OPG Viktorija Terzić: Mlada poljoprivrednica svojim radom doprinosi razvoju čaglinskog kraja
24.3.2022. | 12:37
Kristina Šimić
Pregleda: 7081
FOTO: K.Š.
Na šumovitim obroncima pitoresknog čaglinskog kraja jedna mlada i hrabra žena na svom OPG-u skoro čitavo jedno desetljeće gradi uspješno sliku slavonskog sela, istodobno rušeći sve predrasude o ženama poljoprivrednicama.
Viktorija Terzić nositeljica je istoimenog gospodarstva u Novoj Ljeskovici na kojem s puno ljubavi brine o svinjama, ovcama i kozama. Posao je to koji nema radno vrijeme, ali nagrađuje stostruko one koji mu se u potpunosti predaju. Viktorijin radni dan započinje u 6 ujutro, a završava kad padne mrak.
-Dan počinjem u 6 ujutro, bez doručka i prve jutarnje kave, trčim prema livadi, obići ovčice i pogledati ima li prinove. Zatim odem pogledati jariće i provjeriti je li se brojčano stanje promijenilo. Kad sve obiđem, ako stignem doručkujem pa slijedi hranjenje životinja. Ostatak dana ovisi o aktivnostima koje se nižu jedna iza druge, i traju dok ne padne mrak, a katkad i duže. Tijekom hladnih i snježnih zima, znalo se događati da su se ovce janjile pa smo cijele noći znali provesti bdijući uz vatru. Sušili smo ih i grijali te radili što god je bilo potrebno da bi preživjeli- pojašnjava Viktorija Terzić.
U ovaj posao, uz potporu supruga i obitelji krenula je bez velikih sredstava, ali s jasnom zacrtanim ciljevima i snovima te beskrajnom ljubavi prema životinjama.
-Uvijek bude teških trenutaka, ali nikad ne posustajem. Imali smo svoj cilj, svoju viziju, i zato smo ustrajali u svemu što radim, a ustrajat ćemo i dalje- govori Viktorija.
Život na selu i svakodnevica prošarana brojnim obavezama daleko je od bajke, iako Viktorija svojim odnosom prema životinjama i nepresušnom energijom koju ulaže u brigu o čitavom gospodarstvu, u cijelu priču dodaje elemente bajkovitosti.
-Problema u poljoprivredi ima svakakvih, ali ne razmišljam previše o njima dok se ne pojave, a onda ih nastojim riješiti. Dan traje 15 sati, ali mi ponekad i to nije dovoljno te bi mi dobro došao još koji sat. Nekome dodatno vrijeme treba da se odmori, a meni da obavim sve što trebam. Ipak, dobre stvari nadjačaju one loše. Prije svega tu bih izdvojila ljubav prema poslu i životinjama koja me pokreće, zatim mir koji osjećate u prekrasnoj prirodi te predivan osjećaj zadovoljstva, i to je najbolje od svega- pojašnjava.
Brinuti o tolikom gospodarstvu, također znači da za vas godišnji odmor ne postoji jer nemate kome ostati životinje, a niti to želite jer ste toliko povezani s njima, da oni poznaju boju vašeg glasa, i ritam vaših užurbanih koraka. Stoga, u onim rijetkim trenutcima predaha, Viktorija ukrade djelić večeri za vožnju biciklom ili dugu, opuštajuću šetnju prirodom, u kojoj bistri misli i priželjkuje neke nove stvari.
-Želja mi je da sve ostane ovako kako jest, uz malo veći broj ovaca kako bismo mogli lakše živjeti. Također, željela bih povećati i broj koza, kako bih mogla imati vlastiti siranu i proizvoditi sir, za naše goste, ali i sve one koji bi ga željeli kušati i kupiti- govori Viktorija.
Svim ženama koje razmišljaju da se upuste u nepredvidivu pustolovinu zvanu poljoprivreda Viktorija poručuje- Za početak trebat će vam čista glava i puno strpljenja, upornosti i tvrdoglavosti. Nema posustajanja kod prvih problema, jer bitno je što si netko zacrta u svojoj glavi. Ideš naprijed bez obzira koliko će prepreka biti jer će ih uvijek biti. Jednom ćete se dići, jednom ćete pasti, ali ako je to uistinu ono što želite, onda od toga nemojte odustati- poručuje Viktorija Terzić.
