14.8.2025. | 20:36
Miriam Kovalska
IZVOR: Mašta
Pregleda: 12941
Lijepo, neopisivo
(FOTO: Miriam Kovalska)
Bilo je to davno, tamo negdje između 2000. i 2005 godine. Bila sam mlada i voljela sam eksperimentirati. Roditelji su mi bili zaposleni i strogi a u meni je stanovala divlja duša, većinom mirna i brižna ali sam si povremeno voljela dati oduška.
Djetinjstvo su mi tokom rata obilježile selidbe. Teško mi se bilo prilagoditi i uklopiti svaki put u novo društvo. Nakon što su starci snašli stalnu adresu i ja sam se borila za svoje mjesto pod suncem, i upoznala sam popriličan broj osoba. Neke su me se dojmile a neke baš i ne.
Upoznala sam jednog visokog i vitkog crnoputog tipa, činio mi se simpatičan pa smo jedno večer zabrijali uz zvuke glazbe, kako je u gradu bilo dosadno završili smo kod njega u gajbi, razgovarali, pretresali sijećanja i uspomene, smijali se i uživali, na kraju večeri prepustili jedno drugom i to je tad bilo to. Bilo je lijepo, činilo se da će ostati na tome.
Život me odveo dalje u neke nove izazove, odrastanje, ozbiljnost, brak, posao, kuća djeca i ostalo, ali mi je ipak ostalo malo urođene divljine. Onog životinjskog zova kojeg je teško zanemariti.
I tako jedan novi godišnji odmor i povratak u prelijepu domovinu uznemirio je moja osjetila. Ponovno sam ga srela, izgledao je stariji ali i dalje u formi, zabavljao se sa ekipom, u prvi tren sam mislila da me ne primjećuje.
Vrag mi nije dao mira, kad sam osjetila moment prišla sam i započela razgovor. U početku malo ukočena shvatila sam da je i njemu drago što me opet vidi, pozvao me kod sebe. Malo mi je bilo neugodno ali me zanimalo što će se dogoditi.
Bilo je to pred jutro, negdje između 4 i 5 sati, djeca su zaspala a ja sam se zaputila u avanturu, on me dočekao otuširan, namirsan, ležeran i pun razumijevanja. Priča nije dugo trajala. Bili smo pod plahtama i igrali se kako se odrasli igraju.
Jutro je brzo došlo, ponovo sam se osjećala kao klinka od 18 godina. Sad jedva čekam subotu!