Vinko Begić: ʺAko nismo izdajice, jesmo kukavice, ako nismo ulizice, jesmo lopovi i ubojice vlastitoga narodaʺ
13.3.2020. | 18:13
Vinko Begić
Pregleda: 32472
Vinko Begić
(FOTO: nacional.hr)
U vremenima dugih traženja, nesnalaženja, izdaja i kukavičluka nakon smrti pokojnoga Predsjednika, na površinu su isplivali i razotkrili su nam se svi kreatori i nositelji zločina detuđmanizacije, rashrvaćivanja i nasilne dekristijanizacije naše zajednice, društva i Države. Počinitelji tih zločina sada nas pozivaju na zajedništvo. I to po njihovim uvjetima! Zajedništvo s izdajicama, kukavicama, ulizicama, ubojicama i lopovima bio bi završni čin potpune negacije Tuđmanove Hrvatske demokratske zajednice i uništenja stranke i Države. Odrekli su se Gospodina našega i Stvoritelja, izopačili su Njegovo stvaranje, niječu i izvrću našu povijest te se šprdaju i ruglu izvrgavaju hrvatski narod i naše svetinje...
Naraštaji mladih danas ne mogu razumjeti, a kako bi i mogli razumjeti, i dao dragi Bog, ne razumjeli nikada, kako su u vrijeme Domovinskoga rata ljudi morali drhtati, strepiti za svoju slobodu, svoj život, za sudbinu svojih obitelji za koje su na neki način bili odgovorni. O svemu tome valja promišljati. Tim više se moramo diviti ljudima koji su imali hrabrosti, dovodeći svoj život u opasnost, priključiti se gotovo goloruki obrani hrvatskoga naroda i hrvatskih zemalja i to morali platiti životom, kao mnogi moji prijatelji i poznanici. Naučio sam da postoje dva stila politike ili mogu reći dvije vrste političara. Jedni smatraju da cilj opravdava sredstvo. Svako sredstvo, uključujući zločine! Drugi su političari itekako svjesni toga da postoje sredstva koja čak i najsvetiji cilj mogu oskvrnuti. I to je vrsta političara koju je predvodio pokojni Predsjednik i koje smatram sposobnima da u sveopćoj buci ovih iznova sudbonosnih zbivanja čuju glas razuma, da čuju zahtjev hrvatskoga naroda, a on može samo glasiti da si svi ljudi koji imaju dobru volju konačno međusobno pruže ruke preko svih grobova i preko svih rovova i trajno eliminiraju iz političkog polja izdajice, kukavice, ulizice, ubojice i lopove! Osobito kreatore i izvršitelje zločina detuđmanizacije, rashrvaćivanja i dekristijanizacije naše zajednice, društva i Države!
Crkva u Republici Hrvatskoj i HDZ
Svetoj Crkvi Katoličkoj utječe se oko 89% našega naroda, a među nama su i nacionalne manjine unutar kojih je preko 90% kršćana. Nameće se pitanje kako su ostvarene strukture vlasti na svim razinama koje su posve u rukama nekršćana, izrazite manjine u hrvatskom društvu, a u kojemu živi i djeluje i oko 2500 katoličkih svećenika i redovnika? Upravo te činjenice određuju okvir za traženje odgovora!
Je li Crkva u Hrvata u jednom trenutku postala snena i previdjela da su mir i prava kršćanska ljubav neostvarivi bez pravde ili su biskupi ucijenjeni, kako javno, ne tako davno, reče gospodin Davor Ivo Stier i nitko ništa ne učini? Sama pretpostavka, kao i mogućnost da su biskupi ucijenjeni, alarmantna je i nedopustiva te iziskuje temeljitu analizu.
