Euharistijsko slavlje Biskupijskog dana u Požegi

FOTO: Požeška biskupija

29.9.2024. | 08:45 | Požeška biskupija
Pregleda: 2287

Središnji dio Biskupijskog dana u Požegi 28. rujna 2024. o 27. obljetnici uspostave Požeške biskupije bilo je euharistijsko slavlje koje je u požeškoj Katedrali u zajedništvu s požeškim biskupom Ivom Martinovićem predvodio zadarski nadbiskup u miru Želimir Puljić koji je tom prigodom proslavio 50. obljetnicu svećeničkog ređenja i mlade mise koju je slavio u tadašnjoj požeškoj crkvi sv. Terezije Avilske. Uz brojne dijecezanske i redovničke svećenike, u slavlju su sudjelovali đakoni, sestre redovnice, vjeroučitelji, odgojiteljice u vjeri, članovi župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, crkvenih udruga i pokreta, molitvenih zajednica, djelatnici biskupijskih katoličkih škola i drugi vjernici.



Na početku slavlja biskup Martinović je uputio nazočnima srdačnu riječ dobrodošlice te je čestitao nadbiskupu Puljiću zlatomisnički jubilej. Prisjetivši se njegova gesla „Unitas, libertas, caritas – jedinstvo, sloboda, ljubav“ istaknuo je kako zlatomisnik svoje svećeničko i biskupsko poslanje vršio u zahtjevnom ratnom i poratnom razdoblju zalažući se za evanđeoske vrijednosti u služenju čovjeku. Navodeći razna mjesta i službe koje je nadbiskup Puljić vršio, biskup Ivo je ustvrdio kako je tijekom svoga služenja uspješno povezivao hrvatski narod u Bosni i Hercegovini sa južnom i sjevernom Hrvatskom. Zahvalio je nadbiskupu Puljiću za održano predavanje u prvom dijelu programa o sv. Ivanu Pavlu II., utemeljitelju Požeške biskupije te izrazio radost što je svoj zlatni svećenički jubilej odlučio proslaviti s vjernicima Požeške biskupije. U znak zahvalnosti i čestitke predstavnici učenika Katoličke osnovne škole u Požegi uručili su nadbiskupu Puljiću prigodni dar.





Pozdravljajući nazočne vjernike nadbiskup Puljić je započeo homiliju spominjući se utemeljenja Požeške biskupije i ređenja njezina prvoga biskupa Antuna Škvorčevića. Prisjetio se potom kako je prije pedeset godina u sadašnjoj požeškoj Katedrali slavio svoju Mladu misu. Kazao je kako su tom prigodom uz njegova školskog kolegu iz sjemeništa prof. dr. Petra Vrankića tada u Požegu došla sedmorica kolega iz Kenije, Šri Lanke, Australije, Meksika i Japana s kojima je boravio u misijskom zavodu za vrijeme svoga školovanja u Rimu.
Nadbiskup Puljić se potom osvrnuo na naviješteni početak Poslanice Timoteju u kojoj se Pavao sjeća Timotejeve majke Eunike i bake Loide koje su došle s dječakom Timotejem vidjeti što je s Pavlom nakon što je kamenovan. „Kad ih je čuo Pavao, jedva je oči otvorio i vidio drage kršćanke koje je obratio i krstio s njihovim sinom Timotejem koji je nad Pavlom proplakao. Stoga mu apostol onako dirljivo i osobno piše kako je poželio da ih sretne jer ʼsjeća se njegovih suza i nepatvorene vjere koju je baštinio od svoje majke Eunike i bake Loideʼ. Obilježavanje moje zlatne Mise u ovoj katedrali i u ovoj osobitoj prigodi Biskupijskoga dana ispunja me višestrukim sjećanjem i zahvalnošću; posebice prema majci Ani i ocu Ivanu koji s pokojnim bratom Fabijanom počivaju na groblju svetoga Ilije. U ovoj svetoj Misi uključit ću ih u ovu žrtvu zahvale skupa sa svima koji su me pratili na mom svećeničkom putu, počevši od pokojne sestre Tereze koja je prije tri godine sahranjena u Križevcima i brata fra Ilije koji je ove godine preminuo i sahranjen u Chicagu. U molitvenom sjećanju mislim danas i na brojnu rodbinu, te svećenike župnike u Hercegovini i ovdje u Požegi“, kazao je nadbiskup te uputio pozdravnu riječ nazočnoj rodbini uz obećanje da će ih i nadalje pratiti svojom molitvom.



U nastavku homilije nadbiskup se prisjetio i župnika koji su se na osobit način ugradili u njegov život. "To su fra Blago Karačić koji me pripremao za Prvu pričest i fra Vinko Dragičević koji me pripremao za svetu krizmu u Blagaju. Iz Požege posebice spominjem dugogodišnjeg župnika prečasnoga Franju Pipinića s kojim sam razgovarao kad sam se za sjemenište odlučivao, i prečasnog mons. Josipa Dumića koji je bio župnik kad sam slavio Mladu Misu
1974. godine. Obojicu sam volio i poštivao, te osjetio kako me silno podržavaju u mojem duhovnom opredjeljenju. Neka ih Gospodin nagradi svojim mirom za sve dobro što su učinili meni osobno, kao i ovoj župi i gradu Požegi. Uz ova osobna sjećanja i zahvalnost svima koji su me pratili, želio bih u ovoj prigodi posebice zahvaliti Bogu za dar svetoga Reda kojim sam bio ovlašten slaviti svetu euharistiju."



