Gdje su se po Požegi posakrivali komunalni redari zadnjih godina?
21.2.2022. | 15:48
Ante Mandarić
Pregleda: 6360
FOTO: 034/čitatelji/ FB
Požega-Slavonska Atena kako samo gordo i prkosno zvuči epitet kojim smo se dičili, ponosni što smo upravo mi imali sreću da živimo u gradu bogate povijesne i kulturne tradicije. Barokna arhitektura dijelom je doprinijela da se takav epitet upravo dodijeli Požegi. Nažalost, neuredno lice Grada učinilo je da se Požega od nekad stasite ljepotice pretvori u ocvalu djevojku koja svakim danom na užas građana propada. Krenete li danas u šetnju od Trga Svetog Trojstva pa niz pješačku zonu uočit ćete posebno u Ulici svetog Florijana da su fasade nekih zgrada postale negledljive te ozbiljno načete zubom vremena. Smatramo da su se bez obzira na imovinsko-pravne odnose pročelja nekih zgrada mogla i morala bolje estetski dotjerati. Posebice jer se radi o strogom centru grada.
Kroz godine i članke upozoravalo se na mnoštvo problema koji su realno gledajući trebali biti riješeni i prije nego su dospjeli u medije. Neumorno smo pisali o rupama na cesti, nepokošenoj travi u samom centru grada, pogotovo uz potok Vučjak. Upozoravali smo na nepravilno postavljene prometne znakove, i neočišćenom ledu na pojedinim parkiralištima gdje se parking redovito naplaćivao. Dakle, u posljednjih 10- ak godina na sebe smo preuzeli ulogu komunalnih redara pa se sad s pravom pitamo gdje su se po Požegi posakrivali komunalni redari?
Bivši gradonačelnik Zdravko Ronko poznat po besprijekornom održavanju čistoće grada ustrojio je izuzetno efikasan sustav komunalnog redarstva pa građani s vremenskim odmakom još uvijek znaju prokomentirati: „Dok je Zdravko Ronko bio na čelu grada, ceste su se prale rano ujutro.“
U jednoj od svojih objava na društvenim mrežama bivši gradonačelnik Ronko rekao je: „No, da bi nam bilo lijepo živjeti u opjevanoj Slavonskoj Ateni čelni čovjek je i ogledalo Grada i mora imati izrazitu empatiju i ljubav prema gradu, još i više prema njegovim stanovnicima, iskazujući im svoju stalnu prisutnost. Grad bi trebalo svaki dan barem jednom obići uzduž i poprijeko, uočiti, pribilježiti i naložiti-najbolje ranom zorom dok se Požežani tek bude, kako bi ih Grad dočekao svjež, uredan, čist i umiven. Naravno da zato ne treba paradna pročelnica, već „prima pročelnik“ i kvalitetno komunalno redarstvo“
I ne samo da je Zdravko Ronko ranom zorom Požegu obilazio uzduž i poprijeko, ni kasno noćne šetnje i obilasci nisu mu bile strane, a sve kako bi Požega ostala ono što je uvijek i bila Slavonska Atena. Komunalna služba u kojoj se znalo za rad, red i disciplinu svakodnevno je prilagala gradonačelniku Ronku izvješća o zatečenom stanju po požeškim ulicama i prigradskim naseljima. Stoga, da bi pojedinci naučili kako izgleda takvo izvješće prilažemo nekoliko fotografija.
Znao je Zdravko Ronko komunalnim redarima dati i osobni automobil u kojem bi jedan radnik vozio, a dvojica zapisivala sve ono što je trebalo popraviti bilo da se radi o nogostupima, rupama na cesti , znakovima ili nepokošenoj travi. Prije svega radilo se o načinu rada u kojem se točno znalo što stoji pojedincu u opisu posla te se ni najmanja odstupanja nisu tolerirala. Kako to u stvarnosti izgleda, kad se na poslu zaista radi te što se dogodi kad disciplina popusti dočarat ćemo primjerom.
Naime, jedne kasne jeseni prije više od deset godina, jedan od komunalnih redara pod izlikom bolovanja otišao je izrađivati drva. Tadašnji gradonačelnik Zdravko Ronko tu informaciju je brzo saznao te se sam pod temperaturom i u salonskim cipelama na nogama uputio do Požeške gore i mjesta gdje je spomenuti radnik obavljao sječu drva. Zatečen u poslu , držeći motorku u rukama, komunalni redar skamenio se nakon što se pred njegovim očima ni manje ni više pojavio gradonačelnik. Istina, Zdravko Ronko tada mu je i sam pomogao da započeti posao završi što prije te ga s radnog mjesta komunalnog redara, prebacio na lopatu, odjel kanalizacije, u ondašnjoj Tekiji.
Dakle, da komunalni redari u ovom gradu postoje i da rade ono što im je u opisu posla danas u našoj arhivi ne bi postojao članak o džungli koja se širi uz potok Vučjak u Orljavskoj ulici.
Rupetina na šetnici u Zvečevačkom parku bila pravovremeno sanirana, vjerojatno bi i znak upozorenja bio postavljen na vrijeme, a ostatci betonske građe ne bi bili pobacani tik uz korito Orljave.
Također, nedavno ne bismo objavili da se uz taj isti potok Vučjak više ne može ni normalno prošetati od izmeta pasa koji ne samo da je posvuda po zelenoj površini, nego i ljudima uz kuće i prilaze. Ista problematika događa se u Ulici Pavla Radića.
Krateri, a ne rupe na cesti u Ulici kralja Zvonimira bili bi sanirani puno ranije da se pokoja riječ našla u zapisniku koji ne postoji već godinama, a trebao bi. -Mislim da je objava članka o ovome jedini način da se nešto poduzme nakon naših mnogobrojnih upita bez ikakvih odgovora", kaže nam naš sugovornik. Naime, radi se o ulazu u tvrtku Zvečevo kralja Zvonimira (preko puta Zvečevačkog parka) koji je nekoliko desetaka godina u strašno lošem stanju, prepun je rupa koje stvaraju probleme ne samo stanovnicima koji prolaz moraju koristiti svakodnevno, već i prolaznicima koji nemaju alternativnu rutu s obzirom na to da pješačka staza postoji samo s te strane ulice- govorio je naš čitatelj.
Prošlog ljeta objavili smo članak pod naslovom „ Na iskopanom dijelovima ceste raste trava: Radovi u Ulici Eugena Kvaternika traju već gotovo godinu dana“ -Doduše, moramo priznati kako smo uočili kako je pločnik ili ti narodski nogostup uredno asfaltiran dok uz rubnjake cesta nije asfaltirana. Obilazeći Ulicu Eugena Kvaternika zatekli smo situaciju u kojoj na iskopanim dijelovima asfalta uz rubnjake usred ljeta, ni manje ni više, a vjerovali ili ne, raste trava!-pisali smo tada. Vjerujemo da bi bolje ustrojeno komunalno redarstvo svojim preventivnim obilascima spriječilo ovakvo stanje.
Iako smo izdvojili samo nekoliko članaka i više je nego evidentno da je ovakvo derutno i zapušteno stanje grada odraz nebrige koja traje čitavo jedno desetljeće te je prijeko potrebno ustrojiti komunalno redarstvo koje će se objeručke primiti posla. Na sreću, uspješan model održavanja čistoće i brige za Grad koji je u praksi proveo Zdravko Ronko može poslužiti i ostalima, pod uvjetom da su voljni raditi za Grad i građane, a ne za sebe i vlastite interese.
U priloženom edukativno-informativnom videu možete vidjeti kako posao komunalnog redara izgleda u praksi.