O Božiću 1997. godine dogodila se Poslanica, sa, za hrvatski narod i državu, sudbonosnom rečenicom: »Na djelu je grijeh struktura što su ih omogućili zakoni i propisi, kojima prvotni cilj nije bio opće dobro čovjeka i zajednice.« U situaciji dok hrvatska vlast još uvijek nije bila uspostavljena u cijeloj Državi, rečenica kojom je grijeh pripisan vladajućim strukturama djelovala je pogubno, na rubu izdaje, te je upućivala na potpuni izostanak strateškoga promišljanja o narodu i domovini. Nakon što su počele medijske zloporabe citirane rečenice i s njima buđenje i javno djelovanje do tada pritajenih struktura koje su upravljale socijalističkom Hrvatskom, a uz ludosti Dražena Budiše, uslijedila je Kardinalova šutnja koja je obodrila nositelje i izvršitelje zločina detuđmanizacije i rashrvaćivanja društva i Države, s krajnjim ciljem eliminacije praktičnih katolika s pozicija vlasti i iz javnoga života.
Javno djelovanje struktura koje su upravljale socijalističkom Hrvatskom nije Crkvu u Hrvata razbudilo te je Crkva postala žrtvom zagovornika Sanaderovoga preuzimanja Hrvatske demokratske zajednice. Biskupima se nebitnim činilo postupanje pokojnoga Predsjednika prema Sanaderu, koji je Sanadera razotkrio, onemogućio i potjerao od sebe.
Podsjećam kako su tada i osobe poput Doris Pack, a na kakve je sveti i mudri Sirah osobito upozoravao (Sir 26, 12), pohodile biskupe u nastojanjima da onemoguće Ivića Pašalića na njegovu putu da postane predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice, a sve pod izgovorom kako Ivić Pašalić ne odgovara Europi. U to je vrijeme Ivić Pašalić bio jedini političar u Republici Hrvatskoj koji je bez zadrške ostao dosljedan i vjeran politici i viziji pokojnoga Predsjednika i suprotstavljao se nastojanjima zločinačke strukture da svede Hrvatsku demokratsku zajednicu na razinu potpune gadljivosti u narodu, a na kraju i uništi stranku. S HDZ-om je pokojni Predsjednik osamostalio i stvarao nezavisnu Državu, pa bi uništena Hrvatska demokratska zajednica značila i uspješno izvršenu detuđmanizaciju.
Nakon 7. općeg sabora HDZ-a, održanoga 22. i 23. travnja 2002. godine, na kojemu je zločinačka struktura prijevarnim načinom postavila suradnike jugoslavenskih vojnoobavještajnih službi i operativce Uprave bezbednosti JNA na vodeće pozicije te tako preuzela stožernu stranku u uspostavi i obrani Države, a osobito nakon preuzimanja vlasti na državnoj razini krajem 2003. godine, uz već ranije preuzeti Ured Predsjednika Republike Hrvatske, započelo je razdoblje intenzivnoga rastakanja svega hrvatskog, otvorenoga iskrivljavanja povijesnih činjenica, zamjena teza i progona svih Hrvata odanih viziji pokojnoga Predsjednika, te posebno praktičnih katolika koji su tu strukturu najlakše prepoznavali i po članstvu i po načinu djelovanja.
Aktualno vodstvo nekada Hrvatske demokratske zajednice su isti oni, imenom i prezimenom, s istim navikama i jednakoga sustava vrijednosti, koji su Hrvatsku demokratsku zajednicu strastveno i uspješno pretvarali u bandu razbojničku i zločinačku organizaciju, sprovodeći detuđmanizaciju, temeljito i na svim razinama, rabeći metode iz najcrnje naše prošlosti. Današnje vodstvo HDZ-a čine izabranici zloduha Ive Sanadera i oni su najzaslužniji za izgrađene strukture vlasti u svim segmentima koje su posve u rukama nekršćana.
Pozicija Predsjednika Vlade Republike Hrvatske omogućila je Ivi Sanaderu već u prvoj godini mandata, skriveno od javnosti, počinjenje zlodjela nezabilježenoga u povijesti hrvatskoga naroda.
Biskupi HBK i HDZ
»Ujedinio« je Sanaderov zloduh biskupe u iskazivanju neposluha prema Svetoj Stolici na način da su biskupi odustali od nastavka pregovora s Vladom Republike Hrvatske započetih za vrijeme mandata Ivice Račana, oko određivanja naknade za Crkvi oduzetu imovinu koju Država nije bila u mogućnosti vratiti ili nadomjestiti odgovarajućom imovinom, iskazane dionicama Croatia osiguranja d.d. i Hrvatske poštanske banke d.d., unatoč činjenici što je Crkva imala uporište u odredbama Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, a biskupi odobrenje i preporuku Svete Stolice za naznačene pregovore.
