Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupij

FOTO: Požeška biskupija

1.4.2023. | 10:48 | Požeška biskupija
Pregleda: 693

Na Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji, 31. ožujka 2023., nakon prijepodnevne međureligijske molitve održane kod spomenika „Cvijet“ u Jasenovcu, navečer je u župnoj crkvi održana središnja proslava toga Dana. Uz biskupe Đakovačko-osječke crkvene pokrajine i svećenike iz župa Novljanskog i Pakračkog dekanata na slavlju su sudjelovali i brojni vjernici hodočasnici. U svom pozdravu požeški biskup Antun je rekao: »Još odjekuje neoslabljenom snagom pitanje koje je Bog na prapočecima čovječanstva uputio Kajinu kad je ubio svoga brata Abela: „Gdje ti je brat?” Pitanje je posebno izazovno u Jasenovcu i na drugim mjestima ljudskih stradanja, gdje je jedan brat progonio, prezreo, ponizio i ubio drugoga brata. Na Dan obnove čišćenja povijesnog pamćenja u Požeškoj biskupiji naš odgovor na postavljeno pitanje glasi: „Gospodine, sva naša ubijena braća i sestre, bilo koje nacije, vjere, društvenog ili socijalnog stanja nalaze se u našem otvorenom, molitvenom i suosjećajnom srcu, kojim im danas iskazujemo svoje poštovanje, ljubav i zahvalnost.“ Okupili smo se oko Isusove Majke, Gospe naše Jasenovačke, da bismo pogledom vjere u Božjem milosrđu i ljubavi, objavljenoj u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, prepoznali istinu o nedužno ubijenim ljudima, te se pročišćeni pokorom i molitvom, kajanjem i praštanjem, približili žrtvama teških povijesnih stradanja sve do Domovinskog rata i zadržali ih u pamćenju oslobođenom osjećaja mržnje i osvete, i tako pridonijeli pomirenju.

Kao i prethodnih godina, našem pobožnom djelu pridružili su se i ovom prigodom biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Od srca i bratski pozdravljam nadbiskupa i metropolita msgr. Đuru Hranića, koji predvodi ovo sveto slavlje, biskupa srijemskog msgr. Đuru Gašparovića, biskupa koadjutora srijemskog Fabijana Svalinu te sve one koje su oni donijeli u svojim pobožnim osjećajima i molitvama. S istim bratskim poštovanjem i zahvalnošću pozdravljam i izaslanika pakračko-slavonskog episkopa Jovana paroha Dragana Antonića, kanonike požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra, svećenike i vjernike iz župa Novljanskog i Pakračkog dekanata, napose pješake, domaće jasenovačke župljane na čelu sa župnikom Pejom Oršolićem, te sve one koji su s nama povezani putem izravnoga prijenosa Hrvatske televizije i Hrvatskog radija te Hrvatskog katoličkog radija. Dobrodošli!«, kazao je biskup Antun.




U homiliji nadbiskup Đuro Hranić je rekao: »Sabrani smo na području teških stradanja tijekom i poslije Drugoga svjetskoga rata te u Domovinskom ratu da bismo pred Isusov križ, do njegove milosrdne ljubavi, vjerni pozivu svetoga Ivana Pavla II. na pokorničkom slavlju obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika te poticajima sveopće Crkve ovamo u molitvi pred raspetog i uskrslog Gospodina Isusa Krista doveli sve žrtve i sve zločince, da bismo mu povjerili sve nepravedne osude, progone, mučenja, ponižavanja i ubijanja nedužnih ljudi i kako bismo za sve njih molili Oca nebeskoga za oproštenje i milosrđe, kako bi darom njegove milosti bila ozdravljena sva srca i svi narodi, sve rane i sva nepovjerenja.


