Požegi se vraćam kad se zaželim mira i obitelji
03.01.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 17935
Adam Marinović
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Ideja o istraživanju i da čovjek bude na izvoru informacija, da radi s najboljima i s najnovijim tehnologijama koje će pomoći čovječanstvu, meni je nekako uvijek bila zanimljiva. Kad čovjek ode na doktorat postaje sve zanimljivije", tvrdi Požežanin Adam Marinović koji je prije godinu dana upisao doktorski studij iz fizike na prestižnom Queen Mary University (Sveučilište kraljice Mary) u Londonu.
Adam je magistrirao fiziku na PMF-u u Zagrebu. Radio je i u Zavodu za fiziku materijala na Institutu Ruđer Bošković godinu i pol dana, ugovor mu istječe i prijavljuje se za stipendije za doktorate. Stipendija britanskog sveučilišta je bila pravo iznenađenje, no nimalo nije oklijevao. Zgrabio je priliku života.
- Moja sadašnja mentorica je osnivala novu grupu, Sveučilište je odobrilo 2 studenta i ona je objavila natječaj s plaćenom stipendijom i školarinom. Pokriveni su svi troškovi života i studiranja. Jedna godina na Zavodu za znanosti o materijalima košta 15.600 funti. Što da čovjek kaže, "Super, prva liga". Kad sam počinjao nisam još znao što će biti tema i glavna ideja projekta. Što sam više u tome, sve je bolje i ja sam apsolutno oduševljen.
Naš fizičar radi s najnovijim tehnologijama i pomaže stvaranju istih, a neke bi mogle doprinijeti jeftinijim i održivijim solarnim ćelijama.
- Naš laboratorij je zavod za znanosti o materijalima. Većinom se bavimo karbonskim materijalima koji se dobivaju iz biomase i lako dostupnih izvora. Najčešće ih koristimo u primjenama za solarne ili gorive ćelije. Mi konkretno ne radimo solarne ćelije, već samo materijale, ali jedna od ideja je zamijeniti skupi silicij u solarnim ćelijama i platinu u gorivim ćelijama.
Adamova mentorica je došla iz njemačkog Max Planck instituta, kolege su mu iz Grčke, Norveške, Irana. Queen Mary privlači znanstvenike cijelog svijeta. Sveučilište je do 1982. godine imalo i vlastiti nuklearni reaktor. Odnedavno je dio prestižne Russell grupe, a godišnji proračun za 2010./2011. im je bio oko 300 milijuna funti.
- Imamo pristup najnovijim instrumentima i karakterizacijskim tehnikama. Zbog toga je istraživanje bolje nego na nekom sveučilištu u Hrvatskoj. Queen Mary ima dosta suradnje s razvojnim industrijama koje financiraju ciljano što njima treba. Osobno još uvijek vjerujem da je nivo znanja koja čovjek stekne na PMF-u vrlo dobar. Tko god ode van ne bi trebao imati nikakvih problema. Ako radim usporedbu s Ruđerom, onda je tu glavni problem što se nema novca. Mladima su otvorena vrata europskih sveučilišta. Svi koji su željni studiranja vani, nudi se dosta stipendija, trebaju se prijaviti i otići van koliko god, godinu-dvije-tri. Vrijedi svake kune - poručuje Marinović.
Prve dvije godine će potrošiti na rad u laboratoriju u kojem pripremaju i karakteriziraju nove materijale. Tamo je obično od 9 do 18, ponekad ostane dulje, a postoji i mogućnost noćnog rada uz posebnu propusnicu. Ovakav radni dan mu nije naporan. Marinović, gorljivi biciklist i nekadašnji član BBK Požega se od znanosti opušta novim hobijem - trčanjem.
- Stigne se sve. Ja sam noćni tip pa krenem trčati u 22 sata po Londonu i to nije ništa čudno, puno ljudi tada trči. London je prekrasan noću, mnogo je staza i sve je super uređeno. Bicikl sam zapostavio jer mi je problem njegovo držanje u studentskoj sobi, a vani se dosta kradu. Dosta se znanstvenika ovdje bavi sportom, mnogi su istrčali svjetske maratone poput Bostona, New Yorka i Pariza. Sportski život te malo opusti da ne misliš stalno na znanost, ali isto tako mnoštvo ideja sam dobio dok sam trčao. Tako i dok trčim, nesvjesno mislim o znanosti.
London opisuje kao grad u kojemu ne može biti dosadno, vjerojatno će i ostati tamo ako ga put ne odnese još dalje, u Ameriku. Požegi se vraća samo kad se zaželi malo mira i obitelji.
- Hrvatsku uvijek nosim u srcu i tako će uvijek biti. Volim reći "Proud to be Croat", ja se toga ne stidim. Ali kada čovjek ode van i vidi koje se mogućnosti pružaju, želi ići dalje, na kraj svijeta. Nakon doktorata sljedeći korak je otići na neki postdoktorat, možda u SAD, možda London koji je za mene fantastičan grad i uvijek prva opcija. Smatram da se u Londonu svatko može pronaći jer je totalno multikulturalan. Događanja su svakog dana i nitko ne može reći da mu je tamo dosadno. Čak sam jednom prilikom vidio grafit koji kaže "If you are bored in London, then you are probably dead" (hrv. Ako ti je dosadno u Londonu, onda si vjerojatno mrtav)". Nevjerojatan grad, stereotip da je tamo loše vrijeme je posve pogrešan. Ja sam tamo više u kratkim rukavima nego u Požegi. Ljudi su iznimno kulturni, spremni pomoći, dobrih manira i može se od njih puno naučiti - kaže na kraju i dodaje kako se ipak rado vraća u Požegu.