Zaslugom suradnika jugoslavenskih vojnoobavještajnih službi i operativaca Uprave bezbednosti JNA u vrhu HDZ-a, Crkvi, kojoj se utječe oko 89 % našega naroda, dakle nama, nije vraćeno niti 7% imovine otete za vrijeme zločinačkoga Brozovog režima!
Povijesnim govorom u njemačkom Parlamentu, 23. rujna 2011. godine, Sveti Otac Benedikt XVI. podsjetio je na posljedice razdvajanja politike od prava i naznačio zadaću i put političkog uspjeha. Politika se mora zauzimati za pravednost kako bi ostvarila uvjete za mir, a u svojoj zauzetosti mora biti podložna primjenjivanju i razumijevanju prava. Pritom je Papa posegao za pitanjem svetoga Augustina: »Ako se država ne temelji na pravu, po čemu se onda razlikuje od velike bande razbojnika?« te tako definirao status mnogih europskih stranaka pa i HDZ-a.
Upravo iznenađuje s koliko se neupućenosti i drskosti hrvatska HDZ-ova Vlada još prije Papinog govora u njemačkom Parlamentu svrstala među bande razbojničke otimajući Porečko-pulskoj biskupiji nekretninu poznatu kao samostan Dajla, na način da je aktualni ministar pravosuđa, koji je i tada bio ministar pravosuđa, 09. kolovoza 2011. godine donio odluku da se ništavnim oglasi akt kojim je Biskupija stekla vlasništvo nad nekretninom.
Nije vodstvo Hrvatske demokratske zajednice u slučaju Dajla branilo hrvatski suverenitet, a još manje je brinulo o dobrobiti Crkve i naroda, nego je grubo nasrnulo na ugled Svetoga Oca, »isprovociralo« zajedništvo hrvatskih biskupa u javnom iskazivanju neposluha Svetomu Ocu, nastojeći pritom hrvatski vjernički puk suprotstaviti papi Benediktu XVI. te narušiti dobre odnose Svete Stolice i Republike Hrvatske.
Povijest je učiteljica života i kao puno puta do sada, s višegodišnjim odmakom od slučaja Dajla, iznova nam pokazuje da je svako nepoštivanje vlasništva samo priprema za nepoštivanje života. Odlukom Ministra pravosuđa o Dajli ukinuta je pravna sigurnost u Republici Hrvatskoj i započela su »vremena bezumlja i divljaštva« koja postaju svakome vidljiva i svima ugroza!
»Čudesno« međusobno razumijevanje i hrvatskome vjerničkom puku »nedokučiva« bliskost protukršćanski usmjerenih vodstava HDZ-a, od Sanadera redom sve do Plenkovića i biskupa, iznjedrili su šutnju Crkve u Republici Hrvatskoj te okretanje glave i kada su u javnost dospjeli podatci koji su razotkrili činjenicu kako je Milanka Opačić, koristeći status i zlorabeći položaj i ovlasti, ishodila pogodovanje od Jasne Ćurković Kelava u postupku nezakonitoga posvojenja djeteta, a u sprezi s Gordanom Buljan Flander, čime je izvršeno kazneno djelo trgovanja ljudima. Uspostavljenom podložnošću i poslušnošću nadležnih tijela i sudova zločinačkoj strukturi, navedenim osobama omogućeno je pozicioniranje na čelnim mjestima ustanova i institucija koje su utemeljene radi zaštite djece i pomoći unesrećenoj djeci. Zornosti prikaza radi, napominjem kako je, po UN klasifikaciji težine kršenja ljudskih prava, ovo činjenično stanje gore od situacije kada bi na čelna mjesta ustanova i institucija koje su utemeljene radi zaštite djece i pomoći unesrećenoj djeci, postavili osobe s iskazanim bolesnim i nastranim sklonostima prema djeci. Danas navedene osobe osmišljavaju zakone i nositelji su aktivnosti usmjerenih prema uništavanju djece, mladeži i obitelji.
