, nikada nikome nisam napravio ništa nažao. Ako nisam mogao pomoći, nisam ni odmogao. Nikada u Hrvatskoj nisam napravio ni najmanji incident, nemam čak ni prometnih prekršaja. Ako mene netko drukčije doživljava zbog nacionalnosti, to je njegov problem, ja to ne znam, ali ja nikada nikoga nisam prozvao zbog nacionalnosti - tvrdi Branko.



Zbog štanda na tržnici

Prema njegovom viđenju sve je započelo još u Subotici 2005. godine, gdje je na tržnici imao štand. Tvrdi da mu je probleme počela raditi konkurencija i to uz pomoć civila, ali i policije.

- Nisu mi jednostavno dali da radim, uznemiravali su me, stajali ispred štanda i nisu dali nikome da priđe. Ugrozili su moje temeljno ljudsko pravo, a to je pravo na rad i morao sam zbog svega odjaviti taj posao. Sve je to bilo isprepelteno jer su štandove sa sličnom robom na tržnici imali i neki ljudi i njihovi rođaci koji imaju veze s policijom. Kada sam odjavio posao, problemima nije bio kraj, nastavili su me maltretirati i kod kuće. Dolazili su ljudi i lupali na vrata, okupljali se ispred kuće, pjevali i puštali glasno glazbu. Tražio sam pomoć policije, ali ništa od toga. Tražio sam i da mi napismeno daju odgovor zašto me maltretiraju, zašto se moj problem ne riješi, ali nikada nisam dobio nikakav odgovor - priča Branko.

Sprega civila i policije

Nakon što mu je u Cikotama umro otac, problemi su se nastavili i na području Pakraca. I ovdje je siguran da se radi o sprezi civila i policije.

- Nemam dokaza, ali sumnjam 85 do 90 posto da se radi o policiji. I ovdje su me počeli pratiti i presretati civili, ali me ne bi napali otvoreno, nego bi prolazili pored mene i provocirali me na način da bi s nekim na telefon pričali o meni. Siguran sam da se to radi po nalogu policije.



- Prije godinu dana se ispred moje kuće okupila grupa mladića od 16 ili 17 godina starosti i počeli su praviti galamu. Jedan je stiskao zvono, a drugi je nogom šutao oluk koji sam već prije toga morao dva puta popravljati. Kad sam provirio i viknuo na njih da šta to rade, samo su se nasmijali i otišli. Odmah mi je bilo jasno tko ih je poslao i s kojim ciljem - tvrdi Branko.

Također tvrdi da je jednom prilikom, tijekom noći, našao otključana kućna vrata, da mu je ozvučenje postavljeno u automobil i kuću u Pakracu, ali i da mu se prisluškuje telefon. Na pitanje je li pronašao ozvučenje ili uređaje za prisluškivanje, odgovara:

- Ja ga ne mogu pronaći, ali sam siguran da ga ima. Zamislite da sad vi i ja sjedimo u autu i pričamo, a onda kasnije netko iza mene ponavlja isti tekst o čemu smo samo nas dvojica pričali - kaže Branko i nastavlja: - Pretpostavljam da je organizirana i krađa oko jutra bagremove šume za građu u Kraguju. Vrijednost ukradenih drva iz te šume koja pripada mojoj supruzi Željki je između 5 i 10 tisuća eura. Dok su joj susjedi dojavili da netko siječe šumu i dok je ona došla, sve je već bilo gotovo.

Rođen je u Pakracu i cijelo djetinjstvo je proveo u Cikotama. U obiteljskoj kući u Branimirovoj ulici je živio do početka Domovinskog rata, a radio je u lipičkoj bolnici na održavanju. Ako uspije prodati kuće u Pakracu i Cikotama, tvrdi da će započeti novi život u nekoj drugoj zemlji jer, kako kaže, u 6 godina nije zaradni ni marke, ni eura ni kune.

Branko, a Ranko

Njegova priča je zanimljiva i zbog njegovog imena. - Zovem se Branko, tako piše u dokumentima, ali ja se zovem Ranko. Tako me svi znaju i to ime mi je nadjenula majka. Ne ulazim u to tko je tu napravio pogrešku i to sam prihvatio - pojašnjava.

Zanimljivu životnu priču je i zaključio na ništa manje zanimljiv način. - Ja mislim da vi nećete smjeti objaviti sve ovo o čemu smo mi sada pričali. Sve su oni to slušali i čuli, mogli biste i vi imati problema.



Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Koje je vaše mišljenje o euru godinu dana nakon uvođenja?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI