Danas je blagdan svetog Roka ili Rokovo
16.8.2025. | 09:09
HKM/ Požežani
Pregleda: 1686
FOTO: TZ Grada Požege/ Požežani
Danas, 16. kolovoza slavi se sv. Rok ili Roko, franjevački trećoredac, hodočasnik, dobrotvor, zaštitnik od kuge i kolere. Rođen je 1295. godine u Montpellieru, starodrevnom gradiću u južnoj Francuskoj.
Otac mu je bio grof, a pobožna majka mu je dala odličan odgoj. Dulje su vremena bili bez poroda, a tako su željeli djecu. Molili su i zavjetovali se i Bog im je dao sina, koji će postati slavan svetac. Njegovi su se preci borili za oslobađanje Svete zemlje. Kao mladić ostao je bez roditelja, pa je sva svoja dobra prodao, a novac razdijelio siromasima.
Kao siromašan hodočasnik uputio se u Rim, nadahnut svetopisamskom riječju: ‘Ako želiš biti savršen, prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me!’ – prenosi HKM.hr.
Na putu prema Rimu zaustavio se u jednom malom gradiću gdje je dvorio oboljele od zaraznih bolesti. Tu je učinio i nekoliko čudesa. Bog je po njemu izvodio velika djela. Rokova je svetost dokazana križem i patnjom, bez koje ne može biti prave svetosti. Dvoreći okužene od gube, Rok se i sam razbolio, pa su ga u Piacenzi izgnali iz grada.
Osjetio se osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u obližnju šumu i hranio se biljem i pio vodu iz vrela, koje je poteklo u njegovom skrovištu, uzdajući se posve u Božju providnost. Predaja kaže da mu je jedan pas svakoga dana dolazio i donosio komad kruha i lizao mu rane. Prizor su ovjekovječili mnogi slikari. Vlasnik psa, grof Gottardo Palastrelli, slijedio je životinju u šumu i primio Roka pod svoj krov.
Tijekom razgovora Roko je na njega ostavio dubok dojam te se on, inače čovjek ne baš duboke vjere, obratio i prihvatio Roka i njegovao ga dok nije ozdravio.
Nakon što je ozdravio, Roko je nastavio put prema svom rodnom gradu. Iscrpljen od teške bolesti bio je potpuno izobličen te ga sugrađani nisu mogli prepoznati. Smatrajući ga sumnjivcem bacili su ga u zatvor.
Tamo je proveo pet godina i ponovo obolio od kuge. Na samrti, svećeniku koji mu je došao podijeliti sakramente, otkrio je tko je. Preminuo je 16. kolovoza 1327. godine. Pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja.
Štovanje ovog sveca su uvelike proširili franjevci i kapucini. U Rimski martirologij ga je unio papa Grgur XIII. Taj unos kasnije potvrđuje i papa Urban VIII.
Mi Požežani, a posebno stanovnici Orljavske ulice, i ulice Svetog Roka, od davnina slavimo Rokovo kao svoj blagdan.
Kapelica Svetog Roka koja se nalazi na mjestu gdje se Orljavska ulica sastaje sa ulicama Matice hrvatske i Svetog Roka izgrađena je davne 1739. godine. U jutarnjim satima na svako Rokovo u kapelici i na prostoru oko nje služena je sveta misa, da bi popodne Požežani iz ovih ulica na kirvajski ručak pozivali svoju rodbinu i prijatelje.
Ovaj običaj nakratko je zaboravljen u vrijeme komunizma, da bi nakon 1990. godine Rokovo opet počeli slaviti mnogi, naročito starosjedioci iz ovih ulica. Spomenimo još da su kip Svetog Roka Požežani davne 1749. godine postavili i na Spomenik presvetog trojstva (uz Sv. Sebastijana, Franju Ksaverskog i Karla Boromejskog) no jedne "lude" noći 1950. godine mladi pripadnici požeškog ogranka komunističke omladine čekićem su uništili glave na kipovima sva 4 svetca. Prema dostupnim fotografijama kipovi svetaca obnovljeni su, i danas se na fasimilu spomenika koji je na Trg postavljen prije petnaestak godina.
E sad, za one koji se pitaju zašto je baš Sveti Rok dobio svoj kip, kao i kapelicu, u Požegi prije gotovo 300 godina - podsjećamo Vas da je kuga u Požegi davne 1739. godine ubila više od polovice stanovnika... (otprilike 800 od 1500 tadašnjih žitelja grada na Orljavi - napominjem vam da sve ovo pišem iz glave, pa su moguća i manja odstupanja).
Kako je Sveti Rok svetac zaštitnik od zaraznih bolesti, Požežani su mu se zavjetovali, kako epidemija više nikada ne bi pogodila našu Požegu! Stoga ne bi bilo loše da se svi u svojim molitvama obratimo za pomoć Svetome Roku, da nas zaštiti od raznih korona, majmunskih boginja, i sličnih bolesti modernoga svijeta...” - napisali su svojedobno na popularnoj stranici Požežani.