Upravo takvo stanje Crkve u Republici Hrvatskoj omogućilo je HDZ-ovim vodstvima da cijelo područje politike koje je, prema poznatoj izreci pape Pia XI., »polje najširega milosrđa, političkoga milosrđa« unište. Od početka drugoga mandata Ive Sanadera ne možemo govoriti o hrvatskoj politici, jer ne postoji, a posljedice nepostojanja hrvatske politike i aktualnosti »vremena bezumlja i divljaštva« je i činjenica da je prof. dr. sc. Gordana Buljan-Flander iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, koja je u neraskidivoj sprezi s trgovcima djecom, na Drugoj europskoj konferenciji na temu Formacija i prevencija – Moć kao služenje na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, 19. rujna 2019. održala predavanje kardinalima, biskupima, svećenicima...
-Unatoč činjenici da je Sveti Otac Franjo koji je Papa milosrđa za trgovce ljudima i zlostavljače djece zatražio najstrože kazne.
-Unatoč činjenici da više ne možemo u medijima pratiti druženja Gordane Buljan Flander i Milanke Opačić s uglednom američkom državljankom, gospođom Lynn Montgomery, koja su se hrvatskoj javnosti medijski predstavljala kao privrženost američkih prijatelja Gordani Buljan Flander i Milanki Opačić.
Nakon što je Njegovoj Ekselenciji Kennethu Mertenu, Veleposlaniku Sjedinjenih Američkih Država u Republici Hrvatskoj, 15. prosinca 2014. godine ukazano na činjenicu da se poznanstvo s uglednom američkom državljankom, gospođom Lynn Montgomery zlorabi i hrvatskoj javnosti medijski predstavlja kao privrženost američkih prijatelja, te da pod »zaštitom američkih prijatelja«, a skriveno iza »humanitarnih namjera«, osobe poput Gordane Buljan Flander i Milanke Opačić zlostavljaju djecu, bave se trgovinom ljudima i financijskim kriminalom, gospođu Lynn Montgomery nije više moguće vidjeti u društvu Gordane Buljan Flander i Milanke Opačić.
Članstvo Hrvatske demokratske zajednice je izgubilo dosljednost, dostojanstvo, odvažnost i moralnost, izgubilo je obilježja čovještva i osjećaje. Čitav je jedan naraštaj izgubljen za DOBRO, izgubljen za postupke i postupanja dostojna čovjeka! Članstvo HDZ moramo iznova usmjeriti na put vječnih moralnih vrijednosti, a svaki član ponaosob treba ponovo biti »i s uhom koje iznutra glas svoga Boga sluša«. Po dobroj savjesti slušajmo glas Gospodina našega Isusa Krista!
Počinitelji zločina detuđmanizacije, rashrvaćivanja i dekristijanizacije, čiji su nalogodavci vodstva HDZ-a od Sanadera redom sva do Plenkovića, članstvu su otupjeli savjest i potisnuli vječne moralne vrijednosti te stoga HDZ iz svoga članstva mora žurno eliminirati kreatore i izvršitelje zločina detuđmanizacije, rashrvaćivanja i dekristijanizacije! Bez odgode i milosti.
Savjest i HDZ
Pomračenje savjesti koja više nije kadra razlikovati između dobra i zla u pogledu vrijednosti ostavštine pokojnoga Predsjednika, omogućilo je pozicioniranje nemoralnih i protuhrvatski orijentiranih osoba u vodstvima HDZ-a od 2002. godine do danas. Od Sanadera pa do aktualnog vodstva HDZ-a njeguje se i podstiče nered i nemoral u društvu i obitelji, gaji se nepravda i napada Crkva. A pritom su se sva vodstva pozivala i pozivaju na pokojnoga Predsjednika!
Narodna nas mudrost poučava kako »čovjek i magarac znaju više nego čovjek sam«! Prorok Izaija uzdignuo je magarca čak i iznad prosječnog Izraelca, s obzirom na to da magarac prepoznaje svoga gospodara, svoga hranitelja, te kada ga vidi da dolazi, raduje mu se i veseli. Ipak, proroku nije bilo ni onkraj pameti poistovjetiti čovjeka i magarca! »Ono« što razlikuje čovjeka od magarca skriveno je u knjigama i želi li se »ono« naći i shvatiti, treba čitati. Što je više čitanja i razumijevanja, to će i razlika biti izraženija, a slika od »ono« što razlikuje čovjeka od magarca bit će jasnija!
Stoga bi bilo dobro da bilo koji političar koji bi se usudio spomenuti pokojnoga Predsjednika i pozvati se na njegovu ostavštinu, ponešto i pročita od obilja koje je pokojni Predsjednik za života napisao, pa bi slika od »ono« što razlikuje čovjeka od magarca bila jasnija!
Izdaja i protukršćanske varave ideologije se, od vremena Sanadera pa do aktualnog vodstva HDZ-a, trajno i strastveno potiču i otvoreno podupiru s ciljem napuštanja i potiranja svega onoga što je našemu narodu vlastito i sveto.
Strahote zabluda i pogubnost međusobne uvezanosti Sanaderovih izabranika za opstojnost same Države posebno se očitovala donošenjem izbornoga zakona za nacionalne manjine (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor) dana 24. prosinca 2010. godine, objavljenoga u Narodnim novinama broj 145/10, a koji je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo 29. srpnja 2011. godine. Pod okriljem SANU-a i u okviru Memoranduma SANU-a 2 zločinačka struktura je preko Vladimira Šeksa, Jadranke Kosor i Milorada Pupovca nametnula Hrvatskomu saboru donošenje Zakona prema kojemu bi, nakon što bi bio konzumiran, srpskoj manjini u Republici Hrvatskoj donio status naroda, a Hrvatskomu saboru praktično onemogućio donošenje zakona i odluka bez privole nacionalnih manjina. Unatoč mišljenju četvero sveučilišnih profesora Ustavnoga prava i stava Venecijanske komisije, od Zakona se nije odustajalo, a do pred samo ukidanje Zakona od Ustavnoga suda Republike Hrvatske i stav desetero sudaca Ustavnoga suda Republike Hrvatske bio je u korist ostanka Zakona kakav je Sabor usvojio.
Tek nakon 17. srpnja 2011. godine i razgovora neidentificirane osobe iz Crvenog križa s Veleposlanstvom Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu, u kojemu je partnerima i saveznicima objašnjeno i što takav Zakon znači za zajedničke interese, došlo je do suglasja svih sudaca Ustavnoga suda Republike Hrvatske i jednoglasne odluke Suda o ukidanju Zakona.
Aktualno vodstvo HDZ-a učestalo spominje pokojnoga Predsjednika Tuđmana, poziva se na njegovu misao, viziju i ostavštinu. Pritom jadni ne znaju ni da bi trebali znati, a kamoli da bi znali što je pokojni Predsjednik za života napisao, čemu je stremio i što je činio. Izdajice, kukavice, ulizice, ubojice i lopovi, zbog osobnih se interesa i vlastitih probitaka sada sjećaju pokojnoga Predsjednika. Ne tako davno, nisu ni pokušali iskoristiti »prvorazredni interdisciplinarni znanstveni rad iz područja društvenih i humanističkih znanosti, polja prava i povijesti, grane ustavno pravo, poznavatelja i hrvatske i svjetske moderne i suvremene povijesti« kako bi pomogli pobiti prvostupanjsku presudu nad pokojnim Predsjednikom u Haagu. Arlovićev doprinos rasvjetljavanju nastanka, egzistiranja i prestanka postojanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne (HZHB) pravna je ekspertiza koju je on činjenično napisao za potrebe obrane tada još nepravomoćno osuđenih pokojnih Tuđmana, Šuška i Bobetka te šestorice bosansko-hercegovačkih Hrvata zatočenih u Haagu. U svojoj knjizi »Hrvatska zajednica Herceg Bosna« Mato Arlović je razradio, pravno dokazao, otklonio i pobio optužbu da je Republika Hrvatska s vodstvom Hrvata iz BiH bila povezana »u udruženi zločinački poduhvat radi pripajanja dijela BiH Hrvatskoj«. Znanstvenim argumentima oborio je i neutemeljenu tezu da su »Milošević i Tuđman dogovorili podjelu Bosne i
Hercegovine«. Aktualno vodstvo HDZ-a, kao i donedavna Predsjednica Republike Hrvatske, posjedovali su Arlovićevu knjigu u fazi završnog rukopisa, što znači da su na vrijeme mogli poduzeti neophodne radnje prema Tribunalu, a predloženo im je i što bi se moglo činiti. Međutim zbog nezainteresiranosti, neznanja i izostanka diplomatskih vještina nisu ni pokušali bilo što učiniti, kao što im i sada po tom pitanju izostaje svaka zainteresiranost!
Ostane li ova nepravedna i, na povijesnim činjenicama, neutemeljena presuda kakva jest, naša djeca, unuci i praunuci ispaštat će i plaćati odštete u nedogled! Zbog laži i manipulacija, toliko svojstvenih aktualnom vodstvu HDZ-a, zbog njihove nezainteresiranosti i neukosti, nad najviše stradalničkim, hrvatskim narodom proširuje se agonija optužnica, samo zato što smo svoje branili, a istodobno se sve čini da nas se, štiteći od sudskog progona naše krvnike i veličanjem njihovih obilježja i znakovlja, ponizi i uvjeri kako je sve izgubljeno. Nije istina! Djelo pokojnoga Predsjednika i hrvatskih ratnika s krunicom oko vrata »ne može se napraviti neučinjenim, što je učinjeno, ne da se ukloniti iz svijeta«. Nije istina da se bavljenjem prošlošću sve gubi, nego je istina da je Istina u prošlost neuništivo sklonjena, a mi Istinu doseći moramo!
Budućnost hrvatskog naroda i HDZ
U svojoj knjizi »Pravovjerje« Gilbert Keith Chesterton demokraciju i tradiciju sagledava nerazdvojivima, jer prava demokracija želi čuti i mišljenje naših predaka. »Tradicija je demokracija koja traje u vremenu i vjeruje u konsenzus glasova i iskustava običnih ljudi«, zapisa Chesterston. Dakle, demokracija je tradicija koja premošćuje vrijeme i povezuje povijesnu baštinu sa sadašnjošću.
Naš velikan dr. Milan pl. Šufflay izravno je i jasno govorio kako se budućnost naroda mora zasnivati na čvrstim povijesnim temeljima.
Antun Gustav Matoš isticao je nužnost stapanja ideala prošlosti s idealom budućnosti, jer i jedna i druga krajnost vode katastrofi i neostvarenju. Ovu misao dokazuje svakodnevnica i razumno ju je prihvatiti kao spasonosni ključ društvenih zbivanja i zakon društvenog života.
Taj zakon i jest razlog da naši dušmani svim snagama razaraju našu tradiciju, povijesna uporišta i činjenice naše prošlosti kako bi krivo i lažno prikazali našu povijest i njezinu snagu te tako, uništavajući snagu povijesti, lakše satiru i snagu sadašnjosti koja izvire iz dodira s prošlošću. Na taj način nam razaraju snagu i moć otpora!
Hrvatski narod uistinu ne treba ništa u povijesti izmišljati i lagati. Istina koja je u prošlost neuništivo sklonjena jamči nam trganje okova koje nam iznova stavljaju!
Povijesna zbirka krivotvorina, znanstvenih neistina, lažnih teorija i krivih tumačenja s područja hrvatske povijesti je ogromna.
Dugi niz povijesno–znanstvenih krivotvorina nastavlja se i dalje sramotnim izdajničkim odnosom aktualnog vodstva HDZ-a prema hrvatskom narodu. Izdali su istinu u Haagu, izdali su vjeru, odrekli su se Stvoritelja i Svete Crkve Katoličke, a zločin detuđmanizacije, rashrvaćivanja i dekristijanizacije hrvatskoga društva uspješno privode kraju vodeći Hrvatsku demokratsku zajednicu do stanja potpune gadljivosti u narodu i konačnog samouništenja. S HDZ-om je pokojni Predsjednik osamostalio i stvarao Državu, pa bi uništena Hrvatska demokratska zajednica značila uspješno izvršenu detuđmanizaciju!
Moderni HDZ trebao bi biti »sinteza kršćanskoga čovjekoljublja i svijesti da je tradicija vrelo iz kojega se crpi, vrelo koje se ne zagađuje i ne zatrpava, a čiji vijenac zdenca može u ovom ili onom vremenu imati ovaj ili onaj stil – no izvor je uvijek izvor iz kojega se napajamo.«
Aktualno vodstvo HDZ-a čini sve kako bi nas se udaljilo od onoga života koji »ključa i bije« u »Lijepoj našoj...« i kako bi naš narod kao posebnost učinili nepostojećim. Uništavaju sve ono izrazito iskonski hrvatsko! Vodstva HDZ-a od Sanadera redom sva do Plenkovića onemogućila su nam pošten pristup zdencu »naše tradicije i podsvijesti u kojoj se kriju mogućnosti i nadahnuća za nove ideje i vizije« uz pomoć kojih bismo sačuvali vlastitu opstojnost u najdivnijoj domovini! Slobodni i suvereni!
Stoga HDZ iz svoga članstva mora žurno eliminirati kreatore i izvršitelje zločina detuđmanizacije, rashrvaćivanja i dekristijanizacije! Bez odgode i milosti.
Valovi sveopćih pitanja o slobodi, koja se učestalije javljaju sukladno razvoju tehnike i tehnologija, sramežljivo prikrivaju pozicioniranje koje veliki i oni koji misle da su veliki provode s ciljem zauzimanja vodećih mjesta prilikom predstojećih dogovora, kao i s ciljem aktivnog i što dominantnijeg sudjelovanja u novoj preraspodjeli utjecaja i interesa u svijetu. U takvom vremenu neizvjesnosti o tome što bismo morali i kako činiti, čemu bismo se trebali nadati, koju igru igrati, ako uopće igrati, kojim snagama i »prijateljima« se otvoriti ili zatvoriti u ovome svijetu, aktualno vodstvo HDZ-a je službeno u cijelosti eliminiralo ono najljepše u hrvatskome čovjeku, urođenu nam od dragoga Boga datost koje se još samo pojmovno prisjećamo – hrvatsku samosvjesnost o vlastitom bitku i potpuno pouzdanje u Stvoritelja i Njegovu Svetu Crkvu Katoličku!
Sveprisutni banditizam, neustavnost, nezakonitosti i nerazboritost uz izdaju i nametanje protukršćanskih ideologija, obilježja su vremena od Sanadera pa do aktualnog Plenkovića, uvijek s jasno iskazanim stremljenjima HDZ-ovih vodstava prema potiranju svega onoga što je našemu narodu vlastito i sveto, prema rušenju svakoga autoriteta, a osobito prema negaciji posljednjega preostalog moralnog i intelektualnog autoriteta u našemu narodu, autoriteta Svete Crkve Katoličke. Aktualno vodstvo HDZ-a u više je navrata autoritet Crkve nastojalo uniziti, a način kako je izigralo i pokušalo poniziti Predsjednika Hrvatske biskupske konferencije tijekom obmanjivanja našega naroda i javnog prezentiranja laži vezanih za Istanbulsku konvenciju, nadmašuje sve dotad znano. Besprimjerno je to podla, ljigava i neizrecivo okrutna izdaja i istodobno zabijanje noža u srce vlastitom narodu i to u trenutcima dramatičnih zbivanja kod nas i u svijetu!
Izvrnute i satrte povijesne činjenice, hrvatskome narodu nametnute varave ideologije i osobito Istanbulskom konvencijom potisnuta, ali prisutna istina da je čovjek stvoren od Gospodina, izazivaju kod pristaša aktualnog vodstva HDZ-a poriv i potrebu da istinu moraju napasti i zgaziti, što unosi nemir u narod i nove, krajnje opasne, podjele!
Što ćemo, kako ćemo?
Banditizam koji je aktualno vodstvo HDZ-a na krilima protukršćanskih, velikosrpskih i jugoslavenskih ideologija injektiralo u svaku poru hrvatskoga društva izbrisao je sva demokršćanska obilježja HDZ-a, a na državnoj razini uspostavio je vlast s neograničenim autoritetom, totalitarnu diktaturu kakvu je veliki papa Pio XII. nazvao »državnim apsolutizmom«. Dramatičnost situacije u koju je dovedena država zbog aktualnog vodstva HDZ-a izravno iščitavamo iz Papinih riječi: »Budući da su osoba, država i javna vlast sa svojim odnosnim pravima ustanovljena na istoj osnovi, tako su tijesno povezane da zajedno stoje ili padaju.«
Kako bismo sačuvali državu i povratili državni autoritet zbog povezanosti i upućenosti jednih prema drugima, neophodno je iznova uspostaviti apsolutni red stvari koji mora postojati i bez kojega je nemoguće oživotvoriti Lijepu našu po riječima svetoga Pape Ivana XXIII. koji je državu sagledavao i kao »pripomoćnu službu« koja podupire privatnu inicijativu, dok je »čovjek pojedinac nužno temelj, uzrok i cilj svih društvenih ustanova, čovjek ukoliko je po naravi društveno biće uzdignuto u nadnaravni red«.
S obzirom na to da je HDZ utemeljen i na baštini socijalnoga nauka Crkve, dakle na demokršćanskim načelima, najbezbolnije, za članstvo i za hrvatski narod, bilo bi vratiti se u krilo Svete Crkve Katoličke, iz koje smo po savjesti izopćeni, te proučiti odrednice i smjernice koje nam je ostavio papa Pio XII. prije sagledavanja cjelovite smislenosti države i zauzimanja stava prema aktualnim zbivanjima u stranci, državi i svijetu. Mudri Papa je kazivao: »A budući da su u svjetlu razuma, a naročito kršćanske vjere, taj apsolutni red može imati izvor u osobnom Bogu, Našemu Stvoritelju, dostojanstvo čovjeka je dostojanstvo Božje slike, dostojanstvo države je dostojanstvo moralne zajednice koju je Bog htio, a dostojanstvo političkog autoriteta dostojanstvo je njegova udjela u Božjem autoritetu. Svaki oblik države mora voditi brigu o toj tijesnoj i neraskidivoj vezi, a ponajviše demokracija.« Smisao je demokracije dostojanstvo čovjeka, sloboda i »poziv na božansko sinovstvo«, jer riječ demokracija dolazi iz grčke riječi »δημοκρατíα«, koja pak dolazi od »δημος«, što znači »narod«, i »κρατειν«, što znači »vladati«, te sufiksa »íα«. Dakle, »vladavina naroda« koja pokazuje dostojanstvo udjela naroda u Božjem autoritetu.
Stoga svaki član HDZ-a, propitkujući vlastitu savjest i u razgovoru s njom koja je Glas Gospodnji, neka nadiđe sebe i ne bude više nikada »... onaj koji sam sebe laže i sluša svoju laž« jer opet, kao i do sada, »dotjerat će dotle da ne će više poznati istine ni u sebi ni oko sebe, nego će dosljedno prestati poštovati i sebe i druge«!
Uz to što baštinimo kršćansku Objavu osobnoga i transcendentnog Boga i antičku filozofsku misao, baštinici smo i rimskoga prava koje nas poučava kako šutnja znači pristanak i čini nas suodgovornima. Izreka »qui tacit, consentire videtur« u rimskom je pravu označavala suglasnost s pravnim poslom, ako na njega niste izrekli prigovor. Prihvaćanje i ponovni izbor aktualnoga vodstva HDZ-a bila bi šutnja koja znači pristanak na zločine koji su počinjeni i još uvijek se čine protiv hrvatskoga naroda detuđmanizacijom, rashrvaćivanjem i dekristijanizacijom! Tom šutnjom po vlastitoj savjesti ostali bismo izopćenici i iz Svete Crkve Katoličke i iz hrvatskoga naroda!
Neophodno je omogućiti povratak u HDZ svima onima koji su zbog vjernosti hrvatskome narodu i pokojnome Predsjedniku Tuđmanu izbačeni iz HDZ-a ili su morali sami napustiti Zajednicu, neophodno je javno im se ispričati i javno ih pozvati da se vrate u HDZ. Takvih je na tisuće! Nakon toga treba raspisati nove unutarstranačke izbore. Naime, povratkom naših najkvalitetnijih ljudi imat ćemo mogućnost izabrati najbolje među najboljima, a ne kao sada kad biramo između jada i bijede! Ako nije izdajica jest kukavica, ako nije ulizica jest lopov i ubojica vlastitoga naroda.
Autor: Vinko Begić-Predsjednik HVO-a i HZ Bosanske Posavine
