Hoće li DORH pokrenuti istragu protiv Glavića? Ronko tvrdi da treba
10.3.2022. | 15:23
Ante Mandarić
Pregleda: 12937
(FOTO: 034 portal)
Bivši gradonačelnik Požege, župan požeško-slavonski, saborski zastupnik i (samo)umirovljeni političar Zdravko Ronko kao društveni komentator i kritičar svojim objavama na društvenim mrežama posljednjih mjeseci izazvao je zanimanje javnosti prvenstveno jer na jedan zanimljiv, poučan i dokumentiran način daje prikaz svih društveno-političkih zbivanja u Gradu, koje (ne)namjerno prolaze ispod radara onih kojih bi se te teme itekako trebalo ticati. Njegova zadnja objava, naslovljena“ Začuđeni svatovi“ privukla nas je svojim naslovom, a zatim i zaintrigirala svojim sadržajem.
Ovdje prvenstveno mislimo na objavu koju je na svom FB objavio Zdravko Ronko, a koju ćemo mi u svrhu boljeg razumijevanja u potpunosti prenijeti našim čitateljima:
- Datum 28.siječnja 2022. upisan je masnim slovima i ostat će duboko urezan u memoriju našeg Grada, proračun je ošišan i Gradsko bi vijeće sad trebalo donijeti i odluku da se taj dan slavi kao spomendan – Dan frizeraja.
Veliki je to dan za sve Požežane i kolosalni podvig građanina Željka Glavića, jer je 2000. godine u samoj jezgri Požeškog trga „uspješno“ otkinut komad zaštićenog spomenika kulture - Gradskog muzeja (38,20m2) i prodan za samo tristo tisuća kn, uz napomenu kako je prezentacija prava vlasništva Zvonka Strake od 58,18m2 smišljena perfidna obmana i gnusna podvala, dok je sam
Sporazum o uređenju vlasničkih odnosa od 04.12.2015., tek „prava stvar“.
No, prije toga prolazile su godine i godine, i nitko poslije tog „kulturocida“, od nekadašnjih čelnih ljudi Grada Požege -Gregurić, ( Ronko i Cesarik, koji su od Zvonka Strake čak i kazneno prijavljivani) pa ni nadaleko poznati Puljašić,svi vjerojatno zbog nedostatka „hrabrosti“, nisu se usudili to vratiti natrag u okrilje Grada, iako im se stalno nutkalo, istinabog, čista mizerija, za samo dvostruko veći iznos. Jedini koji si pripremi teren, a odleti, bijaše Neferović.
No, znanja radi, uz silne umne napore, bogato stečeno iskustvo i pripremljenu podlogu, na to se odmah, odvaži novopečeni gradonačelnik Željko Glavić i to, za samo četiri puta veći iznos- svega 1,1 milijun kuna, „argumentirajući“ to pred začuđenim svatovima (vijećnici) s pune tri rečenice, dok će sva ostala svoja viđenja, kako „realnih opasnosti“ od gubitka sredstava iz EU - fondova, „titularstva“ spomenika kulture te još ponekih benefita te i takve nagodbe, iskazati u svom poznatom manifestu „Pojašnjenje“, ali i to tek nakon što se uskomešala javnost i užarila medijska scena.
I stoga, kad su se već njegovi prethodnici ponijeli „kukavički“, držeći se slijepo „maxime“- nema nagodbe na račun imovine građana dok traju sudski procesi, pozivam Požežane da Željku daju snažnu podršku kako bi do kraja uspješno oživotvorio i drugu mu „životnu“ ideju - prodaju Odmarališta u Baški, čime bi ugodno okončao svoj, već i pticama na grani znani mandat, dvije godine+1 dan. Živio Glavić, bravo, bravo, bravo i samo hrabro naprijed „sve čestitke“ !!!
I zamolimo ga, ne ustručavaj se, ne budi preskroman, ima još vremena do Dana Grada - predloži, odredi i dodijeli si nagradu za te podvige, za to kolosalno životno djelo! Zaslužio si !- u potpisu objave stoji anđeo čuvar, Zdravko Ronko.