U današnjem prvom liturgijskom čitanju prorok Jeremija opisuje svoju osobnu krizu u koju je upao zbog toga što je bio izložen progonu svojih nekadašnjih prijatelja. Naime, kad je imao 24 godine Bog ga je pozvao da bude prorok u vlastitom Izraelskom narodu. Morao je uvjeravati svoje sunarodnjake, rođake, rodbinu, prijatelje, vođe svoga naroda da ih neće spasiti lažni kompromisi, niti savez s političkim i vojnim moćnicima, nego da su im prije svega potrebni vjernost Bogu i obraćenje srca. Jeremija je doživio da su se zbog toga čak i njegovi prijatelji okrenuli protiv njega i željeli ga ukloniti jer su osjetili da on svojim propovijedanjem i stavovima ugrožava njihove naume i interese. Jeremiji nije bilo dopušteno da bude ono što je on: prorok. Nije mu dopušten njegov poseban i drugačiji identitet. Nije mu dopušteno da bude manjina, da misli i osjeća svojom glavom i srcem. Njegov je proročki identitet proglašen nepoželjnim, štoviše opasnim. Čitanje opisuje posljedice prorokove vjernosti Bogu i svom proročkom poslanju. To su najprije bili nerazumijevanje i distanca, potom društvena i socijalna diskriminacija, progon i na kraju zatvor i smrt.



Kroz to iskustvo prošao je i sam Isus. Neposredni kontekst današnjeg evanđeoskog odlomka je Isusova tvrdnja: „Ja i Otac jedno smo“ (Iv 10,30). Židovi su na to, kako smo čuli, pograbili kamenje da ga kamenuju zbog hule, jer je - iako je čovjek - sam sebe izjednačavao s Bogom. I tako ni Isusu nije bilo dopušteno da bude ono što on jest. Nije mu bio dopušten njegov identitet Sina Božjega. I njegove su riječi proglašene opasnima. I to stanje nastavlja se nažalost kroz čitavu povijest. Oni koji drugačije osjećaju i misle, proroci, pa i sam Sin Božji stradavaju.

U misaonom, nacionalnom, religioznom, političkom, totalitarnom ambijentu nema i ne smije biti pluralnosti, razlika. One se uklanjaju i brišu i nasilnim putem. Svatko tko se, ne samo ne uklapa, nego tko se ne poistovjećuje sa zadanim odrednicama, biva marginaliziran i na kraju osuđen i uklonjen. I takav je totalitarni sustav koji je stvorio preveliki broj žrtava i prouzročio golemo stradanje, razlog radi kojeg smo draga braćo i sestre u pokorničkom tonu danas okupljeni ovdje na Danu obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Jasenovcu i radi čega se okupljamo također u Staroj Gradiški, na obilježavanju Bleiburške tragedije i „Križnoga puta“, u Vukovaru, u Srebrnici. Poštovanje prema žrtvama, molitva za njih, zazivanje Božjeg milosrđa, kajanje, molitva za obraćenje počinitelja zla, nas pozivaju i na ostala mjesta progona i stradanja na kojima se suočavamo s kostima žrtava totalitarnih ambijenata i sustava, totalitarnog režima fašizma, nacizma i komunizma, nepravednih osuda, progona, mučenja, ponižavanja i ubijanja nedužnih ljudi kojima su ideologije i totalitarni sustavi odricali pravo na vlastiti jezični, nacionalni, kulturni, vjerski i politički identitet. Na takvim mjestima uvijek jasnije shvaćamo da svaki puta kad uklonimo Boga i kad njegovo mjesto zauzmu politika, nacija, jezik, religiozna pripadnost, svjetonazor ili misaoni stavovi te kad nešto od toga preraste u ideologiju, tada počinju se rađati i počinjemo stvarati nove žrtve. O tome progovara sv. Ivan, pišući današnji evanđeoski odlomak: o neprihvaćanju i odbacivanju vjere u Boga. Konstitucija Drugog vatikanskog sabora o Crkvi u suvremenom svijetu zato naglašava: „Otajstvo čovjeka stvarno postaje jasnim jedino u otajstvu utjelovljene Riječi. (...) Krist, novi Adam, objavljujući otajstvo Oca i njegove ljubavi, potpuno otkriva i čovjeka njemu samome“ (GS 22).



