Gradska knjižnica Požega: „AJMO IKAVICOM“ – Manifestacija „Zeleno – plava ikavica“

Ajmo šorom, ajmo drumom, ajmo ikavicom – slogani su koji su vezli večer poezije, pjesme i ljubavi prema slavonskoj tradiciji u dupkom punoj Galeriji svjetlosti prošle večeri poput šlingeraja.

Iako podulji, program nikom nije bio dosadan - što zbog svoje raznolikosti: nizali su se tu recitali ikavske riječi članova Udruge zavičajnih pjesnika i slikara Požeško-slavonske županije „Matko Peić“ (kao organizatora) te cijenjenih gostiju, pjevačkih skupina: HKUD-a „Slavonija“ Jakšić, te klape „Lovro“ – što zbog svoje scenske uvjerljivosti.

Prva je to klapa Slavonaca koji pjevaju dalmatinske napjeve, koji su sjajnim izvedbama približili more, njegovu širinu i dubinu – i kao takva budi naše simpatije.

Sokakom i šorom starine prošetali su u stihovima „Vridne šokice“ M. Iličić,

u inima se utvrđuju jednaki motivi; neopisiva ljubav i vezanost za dom, blago, težački život običnog Slavonca, ponos i „Dika“ (ž. Rezo) vjere u Boga i vlastiti zavičaj.

Sve se to ocrtavalo i na prikazu slavonskih nošnji požeškog, brodskog i belišćanskog kraja.

Probudiše nam pisci i pjesnici i svo jezično blago koje još negdje vrvi i ključa, pa se škrinje srca, sjećanja na majke i bake otvoriše da iz njih kroz divane :

Konji vrani, kićene avlije, tajnoviti penđeri, šlingane ponjave, gizdave šokice, nošnje s resama, poculicom, fertunima, oplećci, marame i puno toga još.

Lenijama i drumovima „Sićanja“ (M. Šulc) provozaše se kočije i zaprege, bećarine i namiguše, lipe snaše i ponosni baje.

A bećari se i stihovima nadmeću i dvajaju – kako reče pronositelj ikavice, Ivan Abibović u nadmetanju stihom s Jozom Bebrinskim.

Tako se rod čuva jezikom i kiti kao klasje Slavoniju, tako se duh jača pismom kao u „Vršidbi“ (A. Neferović) napaja rakijom a vrućina odagnava pismom razvučenom, snažnom. A „Tko je žedan, neka vode pije“ poručuje D. Kepić udarivši kontru našem bećarcu „Od rakije nema bolje žene…“

O ženama i ljubovanju, šuškanju išurovanju o namigivanju i bećarenju

Stihovima su govorili gost J. Lakušić -Joza Bebrinski, a običaju i naravi tradicije i „Bećaru Mati“ otimala se jedna „Dama“ K. Tutić.

Utjelovljenjem snažnoga patnika hrvatske književnosti prikazao nam je i drugo lice Slavonije, ono patnika i borca za imanje i ponos „Đuke Begovića“ naš gost, Ivica Koprivnjak iz Amaterskog kazališta Belišće.

Sve je to tako i svemu je tako jer „Krv nije voda“ – kazivala je A. Janček, članica KUD-a „Požeška dolina“.

I unatoč oporosti i težini Kozarčeva teksta i ta se borba krije u svoj crnini hrvatske njive, ona priteže i zauzdava širinu zavičaja i tuge i radosti slavonskog srca, koje je zauvijek svome odano.

Jer kako reče Ž. Rezo „Tak'a ti je Slavonija“. I kao takvu je u pjesmi, govoru i narodu treba čuvati i pronositi. Ajmo ikavicom!