Dakle, nakon pročitane objave, nameće se nekoliko pitanja. Prvo je zašto je toliko mala kvadratura plaćena toliko visokom svotom novca i odakle toliki kvadrati te zašto je nakon toliko godina i nekoliko gradonačelnika, jedino sadašnji gradonačelnik Grada Požege prof.dr.sc Željko Glavić imao hrabrosti kupiti spomenuti prostor, iako su svi drugi zazirali od kupnje istoga. Je li gradonačelnik Glavić izrazito hrabar čovjek? Kakvi su to ugovori i tko ih je potpisao (živi ili mrtvi). Nismo se usudili spekulirati pa smo gospodina Ronka pitali da nam pojasni sadržaj koji je objavio na svojoj FB stranici, a on nam je poslao očitovanje koje prenosimo u cijelosti.
-Poštovani, na Vaš upit dajem i obrazloženje svog istupa, pa dozvolite; 15. prosinca prošle godine imao sam u zagrebačkoj „Potkovi“ jedan dogovoren ručak s mojim prijateljima, od generala Marekovića, Kruljca i Peternela, pa do režisera Jakova Sedlara, kipara Krešimira Roda, i slobodnog novinara Andrije Kačića. Za Zagreb sam išao s poznanikom koji je već imao padobranca, simpatični požeški vijećnik. Naravno, da je tema bila i grad, a kako je za dva dana išlo i Gradsko vijeće, dotakli smo se i toga. Sjećam se, popušio je i „batine“ na ime porotnika i frizeraja, ali i junačio se on, onako pred nama, kako će oštro istupiti, no poslije ćuh, na sjednici se nije ni pojavio. Secirali smo mi i „stručnjaka ekonomskih znanosti“ pokraj kojeg, nakon 1.100,00 kn naknade, mogu proći i milijuni, pa i cijeli Muzej, a ne par kvadrata gradske imovine. I doista, obistini se, niti jedan vijećnik usta da otvori,osim jedne koalicijske narudžbe: „Da li je on prihvatio taj iznos?“ Nevjerojatno, ali dostojno Guinnessove knjige. O toj kupnji istupao sam i u siječnju mjesecu, mediji prenosili, ali ništa!
Na sjednicu Vijeća bili su prijedlozi, odluke, zaključci, obrazloženja ali nigdje ni spomena koliko se kvadrata i kupuje.Uvodna riječ i obrazloženje gradonačelnika su točno tri rečenice, od kojih se jednom daje na znanje–ugovor će sastavljati tri odvjetnika, no niti tu nema spomena kvadrata. Rasprave nije bilo, rezultat 11 za, 4 suzdržana i O protiv, a donesena je i Odluka o kupnji opet bez spomena kvadrata.
Dakle, za vijećnike koji odlučuju kvadrati su misterij. No, s tim se i računalo jer njih to baš niti ne zanima. Što se tiče Procjembenog elaborata on je priložen kako bi se ostavio privid struke, pameti i poštenih namjera, a prave analize, studije i ocjene recimo izvodljivosti ili pak opravdanosti tog i takvog posla nema. Jednostavno pljus –imamo procjenu i što čekamo, idemo trgovati. Sam taj elaborat je dosta i indikativan, primjera radi, na stranici 2.Sažetak, ne zna se tko pije, a tko plaća, ali je zato iskazana tržišna vrijednost 143.170,00E koju čini vrijednost postojećeg prostora od 39,23 m2 i nekog budućeg, nepostojećeg, virtualnog od 18,95m2 odnosno ukupno 58,18 m2, a sve prema Sporazumu......
Na stranici 17.Tablica usporedbe nekretnina poslužile su dvije nekretnine u Vinkovcima i jedna u Sisku (što zvonina uzbunu), te je, kao utvrđena prosječna kupoprodajna cijena 2.465,36 E /m2 , odnosno za prostor od 39,23 m2 96.900.00 E ili 720.000,00 kn., dok se na stranici 18.Vrijednost nekretnina navodi kako je između stranaka sačinjen Sporazum u uređenju suvlasničkih odnosa kojim su se iste dogovorile kako će zbog dogradnje, time i povećanja površine muzejskog prostora u vlasništvu Grada koji sam i financira, eto uvećati i kvadratura frizeraju za 18,85m2 alikvotno udjelu, te se stoga brže bolje odmah izračuna i vrijednost 46.470,00 E , čime netko postade vlasnik–prodavatelj 58,18 m2 sa 143.170,00 E, (malo i zaokruženo-1.100.000,00, kuna) a da ni luk jeo, ni luk mirisao.