Ustvrdivši kako je misnički jubilej prigoda prisjetiti se milosnog događaja ustanove Euharistije i svetoga Reda u dvorani Posljednje večere, nadbiskup Puljić je progovorio o tome što znači primiti službu svetoga Reda. "Sv. Ivan Pavao II. odgovara kako to ʼznači ući u borbu za Isusovo evanđeljeʼ i biti ʼrevan pastirʼ koji se trudi na najbolji mogući način izvršiti volju Božju. Uvijek sa sviješću da nikada nisu sami i da mogu računati na zauzete vjernike laike. Budući da nisu privatni vjernici, od njih se očekuje da budu dobrog i uzornog ponašanja, pružajući ljudima jasna načela, te ʼs osmijehom oca stvaraju ozračje opuštenosti i sigurnosti u službi koju im je Providnost povjerilaʼ". kazao je nadbiskup Puljić itirajući riječi pape Franje.



U natavku homilije nadbiskup je rekao kako Božji službenici imaju tri velike ljubavi po kojima ih vjernici prepoznaju. "To je najprije ljubav prema euharistiji koja je izvor snage, njihova utjeha i nagrada. Tu je i ljubav prema Mariji, jer ʼbiti Isusov učenik znači biti i Marijino odano dijeteʼ. Tu je i treća ljubav prema Svetom ocu Papi, kojega je sv. Katarina Sijenska nazivala ʼslatkim Kristom na Zemljiʼ." Izrečene tvrdnje nadbiskup je potkrijepio primjerima bl. Alojzija Stepinca i bl. Ivana Merza. Kazao je potom kako uz navedene tri ljubavi Božji službenici trebaju imati i druge vrline kao što su razboritost, poniznost, zahvalnost i strahopoštovanje u zvanju koje obavljaju "jer, župa ili biskupija nisu njihovo vlasništvo, već Božje imanje kojim valja savjesno i odgovorno upravljati. Uz to se očekuje da Božje službenike resi plemenitost i dobrota. Ona ih veže uz Isusa koji je prošao zemljom čineći dobro, pa i njima pruža mogućnost suobličiti se s njime i biti njemu slični."



U posljednjem dijelu homilije nadbiskup je uputio riječi zahvale. "Dragi biskupe Ivo, braćo svećenici, redovnice i redovnici, katehete, bogoslovi i sjemeništarci, draga rodbino, braćo i sestre u Kristu, ovom prigodom želim zahvaliti Božjoj Providnosti za dar Crkve i svetoga Reda u njoj, posebice za djelitelje svetih Tajna koji diskretno, ustrajno i odano rade na njivi Gospodnjoj. Možda je njihov trud ponekad zaliven znojem i gorkim suzama koje mnogi i ne primjećuju. ʼAli, Ti Gospodine, sve to vidiš i bilježišʼ (Ps 56, 9). Stoga, neka se u ovoj prigodi vine k nebu naša zajednička zahvala i pohvala nebeskom Otcu što je osnovao Crkvu i u njoj ustanovio sveti Red kako bi se Krist u ovoj suznoj dolini mogao opet utjeloviti i očitovati kao ʼmilosrdni brat i vjeran suputnikʼ (Heb 2, 17), kao ʼpastir i liječnik koji ozdravlja, iscjeljuje i krijepi“ (Lk 5, 31), kao „učitelj koji poučava i pokazuje ljudima putove Božjeʼ (Mt 22, 16)."



Na svršetku homilije nadbiskup se obratio subraći svećenicima uputivši im riječi ohrabrenja kojima se Gospodin obratio Abrahamu: „Ne bojimo krenuti tamo kamo nas on šalje” (Post 15, 1). "I nama je kao i proroku Izaiji tumačio da nas je On ʼotkupio i imenom zazvaoʼ (Iz 43,1), pa nas hrabrio ʼda se ne bojimo ljudskih poruga i uvrjedaʼ (Iz 51, 7). Ovo je zato osobita prigoda sjetiti se i zahvaliti Bogu što se njegovo oko na nama zaustavilo i što nas je slabe i plašljive tješio da poput apostola Pavla ʼsve možemo u Onome koji nas jačaʼ (Fil 4, 13)." Uz riječi zahvale, nadbiskup je završio homiliju uputivši Bogu molitvu za oprost svih propusta te za nova duhovna zvanja u Požeškoj biskupiji i cijeloj domovini Hrvatskoj.



Nakon popričesne molitve, vjernici su uputili Bogu molitvu za Požešku biskupiju, a potom je biskup Martinović, čestitajući 27. obljetnicu biskupije, zahvalio svima na požrtvovnom radu i služenju kojim se ugrađuju u ovu mjesnu Crkvu. Predvoditelju slavlja, zadarskom nadbiskupu u miru, zahvalio je za dolazak obećavši mu daljnju molitvenu podršku požeških vjernika i
poručio mu kako je u Požegi uvijek dobrodošao. Zahvaljujući na pozivu i zajedničkoj molitvi nadbiskup Puljić je na sve nazočne zazvao Božji blagoslov.
















Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Podržavate li porez na nekretnine?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI