Ako nisu mogli Beograd i Zagreb, može li Bruxelles!??
12.5.2018. | 10:07
Franjo Memedović
Pregleda: 6250
Društveni dom u B. Drenovcu
(FOTO: Franjo Memedović)
Davno je to bilo i od tada je prošlo punih sedamdeset godina. Započela ih je graditi jedna država, kao nasljeđe nedovršene dobila ova samostalna Hrvatska, a zatim kao takvi, u još gorem stanju, prije pet godina ušli su u veliku zajednicu država , Europsku uniju.To je sudbina i prošlost nikad dovršenih i bar nekoj svrsi privedenih nekoliko desetina ,,društvenih domova kulture" diljem cijele Hrvatske.
Te davne 1948. godine, ondašnji osloboditelji i pobjednici rata u svom pobjedničkom zanosu i euforiji krenuše u izgradnju megalomanski zdanja širom novostvorene države, koje oni nazvaše ,,domovima kulture", kako bi narod osvijestili i kulturno prosvijetlili, te na takav način pokazali brigu za kulturnim uzdizanjem i osjećajem zajedništva u socijalističkom ,,ravnopravnom" društvu. Koliko je to društvo ravnopravno bilo govore činjenice i dokazi kako su ti domovi građeni na silu otetim građevinskim materijalom koji su mještani naselja u kojima se to gradilo, imali pripremljen za izgradnju svojih stambeni i gospodarski objekata. Kako neki podaci govore, u Hrvatskoj je takvih domova izgrađeno preko 140 , od kojih je jedan dio dijelom priveden kakvoj takvoj svrsi i namjeni, dok je drugi dio dočekao sudbinu i stanje u kakvom su te građevine danas, a o čemu svjedoče , sada već avetna zdanja, na pleterničkom području, točnije, u Brodskom Drenovcu i Sulkovcima.
Što danas u Drenovcu i Sulkovcima mogu očekivati od svojih ,, domova kulture" koji na svojevrstan način ,,krase" središta njihovih naselja i koji predstavljaju potencijalnu životnu opasnost za sve one koji im se približe? Ne puno, samo onoliko koliko im je za društvene aktivnosti potrebno. U jednom razgovoru s predsjednikom MO Brodski Drenovac, Miranom Sivonićem, doznali smo njegovo mišljenje i pogled, na koji način riješiti problem drenovačkog doma. On smatra da bi dvije trećine sadašnje zgrade do kraja trebalo srušiti, a ostatak, kako on kaže lijevo krilo, urediti u novi drenovački Društveni dom u čijem bi sastavu bila višenamjenska dvorana za dvjestotinjak posjetitelja s priručnom kuhinjom, skladištem i sanitarnim čvorom. ostatak prostora bi se iskoristio za uređenje radnih prostorija za potrebe MO i raznih drenovačkih udruga, a u jednom dijelu mogao bi biti i prostor za ambulantu opće medicine. U dijelu novog doma koji je okrenut prema glavnoj prometnici mogao bi se urediti poslovno-komercijalni prostor, koji bi se iznajmljivao za gospodarske djelatnosti. S ovakvim sličnim rješenjem i u Sulkovcima bi sigurno bili zadovoljni, ali na koji način do svega toga doći?
Kao i uvijek, pa tako i u ovom slučaju, problem predstavljaju materijalna sredstva. Njih u proteklom vremenu nije mogla, znala ili htjela pronaći bivša Jugoslavija, a u proteklih dvadeset osam godina ni samostalna država Hrvatska, a u Europskoj uniji i ne znaju da tamo negdje na njihovu jugoistoku postoje neka sela ,kao što su Drenovac i Sulkovci. Netko ih na to mora i treba podsjetiti. Grad Pleternica i njezina administracija, koja uspješno odrađuje svoj drugi mandat, dobro su poznati po kvalitetnom pisanju projekata i u povlačenju sredstava iz fondova EU, kao i onih iz fondova resornih ministarstava Hrvatske vlade, što daje nadu da bi tako nešto mogli učiniti, a i u tome i uspjeti, za dovršetak Društvenih domova u Drenovcu i u Sulkovcima. Ako se na neke Mjere do sada i zakasnilo, bit će ih sigurno još, za što treba biti pripremljen i strateški određen. Treba možda zadnji puta pokušati, jer nada, da će ova zdanja ikada do kraja biti dovršena, i tako je već odavno umrla.
Foto i tekst: Franjo Memedović