I kad se dogodi odbacivanje Boga ono uvijek završava u gaženju čovjeka i ljudskih prava. Odbacivanje Boga i postavljanje ideologije na prvo mjesto je, draga braćo i sestre, zlo koje na osobito snažan način pred nas izranja na mjestima kao što je Jasenovac. I cjelokupni problem žrtava Drugoga svjetskoga rata na području Nezavisne države Hrvatske, a posebno ovdje u Jasenovcu, sveden je ponajprije na rat brojevima žrtava radi ideološkoga pristupa koji ne trpi Boga, znanost, istinu niti ikakav autoritet iznad naše ljudske pristranosti, iznad naših računica i naše grešnosti. Radi ideologije su se brojevi žrtava mijenjali ovisno o okolnostima i potrebama političkih režima i njihove vlasti. Zbog ideološkog pristupa Jasenovac još uvijek nije od političke prerastao u povijesnu temu. Zbog ideološkog pristupa se neke žrtve nije smjelo niti spominjati. Radi ideološkog pristupa pristrano još i danas brojimo samo vlastite žrtve i njih ističemo te im pripisujemo veću vrijednost, a zanemarujemo i ne brojimo ili nedovoljno vrednujemo žrtve drugih. Nečiji ideološki pristup je krajnji odgovor zašto se ne ulazi u sve arhive, zašto je dio arhiva uništen ili skriven, zašto su neka iskapanja zaustavljena te zašto se niti danas ne pristupa iskapanjima svih grobišta i relevantnim istraživanjima koja će omogućiti utvrđivanje cjelokupne istine, njezino sagledavanje i suočavanje s njom svih nas, bez obzira kakva ta istina bila.

Ovoj mjesnoj Crkvi i svima nama okupljenima darovana je milost i svjetlo jasnoće da je zatvorenost srca pred Bogom, pred Isusom Kristom i njegovom riječju, kakvu smo susreli u današnjem evanđeoskom odlomku kod njegovih sunarodnjaka, i kakva se pojavljuje i danas u našim ljudskim srcima, da je ta tvrdoća pogubna za nas same i za našu budućnost. Ona proroke, hrabre i časne ljude među nama, kao što je to bio židovski prorok Jeremija, kao što je to u vrijeme Drugog svjetskog rata bio bl. Alojzije kard. Stepinac, pretvara u mučenike. Zatvorenost srca pred Bogom, zatvorenost za dar svjetla istine, to nastavlja činiti i dalje. Ona se pokazuje razornom za nas same i za ljude oko nas.

Zato smo, odupirući se razornoj zatvorenosti pred Bogom, otvarajući se istini i slobodi za istinu, moleći za Božje milosrđe i za oproštenje ljudi kojima smo počinili zlo i za one koji su nam nanijeli zlo, danas na pokorničkom i pokajničkom slavlju ovdje u Jasenovcu. Svjesni smo da zatvorenost srca pred Bogom koji sve zna i sve vidi, zatvorenost srca pred istinom i odbacivanje istine redovito graniče s raskrinkavanjem vlastitih nedjela i grijeha. Danas zato svoje srce otvaramo Bogu, i molimo za njegovo svjetlo te se ponizno otvaramo za istinu jer znamo da oholost i pomanjkanje poniznosti čini još očitijom te još jadnijom našu vlastitu grešnost i zlo koje je u nama. Molimo da nas sve zahvati i u potpunosti prožme njegova dinamika ljubavi i preobrazbe nasilja u ljubav te smrti u život. Amen.«



Nakon popričesne molitve oblikovana je procesija s Gospinom slikom, u kojoj su hodočasnici središtem Jasenovca iskazali Isusovoj Majci svoju odanost i ljubav. Po povratku procesije u crkvu, biskup Antun je potaknuo vjernike neka povjere Isusovoj Majci sve ono što nose kao vlastite nemoći, a posebno onu nemoć pred stradanjima i žrtvama u kojima ne možemo ništa učiniti, ali može Bog svojim milosrđem i praštanjem, te je predvodio molitvu povjere Blaženoj Djevici Mariji. Potom je zahvalio svima nazočnima na čelu s biskupima i svećenicima što su se ovoga dana spomenuli jasenovačkih, bleiburških, voćinskih, vukovarskih i svih drugih žrtava i bili molitelji za njih te im tako posvjedočili svoju blizinu i iskazali poštovanje. Zamolio je Isusovu Majku, Gospu Jasenovačku da ih sve prati svojim zagovorom kako bi im predstojeći Veliki tjedan Isusove muke, smrti i uskrsnuća bio duhovno plodan.









Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Hoćte li glasati na izborima za EU Parlament?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI