ČUDO NA BANOVINI: Udruga veterana 63. ʺAʺ samostalne bojne 123. brigade izgradila kuću hrvatskom branitelju Ivi Milošiću
27.1.2022. | 22:28
Kristina Šimić
Pregleda: 9158
(FOTO: privatna kolekcija)
Udruga veterana 63. "A" samostalne bojne 123. brigade te Udruga Branko Drinovac Lega iz Bresnice, izgradili su kuću Ivi Milošiću, hrvatskom branitelju te ocu četvero djece koja je nakon razornog potresa na Banovini uništena do temelja. Od ideje do realizacije akciju „ Branitelji za branitelje“ koordinirao je umirovljeni satnik, Josip Širić.
Tog kobnog 29.12.2021. godine, satnika Širića, potres je zatekao u rodnoj Požegi dok je s grupom prijatelja ispijao kavu. Nešto kasniji prvi prizori užasa s Banovine koje je vidio na TV-u, nagnuli su ga da i sam krene pomoći. Odmah se sjetio svog bivšeg radnog kolege Željka Markovića iz Jukinca, predgrađa Gline – 
Nazvao sam ga i pitao je li sve u redu. Željko mi je tada još pod stresom rekao da su mu uništena dva dimnjaka, ali da je ostatak kuće čitav. Objavio sam status na Facebooku da tražim dobrovoljce pa su mi se javila dva hrvatska branitelja, Milan Bertelović i Mijat Rašić te Milanov sin, Josip Bertelović. Uzeli smo alat, obukli se i već 30.12.2021. stigli na Banovinu koja je bila toliko razrušena da je podsjećala na Beirut. Tog dana cijeli dan sanirali smo ono što se moglo popraviti te se navečer vratili kući- prisjeća se satnik Širić dolaska na Banovinu.
Na satnikov poziv u pomoć uskoro se odazvao i stari prijatelj, vlasnik privatne firme iz Vidovaca, koji je ponudio pomoć te će on sa svoje strane kompletno radove oko struje napraviti besplatno– Moj prijatelj, koji je želio ostati anoniman, tražio je da pronađem obitelji kojima bismo mogli pomoći. Ja sam pak preko Željka Markovića i tamošnje mjesne zajednice u Jukincu, proširio poznanstva i stupio u kontakt s ljudima u potrebi. Na Novu godinu ( 1.1.2021.), s četiri korpe i 20 ljudi krenuli smo iz Vidovaca prema Banovini. U prvih 5-6 dana obišli smo mjesta: Sibić, Jukinec, Gora, Glinsko Novo Selo, Strašnik i niz manjih mjesta te smo uspjeli sanirati preko 80 kuća. Sve su to bili sitni popravci, dimnjaka i krovova.
U tih prvih 5-6 dana bio sam u stalnom kontaktu s tadašnjim županom Sisačko-moslavačke županije, Ivom Žinićem. Također, na Novu godinu (1.1. 2021.), nazvao me gradonačelnik Svete Nedjelje, Dario Zurovec, koji je zamolio da mu pronađem jednu višečlanu obitelj kojoj bi Grad Sveta Nedjelja obnovio kuću. U tom trenutku nalazio sam se u Novom Glinskom Selu i djeci dijelio novac, dok je na kraju ulice stajala djevojčica, Patricija Norković (11), koju sam upitao da mi pokaže svoju kuću. U dvorištu obiteljske kuće, upoznao sam njezine roditelje, Tomicu i Ivanu Norković, kojima sam rekao da im Grad Sveta Nedjelja želi izgraditi kuću. Ta kuća uskoro će se početi graditi- pojašnjava.
Potresom pogođena Banovina i niz nesretnih životnih sudbina ljudi koji su se suočili s katastrofom dirnuli su i požeške branitelje, koji su na čelu s predsjednikom Udruge 63. "A" samostalne bojne 123. brigade, Draganom Valentom te Nikicom Delačom predsjednikom Udruge Branko Drinovac Lega iz Bresnice, odmah održali sastanak i odlučili potražiti kuću s crvenom naljepnicom koju bi oni sami adaptirali -Dolaskom 9.1. 2021. u Glinsko Novo Selu, nismo mogli pronaći adekvatnu kuću.
