10.04.2014.
Lidija Galić
Pregleda: 18222
Stjepan Dravec
(FOTO: Anđelko Banović)
Kad je prije tri godine Pleteničanin Stjepan Dravec odlučio pokrenuti privatni posao većina mu je kolega iz tvrtke u kojoj je tad radio čestitala, no bilo je i onih koji su bili sumnjičavi. U limariji je već 17 godina. Dugo je razmišljao otići u privatnike i, kaže, uopće ga nije bilo strah. Vjerovao je da će uspjeti.
- U najvećoj sam recesiji dao otkaz i krenuo samostalno u posao. Supruga nikako nije bila ZA. Bojala se da neće biti lako, da neću imati radno vrijeme i vremena za privatni život. Danas je zadovoljna, ali bila je dijelom u pravu. Radi se po cijele dane – prisjeća se uz smijeh Stjepan dana kad je napustio dobru tvrtku i vrlo dobru plaću te pokrenuo vlastitu limariju.
- U startu sam u tvrtku uložio najmanje 60 tisuća eura, možda i više. Radimo građevinsku limariju, limene pokrove, trapezne i valovite limove, izolacije i ventilacije. Trenutačno je trend imitacija crijepa jer ti su krovovi deset puta lakši od klasičnog crijepa i lijepo izgledaju – pojašnjava.
Za sada mu, dodaje, ide sve kako treba. Nije imao poteškoća ni kod otvaranja firme, posla ima dovoljno, jedino malo teže ide naplata. Ali, Stjepan se ne žali. Uz njih četvoricu, koliko ih je trenutačno zapošljava „LIM RAD“ uskoro planira zaposliti još radnika. Plaće su solidne, ljudi su zadovoljni, jedino je malo problem naći radnike s odgovarajućom školom.
Do prije desetak dana proizvodnju je imao kod kuće. Sada je smješten u pleterničkom Poduzetničkom inkubatoru u prostoru od oko 200 četvornih metara. Prva godina „podstanarstva“ je besplatna dok će nagodinu plaćati svega 25 posto od stvarne vrijednosti najma. Ipak, Stjepanov je plan za oko četiri godine napustiti inkubator te otvoriti dvostruko veći proizvodni pogon od sadašnjeg. Ovih dana pleternički Poduzetnički centar besplatno mu priprema projekt kojeg će kandidirati prema EU jer planira kupiti savijačicu za lim čija je cijena između 220 tisuća do milijun kuna.
- Posla se ne bojim. Sretan sam što sam svoj gazda, a zapošljavam i druge. Radnog vremena nemam, ali mirno spavam – završava svoju poduzetničku priču Stjepan, zasigurno jedan od rijetkih koji je u posao krenuo bez kune kredita. Unatoč ambicioznim planovima o zaduženju još uvijek i ne razmišlja jer, ponavlja, ovako mirnije spava.