Uskrs bez obitelji: ¨Nije nam lako, ali tu su odgajatelji i prijatelji¨
Uskrs u Dječjem domu Lipik
(FOTO: Mario Barać)
Uskrs, najveći kršćanski blagdan je u današnje vrijeme ubrzanog tempa života, za mnoge obitelji prilika da se svi okupe i blaguju za bogatim blagdanskim stolom. No ima i onih koji Uskrs neće provesti u krugu obitelji. Među njima je petoro djece - štićenika Doma za djecu Lipik.
Ivana Mraz je iz Poljane, ima 19 godina i učenica je 3. razreda trgovačke škole u Daruvaru, a u lipičkom domu je već 12 godina. Isto toliko su u domu i braća Alen (18) i Marko (16) Kalanjoš iz Grubišnog Polja.
Čitaju i uče
- Nedostaje nam obitelj, teško nam je i meni je ovo prvi Uskrs da nisam išao kući. Razlog što sam ostao je što ovdje imam mir za učenje jer pripremam državni ispit, ali je razlog i trenutačno malo lošija situacija u obitelji - priznaje Alen koji polaže 4. stupanj za komercijalista u Pakracu, dok njegov 2 godine mlađi brat ide u 2. razred kuharske škole u Daruvaru. Uskrs će u krugu odgajateljica i prijatelja u domu provesti i sestre Jasmina (16) i Edita (11) Saračević iz Novske koje su u domu 5 godina.
- Čitam lektiru za 4. razred, knjigu "Ključić oko vrata" i nije mi dosadno - kaže razigrana Edita dok Jasmina tvrdi kako joj je ljepše ovako, kada u domu nema puno djece.
- Možemo se odmoriti, imamo mir, dulje spavamo i ostajemo budni. Ipak i meni i sestri je teško jer ne možemo kući, ali tu rupu popunjavaju odgajateljice i odgajatelji kao i prijatelji koje imamo u Lipiku - pojašnjava Jasmina koja u Daruvaru ide u 2. razred trgovačke škole.
Ivana također ide u trgovačku školu, a teže joj je tim više što je od oca udaljena tek 15-ak kilometara. - Inače se redovno viđamo, ali ovako mi je bolje, imam mir, mogu se odmoriti, uživam slušati glazbu - tvrdi Ivana.
Sredina ih prihvaća
Svima je zajedničko da se osjećaju Lipičanima, tvrde da ih je sredina prihvatila, ne osjećaju se diskriminirano, a i za Uskrs će se naći s nekima od prijateljica i prijatelja.
- U domu inače imamo 40 djece i to 3 u tjednom smještaju, 11 u poludnevnom boravku i 26 djece u stalnom smještaju. Praksa je pokazala da dosta djece koja su odgojena u domu i ostranu na području Lipika i Pakraca. Taj bi broj sigurno bio i veći da je veća mogućnost zaposlenja, što je uglavnom glavni kriterij prilikom odluke o ostanku ili odlasku iz ovog kraja - pojašnjava ravnatelja Goran Nikles. Dodaje i kako su neka djeca koja su za Uskrs ostala u domu o tome sama donijela odluku jer su procijenila da im je ovdje trenutačno bolje nego u obiteljskom okruženju, neka imaju sudsku zabranu da idu kući, a neka jednostavno nemaju kamo i kome otići.
Odgajatelj si ne smije dozvoliti preduboka razmišljanja
Odgajateljica Željka Podunavac ovaj posao radi već 20 godina i priznaje kako joj je i samoj ponekad teško.
- Ne smijem si dozvoliti preduboko razmišljanje jer bi me to deprimiralo. U takvom stanju ne bih ovoj djeci mogla pružiti pozitivno gledanje na stvari, na život jer ih na taj način mogu najbolje suosjećati i najkvalitetnije im pomoći i potaknuti ih. Ipak, to nije uvijek lako i ima teških trenutaka, ali se trudimo animirati ih kroz brojne sadržaje, kroz igru i opuštanje. Radili smo košarice i gnijezda, bojali jaja, možda ćemo u šetnju gradom, parkom ili ćemo u kino. Netko od njih će izaći da se vidi s prijateljima, tko želi otići će na misu - dodaje odgajateljica Podunavac.
Osim darova, uglavnom slatkiša, djeca će blagdanski duh osjetiti i za trpezom. Stolovi su prigodno aranžirani, upravo u obiteljskom duhu, za doručak je neiostavna kuhana šunka i jaja, a za ručak juha, pohano meso, kroketi, umak od gljiva, salata i za desert kolači.
Moraju ranije sazrijeti
Prije nego što smo se s djecom zaputili u igraonicu na partiju stolnog tenisa, Ivana Mraz je dala možda najkonkretniju sliku života djece u lipičkom Domu i dijagnozu njihovog problema.
- I ravnatelj i odgajatelji se stvarno trude i dobri su prema nama. Ali nama je ustvari vjerojatno najteže što moramo ranije sazrijeti, prije nego druga djeca, a u tome se ne možemo osloniti na vlastitu obitelj.