Bilo je kasno, zimsko poslijepodne i mrak je već počeo padati, a mi smo bili spremni odustati jer nikako nismo mogli pronaći adekvatnu kuću. Spuštajući se prema centru sela, kod spomenika, srećemo gospođu Marijanu, i govorimo joj da tražimo kuću koja ima crvenu naljepnicu s namjerom da izgradimo novu, ali pod uvjetom da je vlasnik hrvatski branitelj s djecom. Gospođa Marijana odmah nam pokazuje kuću s desne strane u vlasništvu Ive Milošića. Prilazeći dvorištu, na prozoru sam ugledao malenu Ines Milošić i te njezine plave oči koje su me gledale s prozora dok sam prilazio, zauvijek ću pamtiti. To me još više motiviralo da pomognem obitelji. Iz razgovora s Ivom Milošićem vlasnikom kuće , doznali smo da mu je unutrašnje uređenje kuće obećao uraditi Goran Mišić iz Zagreba kao i postavljanje stolarije, ako on pronađe nekoga tko će mu uzidati cijelu kuću (raub-radovi).
Ne znajući što je u temelju, bila je to kuća od 45 kvadrata jer je za vrijeme obnove 1998., Ivo Milošić živio samo s majkom, a sada ih ima sedmero te je kuća mala za sve njih, pomislio sam da bi trebalo izgraditi kuću koja zadovoljava potrebe sedmeročlane obitelji. Na sastanku Udruge, dogovoreno je da će Tomislav Barišić biti glavni koordinator, a ja na terenu. Nažalost, nakon nekoliko dana naš hrvatski branitelj Tomislav Barišić se naglo razbolio i završio u bolnici te zbog te svoje bolesti više nije mogao ići sa mnom na terenu i pomagati pri zidanju kuće. Zbog svog zidarskog iskustva kojeg sam stjecao radeći s pokojnim ocem Jerkom Širićem, rekao sam da je glupo štukati temelj i da krećemo s izgradnjom veće kuće.
Moji suborci skeptično su prihvatili moj prijedlog, ali nisam želio odustati te je predsjednik Udruge, Dragan Valenta uz ostale članovi predsjedništva dao suglasnost da ipak gradimo cijelu novu kuću iz temelja- prisjeća se Josip Širić. Kotačić po kotačić stvari su se počele pokretati, a sve više Požežana javljalo se i nudilo pomoć. -Ivo Čabraja, koji u građevinskoj firmi „Puni krug“, radi s Marijom Panžićem i Ivanom Ragužom, odmah se ponudio da će sa svojim timom odraditi projektnu dokumentaciju. I ta dokumentacija je u roku tjedan dana bila završena.
Također, dva privatna poduzetnika iz Požege, Josip Lukić i Miroslav Razumović ponudili su svoju pomoć. Iako ne volim društvene mreže, većina donacija upravo je prikupljena preko Facebooka. Naša Udruga skupila je sama oko 12, 000 kn. Požeško-slavonska županija se ujedinila, i zaista nije bilo važno hoće li netko dati 5, 50 ili 100 kuna- napominje satnik Širić.
Iako su se tijekom cijele akcije suočavali s raznoraznim preprekama, altruizam i ujedinjenost branitelja u svom plemenitom naumu pokazala se kao dobitna kombinacija nad svim preprekama. -Tri mjeseca nakon našeg prvog dolaska u Glinsko Novo Selo, bio je problem pronaći nekog tko će srušiti kuću.
Elaborat je koštao 80.000 kn. Ta sredstva nismo imali pa smo se snašli preko donacija i prijatelja iz Zagreba. Kuća je srušena 31.3. 2021., baš na dan kad sam sudjelovao u obilježavanju Krvavog Uskrsa na Plitvicama. Ivo Milošić me nazvao i rekao da su došli ljudi, spremni rušiti kuću. Rekao sam mu neka im dozvoli jer smo se dogovorili da me oko svih radova vezanih oko kuće obavijesti. Time sam želio spriječiti moguća iskorištavanja obitelji.
Na problem smo naišli i pri pronalaženju osobe koja će napraviti zemljane radove. Da imate 12 radnika, a sat bagera košta 300 kn, odnosno, tada je koštao, sad zamislite imati nekog tri do četiri tjedna, 12 ljudi i jedan bagera, cijena je oko 50, 000 do 60, 000 kn, a gdje je hrana i piće i još štošta za zemljane radove do mrtve deke. Slučajno sam pronašao Ivicu Barušića i njegove radnike u selu Gora gdje su izvodili zemljane radove za izgradnje nove kuće jednoj obitelji, a inače su iz Zaprešića i Krapinsko-zagorske županije. Geodeti su došli iz Siska. Radili su zajedno četiri tjedna i dogovor je bio da zemljane radove naprave do mrtve deke. Gradonačelnik Senja , Jurica Tomljenović i Darko Nekić donirali su građu za kuću. Preko Udruge Dobra volja i Marijane Matešić, povezao sam se s Ivom Verg iz Krapinskih Toplica te nam je vlasnica građevinske firme koja je željela ostala anonimna donirala građevinski materijal u vrijednosti 52.000kn.
