HPD Sokolovac pohodio „Pet utvrda Požeške goreʺ
8.7.2019. | 15:06
P.L.
Pregleda: 3681
FOTO: P.L.
Prema planu rada HPD „Sokolovac“ Požega za 2019-u, u nedjelju 7. srpnja planiran je obilazak obilaznice „Pet utvrda Požeške gore“, a ciljevi su bili prijeći obilaznicu u jednom danu i popularizacija ove zanimljive planinarsko-povijesne obilaznice te poziv na češće obilaske iste.
Ova planinarska obilaznica je otvorena 2012., a obilazi se u pravilu u dva dana.
Ovo je bio prvi pokušaj da se ova obilaznica službeno, organizirano i u jednom na ovaj način prehoda i ovo je dobar povod da se ovakav pohod tradicionalno održava.
Ovaj svojevrsni planinarski maraton je bio zahtjevan; planirano je da će biti hodanja između 11-12 sati, i da je ukupna duljina ture oko 40 kilometara pa su na izlet trebali ići hodači u dobroj kondiciji uz obaveznu prijavu, no na kraju se pokazalo da je tura dugačka 49.67 kilometara i da je bilo potrebno 16 sati hoda uz dobivanje visinske razlike od 1949 metara i gubitak nadmorske visine od 2125 metara.
Zanimljivost ove ture je da je bila u znaku broja sedam. Održana je sedmog dana u tjednu, sedmog datuma u mjesecu, u sedmom mjesecu i sedam godina nakon osnutka obilaznice.
Prema planu 13 planinara (Sandra Krvarić, Franjo Krvarić, Anamarija Marković, Mario Mjertan, Darko Majski, Predrag Livak, Ivan Lončarić, Maja Petrović, Jasna Tušek-Lončarić, Marina Grgić, Marina Tišma, Mario Perić i Dalibor Šporčić), iz 5 planinarskih društava (PD „Mališćak“ Velika, PK „Vučje bratstvo“ Zagreb, HPD „Bršljan – Jankovac“ Osijek, PD „Zanatlija“ Osijek i HPD „Sokolovac“ Požega), krenulo je u 5.00 sati. Ubrzo smo na Viškovačkom gradu, fotografiramo se i nastavljamo dalje prema šumskoj cesti Pleternica- Požega, gdje pada dogovor da ubrzamo tempo hoda, i već nakon tri sata dolazimo u Crkvene Vrhovce gdje pravimo kraću pauzu i nastavljamo prema Vrhovačkom gradu.
Od Vrhovačkog grada idemo nemarkiranom stazom kroz gustiše i potok koji nam je dobro za osvježenje. Ubrzo dolazimo na strmi i dugačak uspon koji je ostavio trag na našim mišićima, zglobovima, ramenima i kondiciji. Dolazimo na spojnu cestu prema trećoj utvrdi Gornja Vrbova, spuštamo se i vraćamo, i pravimo prvu veću pauzu u trajanju od cijelih 20 minuta. Krećemo prema križanju Maksimov hrast – Dolački grad, a nešto prije tog križanje iz opravdanih razloga napuštaju nas dva planinara.
Uslijedio je spust prema markaciji za Dolački grad, ali ne nastavljamo u tom smjeru nego se zaustavljamo zbog prvog iznenađenja izleta. Član Sekcije „Kapavac“ Zakorenje HPD-a „Sokolovac“ Požega, i predsjednik DVD Zakorenje Slavko Lončarević, kod Lovačke kuće „Kuzma“ dočekao je nas sa svojim vatrogascima s cijelim nizom osvježenja i kavom, a nije teško pogoditi da se svima najviše svidjelo osvježenje od hmelja. Ponuđena je i cisterna s vodom za osvježenje i za popunjavanje rezervi. Kako smo znali da će nas naši domaćini primjereno dočekati unaprijed smo ih pozdravili pjesmom.Osvježeni i skoro kao novi krećemo prema četvrtoj utvrdi – Dolački grad koja je na 20 minuta udaljenosti od LK “Kuzma“, obavljamo uigrani ritual i krećemo dalje. Na markiranom putu na skretanju prema Zakorenju iz realnih razloga napušta nas petero planinara koje srdačno pozdravljamo i nastavljamo dalje.
Svjesni smo da nam dolazi nevrijeme, ali svjesni smo i da je sada sve na nama; u našim nogama i u glavi. Iako to nikada ne bismo priznali, svi znamo da nam se put oduljio do zadnje utvrde – Gračanica, i da nismo mogli dočekati taj trenutak, znajući da nas od nje do završetka planinarskog maratona dijeli samo 45 minuta. Nakon par sati dolazimo do Gračanice kratko se zaustavljamo i nastavljamo prema zadnjoj točki maratona – crkvi u Baćin Dolu gdje se na ogradi nalazi zadnja markacija na ovom našem nezaboravnom putovanju kroz vrijeme i prostor.
Obilaznicu su u jednom danu prehodali: Sandra Krvarić, Franjo Krvarić, Anamarija Marković, Mario Mjertan i Predrag Livak, ujedno i vodič na ovom planinarskom maratonu (HPD „Sokolovac“ Požega) i Maja Petrović (PD „Zanatlija“ Osijek), svi iz Požege.
Vremenske prilike, bolje rečeno neprilike; velika vrućina (preko 32 stupnja Celzijusevih), sparina i kiša, pljuskovi i grmljavina u dva navrata u popodnevnim satima. Prva kiša trajala je oko 45 minuta, nakon čega smo se nakon pola sata lijepo presvukli i osjećali kao novi. A već nakon sat vremena pao je jaki, gusti i brzi pljusak s velikim kapljicama, nakon čega smo opet bili oni „stari“; mokri do kože. Zbog vlažnog i skliskog terena uslijed kiše u zadnja četiri sata kretanje nam je bilo osjetno usporeno, zbog čega je jedna maratonka završila u vodoravnom položaju.
Povratak je bio planiran autobusom tvrtke „APP“ kojima se ovim putem zahvaljujemo na volji da nam ovaj prijevoz odrade besplatno. Kako nam autobus, zbog broja planinara, nije trebao, natrag do Viškovaca prevezli smo se kombi vozilom DVD-a Zakorenje kojima se ovim putem još jednom zahvaljujemo.
Ovaj dan i ovaj događaj će, bez sumnje, biti zapisani u povijesti planinarstva Slavonije i Hrvatske.