No, kad su se stvari u javnosti zakuhale, a medijski počelo iskriti, Grad Požega, kojeg jedino i isključivo zastupa gradonačelnik Željko Glavić, 05.siječnja 2022.podiže na internetske stranice „Pojašnjenje Odluke o kupnji suvlasničkog dijela nekretnina u sklopu Gradskog muzeja Požega-Frizerski salon „Straka“, te grubim neistinama i podmetanjima drsko obmanjuje građane i nadležne institucije. Citiram: „Naime, u lipnju 2001. godine Grad Požega sklapa kupoprodajni ugovor (prilog 1) sa Zvonkom Strakom kojim prodaje svoje poslovne prostorije na adresi Ulica Matice Hrvatske 3. U ožujku 2002.godine Grad Požega i Zvonko Straka potpisuju Anex kupoprodajnom ugovoru (prilog 2)kojim je Grad dao u vlasništvo dodatni dio svog poslovnog prostora čime je Zvonko Straka postao vlasnikom 58,18 m2. Zatim Sporazumom o uređenju suvlasničkih odnosa iz prosinca 2015. godine (prilog 3) Grad Požege se obvezuje, zbog povećanja površine muzejskog prostora, nakon dovršetka radova izdati Zvonku Straki ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige za onaj dio površine prostor koji odgovara vlasničkom omjeru 18,95 m2. Važno je napomenuti kako je potpisani Sporazum u praksi neprovediv jer podrazumijeva da će Grad Požega Zvonku Straki dograditi 18,85 m2 koji nisu obuhvaćeni građevinskom dozvolom, niti su predviđeni i obuhvaćeni projektom rekonstrukcije i dogradnje Gradskog muzeja Požega, zbog čega isti neće biti moguće izvršiti po završetku procesa obnove…..“
Dakle, više je nego razvidno kako se zbog umirivanja javnosti, posredno i odmicanja pozornosti nadležnih institucija javno objavljuju neistine, veća i od same zgrade Muzeja, te se u prilog tomu dodaju čak i „krucijalni“, gotovo nečitljivog dokumenta. Naime, Sporazum o uređenju vlasničkih odnosa od 04. 12. 2015., majstorstvo je i remek djelo izvedeno pod palicom bivšeg gradonačelnika Neferovića koji je i pripremao teren, a da bi sadašnji gradonačelnik (s tri odvjetnika i pročelnicom -sestričnom bivšeg gradonačelnika) zaključio, kako je to savršena podloga i za kupnju, te su to i formalizirali na tom i takvom “angažiranom“ Vijeću. Vjerojatno zaključiše i kako ne bi trebalo krimenovati živa čovjeka koji tim i takvim štetnim Sporazumom otkide još 18,95 m2 spomenika kulture, pazara radi, te sramotno podvališe u tom Pojašnjenju „….kako je Anexom kupoprodajnog ugovora iz 2002. Grad dao u vlasništvo dodatni dio svog poslovnog prostora čime je Zvonko Straka postao vlasnikom 58,18 m2…“ i time sve svališe na ondašnjeg gradonačelnika Karla Gregurića kojeg ionako više nema, pa eto proći će.
No, pred ovom i ovakvom perfidnošću treba stati u obranu časti i pijeteta bilo koga, pa tako i pokojnog gradonačelnika Požege, jer on jest potpisao navedeni Anex, ali kojim Straka Zvonko postaje vlasnik 1,03 m2 - prolaza do toaleta i ništa više, a sve ostalo je umotvorina bivšeg ali i živućeg Vedrana Neferovića. I zaključno, imali smo mi i vraške sreće, jer da se kojim slučajem Grad odlučio svojim sredstvima u sklopu Muzeja izgraditi neboder, ovi iz Grada, kakvi su nagli odmah bi mu, čak i prije nego se i lopata zakopa dodijelili dva, tri kata, istovremeno dogovorili i otkup i žurnu isplatu.
Lud, zbunjen, nenormalan!- pojašnjava Zdravko Ronko u svom dopisu.