Sav izračun građevinskog materijala napravio je inženjer građevine Saša Dolenac iz Petrinje koji radi sa mnom u Zagrebu. Tijekom izvođenja radova i vrijeme nas je služilo sve dok nismo trebali izliti mrtvu deku. Tada je počela padati kiša pa nekoliko dana nismo mogli izliti mrtvu deku, dok su se radnici Ivice Barušića morali vratiti nazad na svoje poslove na području Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije. Odmah sam angažirao našeg hrvatskog branitelja Peru Obradovića, koji je s grupom suboraca: Gojkom Rotimom, Zdenkom Lucićem, i Predragom Lašakom odradio preostali posao, a mi smo mogli krenuti na zidanje- pojašnjava Širić.
Branitelji okupljeni u Udruzi 63. A samostalne bojne 123 brigade odlučili su zidati kuću svakog petka i subote jer im je zbog brojnih obiteljskih i privatnih obaveza tako bilo najjednostavnije putovati. Naravno, i dalje je problem bilo naći mjesto za prespavati, ali Josip Širić vješto je riješio i taj problem.
I sam član predsjedništva Udruge Tigar Rakitje 90./91., satnik Širić je u dogovoru s ravnateljem ustanove Dom veterana Tigrova, Ervinom Škacanom, osigurao požeškim braniteljima prenoćište. S obzirom na ogroman doprinos i žrtve koje je 1. gardijska brigada „Tigrovi“ podnijela tijekom Domovinskom rata, ovakva susretljivost još jedan je u nizu dokaza da „Tigrovi“ uvijek bdiju nad svojim narodom.
-Nakon što smo riješili smještaj, stigli su naši zidari: Krešo Crnković, Krešo Lašak, Vlado Šimić, i Nikola Garić. Dogovoreno je da će jedan dio branitelja raditi zidarske radove, a drugi će služiti. Taj jedan vikend smo digli do prve deke. Radili smo 3 mjeseca po vrućinama. Jedna obitelj koja želi ostati anonimna dala nam je 60, 000 kn. Zamislite koji su sve to troškovi, samo željezo nas je koštalo preko 60, 000 kn, kubik betona je preko 770 kn, a mi smo potrošili 100 kubika, i to vam je već cifra od 77, 000 kn. Sve je to kupljeno preko donacija, većinom donacija malih ljudi. I hrana nam je bila problem, ali su nam ponovno uskočili naši hrvatski branitelji, Mario Janković koji ima restoran u Sesvetama te braća, Zlatko i Ivica Odžić, također hrvatski branitelji. U akciji „Branitelji za branitelje“ sudjelovalo je nas 30-ak. Posebno bih istakao dva naša glavna zidara Krešu Crnkovića i Krešu Lašaka te našeg glavnog kuhara Iliju Vidovića iz Kuzmice.
Za vrijeme izgradnje kuće, istaknuli smo jarbol i našu zastavu s oznakom 1. bojne 123 brigade te su pod tom zastavom puna tri mjeseca vrijedno radili ovi ljudi: Dragan Valenta, Ante Bošnjak, Josip Širić, Marijan Brković, Martin Đak, Damir Soldo ,Ivica Trčka, Mato Kahanek, Vilko Pavelić, Milan Bertelović, njegov sin Josip Bertelović, Mijat Rašić, Ljuban Vijačkić te Marijan Križanović. Povremeno su dolazili : Antun Mandić, Josip Bonić, Antun Benešić, Tomislav Barišić, Ivica Pavošević, Mira Bušić, Marijan Sertić, Ivica Kordić i njegov sin Matko Kordić, Mario Kalan i njegov sin Vilim Kalan, Željko Kalić, Miroslav Žilić, Đuro Mikšik te Jakov Šubara. Darko Mance iz Vidovaca dva je puta poslao dvojicu svojih radnika i električnu korpu. Pomagali su i veterani 1. gardijske brigade „Tigrovi“ na čelu s Ilijom Vučemilovićem. Odazvao se i naš hrvatski branitelj Rade Bilić koji živi u Dugom Selu s četiri prijatelja, ali u suštini, nas osmero i dvojica zidara smo svaki vikend bili tamo- pojašnjava Josip Širić.
Nažalost, Goran Mišić, koji je obećao obitelji Ive Milošića vanjsko i unutrašnje uređenje kuće netragom je nestao 31.3.2021. Usprkos svim naporima satnika Širića da mu uđe u trag, on je jednostavno nestao. -Bio je petak 12.2.2021., a kroz Glinsko Novo Selo, prošao je general Marko Lukić, kojeg ja osobno poznajem. Prišao mi je i pitao me: Šabane, što ti radiš ovdje? Ja sam mu odgovorio da mi hrvatski branitelji Požeštine, gradimo kuću hrvatskom branitelju Ivi Milošiću , koji je u tom trenutku stajao kraj mene pa sam ih osobno upoznao. Ničim izazvan, general Lukić mi je obećao 50, 000 kn za izgradnju kuće. Ja sam mu se tada zahvalio, a on je sjeo u svoje vozilo i otišao prema Zagrebu. Nakon tri mjeseca nije održao svoje obećanje, izigravši nas poput Gorana Mišića.- napominje satnik Širić.
-Želio bih još jednom naglasiti da se cijela Požeština odazvala te da su ovu akciju „Branitelji za branitelje“ novčanim donacijama podržali Joža Galić, Stipo Knježević, Marko Čališ, Željko Romić, Ivo Mikulić, Franjo Lucić nam je dao 6 kubika daske, peć za grijanje darovao nam je direktor tvrtke "Plamen", Vinko Matijević, a vodoinstalaterske radove je odradio privatnik iz Pleternice. Ispred Požeško-slavonske županije, bivši župan Alojz Tomašević, donirao je 5000 kn, ispred Grada Požege, bivši gradonačelnik Darko Puljašić, donirao je 3000 kn. Također, novčano su nam potpomogli i Udruga iz Dervišage i Tomislav Hajpek, Udruga branitelja iz Kutjeva, kao i Udruga branitelja iz Velike, sa sadašnjim načelnikom Robertom Hoffmanom. Zahvaljujem Nikici Delaču koji je ispred svoje Udruge kupio krovne prozore, u vrijednosti 8.600 kn i donirao za beton 13.000 kn uz pomoć Grada Pleternice.
Naš hrvatski branitelj iz Požege, Branko Tokić, i general Marijan Mareković iz Zagreba uz pomoć 5-6 ljudi pomogli su da se kupi crijep-imitacija lima, a postavljanje je napravio naš suborac Milan Cavrić iz Buka. Za sređivanje i postavljanje građe bili su zaduženi Pero Vrdoljak iz Vidovaca te Mirko Andrijević iz Požege. Doslovno sam po terasama požeških kafića ljude tražio donacije i svi su davali koliko su mogli. Preko Tugomira Majdaka iz Zagreba sam sredio stolariju, general Dario Kordić pomogao nam je Voucherom te smo kupili pločice i jedna ulazna vrata. Branko Miličević i Vlado Vaniš, koji već godinama žive u Australiji također su novčano pomogli. U izgradnji kuće, sve do stavljanja pod krov novčana sredstva je dalo preko 100 ljudi iz Požeško-slavonske županije, cijele Hrvatske i dijaspore.
Još jednom zahvaljujem svima od srca što su nam pomogli da održimo obećanje koje smo dali obitelji Ive Milošića, 9.1.2021. i s datumom 15.10.2021., mi smo svoje obećanje prema toj obitelji ispunili. Detaljno financijsko izvješće bit će podneseno na skupštini naše Udruge i pred našim članovima. Vrijednost dosadašnjih radova iznosi oko 500, 000 kn, a zamislite da smo sve to morali platiti. Naravno, mi te kune nismo imali, i zato još jednom hvala svima koji su nam pomagali.
Na kraju bih želio dodati, da su svi zidari i pomoćni radnici sve radili besplatno. A sve što radimo od sada pa nadalje je bonus, i trenutno čekamo žbukanje. Radovi ne mogu započeti jer nemamo novca. Od države još ništa nismo dobili, nedostaje dokumentacije, ali i dalje ustrajemo da kuću osposobimo do kraja ove godine kako bi obitelj Ive Milošića mogla useliti. Ova kuća je jedinstveni pothvat malih, običnih ljudi te smo još jednom kao hrvatski branitelji pokazali zajedništvo kao i ratnih 90-ih. Teško da će itko takvo što ponoviti na Banovini te sam ponosan na dečke i na sebe što smo uspjeli. Rad na ovoj kući podsjeća na priču iz školskih dana, Vlak u snijegu: „ Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može- zaključuje Josip Širić.
Okupljeni u zajedništvu i s plemenitim ciljem u srcima, požeški branitelji pokazali su izrazitu suosjećajnost prema patnjama svoga naroda te ih je ove godine Gradski odbor Sdp-a Požega, zajedno sa saborskom zastupnicom i članicom Odbora za ratne veterane, Martinom-Vlašić-Iljkić nominirao za gradsku nagradu.Povelja humanosti Grada Požege ove godine trebala bi pripasti Udruzi veterana 63. „A“ samostalne gardijske bojne ZNG Požega.
Nemoguće je ostati ravnodušan na ovakvu priču i djelo koje služi na ponos cijeloj Požeško-slavonskoj županiji i Hrvatskoj te nam ne preostaje ništa drugo, nego da zaključimo da hrvatski branitelji iz 1. bojne 123. brigade idu dalje.
